Dragutin Paunić (1936, Kusadak) je jugoslovenski i srpski novinar i književnik. Dve decenije proveo je na dužnosti glavnog i odgovornog urednika „Naše komune“, odnosno Radio „Jasenice“. Saradnik je „Raskovnika“ i „Vukove zadužbine“ i dopisnik „Politike“ i Radio Beograda. Samostalno objavio knjige: Kad su vojske prolazile, Coglava, Ržan, Ljudi iza maske i Međaši neba i zemlje, a u koautorstvu: Tri sile pritisle Srbijicu i Srbijico dušo gorka. Dobitnik je dve republičke nagrade za novinarstvo. Član je Udruženja književnika Srbije (1989) i zastupljen je u Leksikonu pisaca Jugoslavije (Matica srpska) i Hronici „Dva veka srpskog novinarstva“. Živi i stvara u Smederevskoj Palanci.[1]

Dragutin Paunić
Dragutin Paunić

Biografija uredi

Detinjstvo i školovanje uredi

Dragutin Paunić rođen je u Kusatku kod Smederevske Palanke, 19. decembra 1936. godine, od oca Branka, zemljoradnika i majke Javorke, domaćice.

Osnovnu školu i niže razrede gimnazije pohađao je u Kusatku (1944—1951), a više razrede gimnazije u Smederevskoj Palanci (1951—1956).

Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu (1957—1960).

Novinarstvo i drugi radovi uredi

Novinar u Radio-novinskoj ustanovi „Jasenica“ do penzionisanja (1962-2001). Govori ruski, služi se francuskim. Prvi štampani rad mu je književni osvrt Umetnost biti Bogosav Živković (Raskovnik, 1972). Saradnja u periodici : Raskovnik (1972), Naša komuna, Jasenica, Vukova zadužbina (1994, 2001-2002). Priređivač, autor predg., pog. i dod. teksta knjigama: Predrag Bajčić: Zovi  me imenom vetra (Smederevska Palanka 1972); Nikola Vladisavljević: Radomir Aranđelović: prvi vitez ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima (Beograd 2000). Glavni i odgovorni urednik lista Naša komuna (1965-1977) i Radio Jasenice (1977-1985). Član udruženja književnika Srbije (od 1989).[2]

Književni rad uredi

Knjige, godine izdavanja i izdavači uredi

Tri sile pritisle Srbijicu (priče Solunaca), u koautorstvu sa Milijom Đorđevićem:

1985. Narodna knjiga, Beograd;

1988. Narodna knjiga, Beograd;

2018. Prometej i RTS, Novi Sad / Beograd;

2019. u okviru Srpske seljačke trilogije, Prometej i RTS, Novi Sad / Beograd.

Srbijico dušo gorka (priče Solunaca), u koautorstvu sa Milijom Đorđevićem:

1988. Narodna knjiga, Beograd;

2019. u okviru Srpske seljačke trilogije, Prometej i RTS, Novi Sad / Beograd.

Kad su vojske prolazile (ratni dnevnici)

1988. Narodna knjiga, Beograd;

2014. Biblioteka „ Milutin Srećković“, Smederevska Palanka.

2019. u okviru Srpske seljačke trilogije, Prometej i RTS, Novi Sad / Beograd

Coglava (Legende iz Jasenice)

1996. Prosveta, Beograd

Ržan (Jasenica u legendi)

2002. Ben Akiba: IGP Miljković i drugi, Smederevska Palanka;

2007. Narodna biblioteka, Smederevska Palanka.

Ljudi iza maske

2008. Narodni muzej, Smederevska Palanka.

Međaši neba i zemlje

2018. Zavod za kulturu Vojvodine – Novi Sad

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Dragutin Paunić Archives”. Prometej (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-21. 
  2. ^ Palanačke. „Beležimo: DRAGUTIN PAUNIĆ U LEKSIKONU PISACA JUGOSLAVIJE” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-21.