Dragiša Brašovan

српски архитекта

Dragiša Brašovan (Vršac, 25. maj 1887Beograd, 7. april 1965) bio je srpski i jugoslovenski arhitekta. Jedan je od pionira srpske moderne arhitekture i najvažnijih arhitekti u istoriji Srbije.[1]

Dragiša Brašovan
arhitekta Dragiša Brašovan
Lični podaci
Datum rođenja(1887-05-25)25. maj 1887.
Mesto rođenjaVršac, Austrougarska
Datum smrti7. april 1965.(1965-04-07) (77 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ

Biografija uredi

Osnovno i srednje obrazovanje Brašovan stiče u rodnom mestu, a zatim, 1906. godine upisuje Arhitektonski fakultet Tehničkog univerziteta u Budimpešti. Sistem nastave na fakultetu bio je organizovan kroz osam semestara, a nakon druge godine studija polagao se strogi (stručni) ispit, što je inače u to vreme bila uobičajena procedura na svim tehničkim fakultetima i akademijama u Srednjoj Evropi.

 
Sokolski dom u Zrenjaninu, delo arhitekte Brašovana

Diplomski rad (koji se sastojao od diplomskog projekta i završnog ispita) položio je 30. septembra 1912. godine sa ocenom „odličan“.

Narednih šest godina provešće radeći u proslavljenom Arhitektonskom ateljeu „Teri i Poganj“ u Budimpešti. Nakon rata vraća se u otadžbinu. Nekoliko godina je bio zaposlen na mestu gradskog arhitekte u Velikom Bečkereku. Otuda je Brašovanovo delo bilo poprilično zastupljeno u ovom gradu (Sokolski dom, vila na Begeju, adaptacija Pozorišta), kao i u okolini (Crkva u Orlovatu).

Međutim, već početkom dvadesetih godina prošlog veka, Brašovan će svoju afirmaciju potpuno vezati za Beograd. U prestonici je sa svojim kumom arhitektom Milanom Sekulićem osnovao firmu „Arhitekt“, gde je on radio kao glavni projektant. Firma se bavila i izvođačkim radovima. Od 1925. godine Sekulić formira građevinsku firmu koja se bavi preduzimačkim i izvođačkim poslovima, a Dragiša Brašovan od tada radi samostalno, pod firmom „Arhitekta Dragiša Brašovan“, isključivo projektantske usluge.

Rekonstruisao je zgradu Narodnog pozorišta „Toša Jovanović” 1921. godine. Tada je oformljen foaje sa garderobom, blagajnom, bifeom i formiran je direktan ulaz u pozorište sa trga.[2]

Ono po čemu je Brašovan najviše vrednovan u istoriji srpske arhitekture vezuje se za potonji period, kada svoje sjajno akademsko obrazovanje ostavlja po strani i prihvata osnovne postulate nadolazeće, moderne arhitekture. Tada nastaju i njegova najznačajnija dela: Zgrada IV Vojvodine u Novom Sadu (Banovina), zgrada komande vazduhoplovstva u Zemunu, zgrada Državne štamparije i hotela „Metropol“ u Beogradu.[3] Pored toga projektovao je niz stambenih zgrada i porodičnih kuća.

U svom rodnom Vršcu, početkom šezdesetih godina dvadesetog veka, na molbu tadašnjih gradskih vlasti, projektuje zgradu srednje Poljoprivredne škole.

Nagrade i priznanja uredi

 
Lične stvari i nameštaj Dragiše Brašovana, Galerija Matice srpske
  • Na izložbi moderne arhitekture u Pragu dobio je prvu nagradu (projekat Doma Radničke komore u Novom Sadu).[4]
  • Bio je izabran za počasnog člana RIBA - Kraljevskog instituta britanskih arhitekata.
  • Ulice na Novom Beogradu, u Novom Sadu, Vršcu i Jagodini nose ime arhitekte Dragiše Brašovana.

Dela uredi

Zrenjanin:

  • Zgrada Srpske banke, oko 1920.
  • Sokolski dom, 1924-1927.
  • Vila na Begeju, 1926.

Orlovat:

Novi Sad:

Beograd:

Jagodina:

Čortanovci:

Čačak:

  • Robna kuća „Partizan”, 1963.[8]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Mučibabić, Branka Vasiljević, Daliborka. „Oštećen spomenik dočekao godišnjicu rođenja Dimitrija Tucovića”. Politika Online. Pristupljeno 2024-05-02. 
  2. ^ „Zgrada Narodnog pozorišta ,,Toša Jovanović. Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-07. 
  3. ^ P.U.L.S.E (2017-03-18). „Dragiša Brašovan – Otac modernog stila”. pulse.rs (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-15. 
  4. ^ Radovanac Živanov, Ana (2021). Kadijević, Aleksandar; Ilijevski, ur. Arhitektura i vizuelan umetnost u jugoslovenskom kontekstu: 1918-1941. Beograd: Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu. str. 98. ISBN 978-86-6427-161-5.  Nepoznati parametar |Ime urednika 2= ignorisan (pomoć)
  5. ^ Crkva Vavedenja Bogorodice u Orlovatu
  6. ^ a b „Drugačiji pogled na Dragišu Brašovana od 1. juna u Galeriji Matice srpske”. Gradnja (na jeziku: srpski). 2023-05-30. Pristupljeno 2023-05-31. 
  7. ^ „Arte - Aleksandar Kadijević - Tekstovi”. www.arte.rs. Pristupljeno 2021-08-20. 
  8. ^ a b v „Gradske priče: Kako je izgrađena Stara robna kuća”. Ozonpress :: internet portal (na jeziku: srpski). 2021-02-19. Pristupljeno 2021-05-15. 
  9. ^ „Ljudi bez imena: Zbog čega su arhitekte nevidljive za ostatak javnosti?”. Gradnja (na jeziku: srpski). 2024-04-30. Pristupljeno 2024-05-02. 
  10. ^ a b I. Prosen, Milan (2007). „RELjEFI SRETENA STOJANOVIĆA U RECEPCIJI STILA AR DEKO U SRPSKOJ ARHITEKTURI”. Zbornik Narodnog muzeja. XVIII–2: 217—234. 
  11. ^ Nenad Novak Stefanović, Moravski stil u Jagodini, Dodatak-Moja kuća, Politika 27.04.2012, Beograd
  12. ^ Stefanović, Nenad Novak. „Vila na Zlatnom bregu”. Politika Online. Pristupljeno 2024-05-02. 

Literatura uredi

  • Kadijević, A. (1989). Dragiša Brašovan (1887-1965) - klasik jugoslovenske arhitekture dvadesetog veka (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Moment. str. 90 strana. 
  • Kadijević, A. (1990). Život i delo arhitekte Dragiše Brašovana, 1887-1965. (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Godišnjak grada Beograda,GMGB, XXXVII. str. 141—173 strana. 
  • Manević, Z.; Jovanović, Jovan D.. (1999). Leksikon srpskih arhitekata 19. i 20. veka (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd. str. 83 strana. 
  • Nenad Novak Stefanović, Palata Banovine, Dodatak-Moja kuća, Politika 27.01.2012, Beograd
  • Nenad Novak Stefanović, Moravski stil u Jagodini, Dodatak-Moja kuća, Politika 27.04.2012, Beograd
  • Blagojević, Ljiljana; Dejan Vlaškalić (2003). Modernism in Serbia: The elusive margins of Belgrade architecture, 1919-1941 (na jeziku: (jezik: engleski)). Cambridge, Massachusetts, London: MIT Press. str. 286 strana. ISBN 978-0-262-02537-9. 

Spoljašnje veze uredi