Druga bitka na Eni

Druga bitka na Eni je najveća bitka Nivelove ofanzive u Prvom svetskom ratu. To je bila bitka između francuske i nemačke vojske na reci Eni od 16. aprila do 9. maja 1917. Završila se katastrofalno i za francusku vojsku i njenog komandanta Robera Nivela. Posle te bitke glavni teret ofanzivnih napora na Zapadnom frontu poduzima britanska vojska.

Druga bitka na Eni
Deo Prvog svetskog rata

Zapadni front 1917.
Vreme16. april9. maj 1917.
Mesto
reka Ena blizu Pariza
Ishod Operacija nije uspela
nemačka taktička pobeda
Sukobljene strane
 Francuska  Nemačko carstvo
Komandanti i vođe
Rober Nivel
Šarl Manžin
Fransoa Antoan
Erih Ludendorf
Fric fon Bilov
fon Bem
Jačina
1,2 miliona
7.000 topova
nešto preko 1. milion
Žrtve i gubici
187.000 oko 168.000

Pozadina uredi

Kada je Rober Nivel zamenio Žozefa Žofra i postao vrhovni komandant francuske vojske uveravao je da će masivni napad na nemačke linije Francuzima doneti pobedu. Verovao je da su Nemci dovoljno iskrvarili u Verdenskoj bici i bici na Somi da bi mogli pružiti efikasnu dugotrajnu odbranu, posebno u slučaju velikog napada kojim bi im Britanci skrenuli pažnju. Francuski načelnik generalštaba Anri Peten, francuski ministar rata i britanski glavnokomandujući Daglas Hejg nisu se slagali sa tim planom. Međutim francuski predsednik vlade Aristid Brijan je podržao Nivela. Ministar rata je dao ostavku u znak protesta.

Nivelova ofanziva je trebalo da bude ogromna operacija sa 1,2 miliona vojnika i 7.000 topova na širokom frontu između Roja i Remsa. Glavni cilj masovnog napada su nemačke pozicije na reci Eni. Po planu prodor je trebalo postići za 48 sati. Plan se razvijao od decembra 1916. i tokom njegova razvoja dešavala su se i kašnjenja i curenje informacija. Do trenutka početka ofanzive 16. aprila 1917. Nemci su znali za detalje plana, pa su mogli pripremiti odgovarajuću odbranu.

Bitka uredi

 
Nemački rovovi na Eni

Najpre su Britanci započeli napad i bitku kod Arasa i bitku kod izbočine Vimi od 9. aprila do 16. aprila 1917, kojom su nastojali odvratiti pažnju Nemaca. Francuzi su 16. aprila započeli bitku na Eni širokim napadom na 80 kilometara fronta sa 19 divizija 5. i 6. armije. Napad je izvršen od Soasona do Remsa. Pošto se nemačka 7. armija pod komandom fon Bema nalazila na uzvišenjima na obali reke Ene nisu imali mnogo problema da zadrže svoje položaje. Prvoga dana bitke Francuzi su imali 40.000 žrtava i izgubili su 76 tenkova. Nivelova tehnika puzećeg baraža bila je loše izvedena, tako da nije dobro pokrivala vojsku koja je napredovala.

Tehnika puzećeg baraža se zasnivala na koordinaciji artiljerije i pešadije, a artiljerija je trebalo da vatreno zasipa prostor neposredno ispred pešadije koja napreduje. Drugog dana bitke francuska 4. armija pod zapovedništvom Fransoa Antoana krenula je u napad istočno od Remsa prema Moronvilijeu. Nemačka 1. armija Frica fon Belova je lako odbila taj napad.

Nivel nije mogao da veruje da njegova strategija ne daje rezultate, pa je nastavio sa punim napadima do 20. aprila 1917. Mali teritorijalni dobici su postojali zapadno od Soasona. Iako je posle toga smanjen intenzitet napada do 5. maja osvojena je 4 kilometra duga izbočina Šemin de Dam. pokazalo se da su manji napadi bili uspešniji od prvih mnogo većih napada.

Posledice uredi

U toj operaciji postiglo se jako malo teritorijalnih dobitaka. Bilo je zamišljeno da to bude operacija kojom će se razbiti front za 48 sati, ali rezultat nije bio ni blizu toga. Druga francuska divizija je 3. maja odbila naređenja da ide u napad. Konačno na kraju je bio izveden četvorodnevni napad koji nije dao rezultate, pa je Nivelova ofanziva obustavljena 9. maja 1917.

Iako su Nemci imali 169.000 žrtava, Francuzi su imali 187.000. Političari i javnost bili su utučeni sledom događaja i grešaka. Nivel je zbog toga smenjen 16. maja. Zamenio ga je oprezniji Anri Peten, koji nije pokušavao sa velikim ofanzivama. Posle ove bitke glavni teret ofanzivnih napora na Zapadnom frontu poduzima britanska vojska, a nešto kasnije i američke snage.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi