Državni savjet Kraljevine Crne Gore
Državni savjet Kraljevine Crne Gore je bio upravni sud i upravni organ u Kraljevini Crnoj Gori.
Prethodni Državni savjet Knjaževine Crne Gore (1879—1905) imao je ulogu knjaževske vlade, zakonodavnog tijela i najviše nadzorne vlasti. Njegova tadašnja uloga je bila slična ulozi Državnog savjeta Kneževine Srbije do donošenja Namjesničkog ustava (1869).
Sastav uredi
Prema Nikoljdanskom ustavu (1905) Državni savjet je bio sastavljen od šest članova. Postavljao ih je knjaz gospodar i među njima određivao predsjednika.
Državni savjetnici su mogli biti oni crnogorski državljani koji su: navršili 35 godina života, završili redovno fakultet ili višu stručnu školu koja je bila u rangu fakulteta, proveli 10 godina u državnoj službi ili oni koji su bili ministri.[1]
Predsjednik i članovi Državnog savjeta su bili narodni poslanici po položaju.
Djelokrug uredi
Prema Nikoljdanskom ustavu (1905) Državni savjet je imao ove dužnosti:[2]
- da proučava zakonske predloge koje je vlada podnosila Narodnoj skupštini i da daje svoje mišljenje o njima;
- da daje vladi svoje mišljenje o predmetima koje bi mu ona predložila;
- da razmatra i rješava žalbe protiv ministarskih rješenja u spornim administrativnim pitanjima. Ta rješenja Državnog savjeta su bila obavezna za ministre;
- da rješava sukobe između administrativnih vlasti, kao i između sudskih i administrativnih vlasti;
- da sudi državnim činovnicima kao disciplinarni sud;
- da odobrava djelimične izdatke iz opšteg kredita određenog budžetom za vanredne potrebe, kao i djelimičnu upotrebu određenog kredita za velike građevine;
- da odobrava izuzetno stupanje u crnogorsko državljanstvo;
- da odobrava poravnanja između države i pojedinih lica, koja bi se pokazala kao korisna po državne interese;
- da odobrava zaduživanje države, kao i vanredne kredite;
- da razmatra i rješava po žalbama protiv ukaza kojim su se vrijeđala zakonom ujemčena privatna prava. Ako je ukazom bio povrijeđen neki državni materijalni interes u korist pojedinaca onda je Glavna državna kontrola imala pravo da se žali Državnom savjetu u ime države;
- da razmatra i rješava po žalbama protiv ministarskih rješenja donesenih po predmetima za koje ministar po zakonu nije bio nadležan ili kad su prelazila krug njegove zakonom određene vlasti;
- da rješava o prodaji nepokretnih dobara koja su pripadala oblastima, kapetanijama i opštinama;
- da rješava o rashodovanju onih suma za koje bi se pokazalo da se nisu imale otkud naplatiti;
- da može od Glavne državne kontrole zahtijevati potrebne izvještaje o državnim računima;
- da presuđuje o žalbama protiv „odsudnijeh“ rješenja Glavne državne kontrole;
- da vrši one poslove koje bi odredili razni zemaljski zakoni.
Poslovni red u Državnom savjetu propisivao se posebnim zakonom.
Vidi još uredi
Izvori uredi
Literatura uredi
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.