Dukatovački članci

Dukatovački članci bili su anonimni članci koje je u Srpskim novinama Miloša Popovića objavljivala konzervativna grupa oko kneza Miloša i preko njih napadala liberale. Potpisivani su znakom cesarskog dukata (#) po kome su i dobili naziv. Članci su izlazili od avgusta do 5. novembra 1859. godine. Uglavnom ih je pisao Matija Ban.

Miloš Obrenović

Sukob liberala i konzervativaca

uredi

Svetoandrejska skupština izabrala je Miloša za kneza 11. decembra 1858. godine. Miloš je u Srbiju stigao tek 3. januara 1859. godine. Tri nedelje je cela Srbija bila u neizvesnosti hoće li Porta prihvatiti promenu na prestolu. Tada je došlo do privremenog primirja dve suparničke grupacije. Prvu, savetsku grupu činili su Ilija Garašanin, Miša Anastasijević i Toma Vučić Perišić sa svojim pristalicama. Oni su želeli zbacivanje kneza Aleksandra, u čemu su se slagali sa drugom, skupštinskom grupom. Međutim, nakon zbacivanja Aleksandra skupštinska stranka bez prethodnog dogovora sa drugom grupacijom postavlja na čelo države kneza Miloša. Zato je zavladalo neprijateljstvo (skupštinska stranka branila se da se o restauraciji Miloševe vlasti nije mogla dogovarati sa onima koji su ga zbacili 1839. godine) između dve grupe. Skupštinska stranka drugačije se nazivala i narodnom strankom ili obrenovićevcima, a može se poistovetiti sa liberalima, dok se savetska stranka može poistovetiti sa konzervativcima. Vođe liberalne grupacije tada su bili Stevča Mihailović, Milovan Janković i Jevrem Grujić. Liberali su bili brojno jači, ali su konzervativci imali moćnije prvake. Liberalni prvaci nisu se zadovoljavali dinastičkom promenom, već su želeli reformu kojom bi Narodna skupština postala treći zakonodavni činilac čime bi se obezbedilo učešće naroda u donošenju zakona. Garašanin je izgubio funkciju namesnika, a nije želeo da bude ministar pod Stevčom Mihailovićem, pa je dao ostavku i povukao se u Savet[1].

Članci

uredi

Činovničko pitanje konačno je zavadilo konzervativce i liberale. Konzervativci, za razliku od liberala, nisu bili za gonjenje Karađorđevićevih činovnika. Miloš po dolasku na vlast radi isključivo sa liberalnim prvacima: Stevča (predsednik Saveta) i Grujić. Razlika koja je dovela do razilaženja kneza i Miloša bila je ta što je knez smatrao liberale pristalicama svoje dinastije, dok su liberali hteli da knez vlada po njihovim političkim idejama. Miloš je zbog brojnosti liberala u njima video jake protivnike. Zbog toga je neko vreme radio zajedno sa njima. U Srpskim novinama počinju izlaziti članci protiv izbora novih činovnika. Srpske novine napadaju naročito Milovana Jankovića zbog agitovanja na biralištima gde je biračima davao cedulje sa imenima kandidata, što se smatralo za „nemoralnu stvar“. Miloš je stavio potpis na njihov članak pod naslovom „Pogled na radnju odbora Svetoandrejske skupštine“. On je potpisan znakom cesarskog dukata (#), zbog čega članci konzervativaca protiv liberala nose naziv „dukatovački“ članci. Dukatovački članci napadaju liberale koji su postavljanje Obrenovića pripisivali isključivo sebi u zaslugu. Prema njima, pobeda Obrenovića bila je volja celog naroda. Svetoandrejska skupština postala je igračka u rukama Grujića i Jankovića, a svetoandrejski odbor Vladimira Jovanovića, sekretara. Tokom septembra i oktobra, pod dukatovačkim znakom izašlo je još nekoliko članaka. Članci su pokazali stav Miloša prema liberalima. Dugo je bila tajna ko je pisao dukatovačke članke. Danas se zna da je to bio poznati književnik Matija Ban. Dugo se sumnjalo da članke piše knežev sin Mihailo. Ministar prosvete, liberal, je po nalogu kneza predao uredništvo Srpskih novina Vladimiru Jovanoviću. Knez je sada puštao liberale da se izviču na konzervativce, jer su se ovi, po Miloševom mišljenju, previše osilili (pozivali su na otvoreno rasturanje liberala). Jovanović je, međutim, smenjen već sledećeg meseca zbog nacionalističkog članka koji je uzbudio beogradskog pašu. Srpske novine ostaju organ liberalne stranke do kraja Miloševe vladavine[2].

Reference

uredi
  1. ^ Jovanović, str. 297-305.
  2. ^ Jovanović, str. 297-307.

Literatura

uredi