Dušan Strugar (Rvaši, kod Cetinja, 1922 — Vilića guvno, 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

dušan strugar
Dušan Strugar
Lični podaci
Datum rođenja1922.
Mesto rođenjaRvaši, kod Cetinja, Kraljevina SHS
Datum smrti2. mart 1943.(1943-03-02) (20/21 god.)
Mesto smrtiVilića guvno, kod Gornjeg Vakufa, ND Hrvatska
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od10. jula 1952.

Biografija uredi

Rođen je 1922. godine u Rvašima kod Cetinja. Završio je učiteljsku školu na Cetinju, a u Savez komunističke omladine Jugoslavije primljen je 1941. godine.

U ustanku 1941. godine uzima aktivno učešće. Istakao se već prvih dana borbi i postao puškomitraljezac. I u borbi kod Bugojna bio je puškomitraljezac, a potom komandir Treće čete Drugog bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade.

Istakao se u izvršenom podvigu u borbi kod Livna. Treća četa se nečujno spuštala prema gradu, kao prethodnica bataljonu koji se približavao žici. Prva desetina prvog voda stigla je do žice, raskinula je i otvorila borcima put. Treća četa je ušla u periferiju grada. Na ulazu u središte grada partizani su se sreli sa ustašama. U prvom jurišu uspjeli su da odbace neprijatelja. Malo zatim treća četa prodrla je u sam centar grada, a za njom i čitav bataljon. Sve ostale jedinice zora je zatekla van grada. Ustaše su shvatile da u gradu nema mnogo partizana, pa su jurišali na bataljon koji se bio zabarikidirao u nekoliko kuća. Ustaše su do podneva izvršile jedanaest neuspešnih juriša na uporište Drugog bataljona. Onda su dovukli topove i otvorili vatru sa 60 metara odstojanja. Jedna granata je probila zid kuće u kojoj je bila Treća četa. Oko dva časa popodne, na kuću su upućena borna kola. Ali u zgradi treće čete nestajalo je municije. Prva kola prođoše i zastadoše. Dušan je, sa flašom benzina u ruci, čekao druga kola, koja su već bila blizu. Po dolasku, Dušan je na kola bacio flašu sa benzinom, nakon čega su se zapalila. Iz njih su iskočile četiri ustaše, ali su odmah ubijeni. U međuvremenu, partizanski bataljoni koji su bili van grada bili su već u jurišu i lomili odbranu Livna.

Drugi bataljon Četvrte brigade dobio je novo naređenje: da se u brzom maršu prebaci iz Konjica prema Vilića guvnu. Čim je stigao, ušao je u borbu, napadajući u streljačkom stroju. Treća četa je bila bočno, na krilu Prve i Druge. U 10 časova susreli su se sa Njemcima na brdu. Njemci su mahnito jurišali, štićeni vatrom puškomitraljeza. Drugi bataljon je zaustavio juriš, ali su naleti Njemaca bivali sve jači. Sredina partizanskog stroja, o koji su se razbijali udari njemačkih snaga, počela je slabiti. Prva i Druga četa su popustile pred navalom i počele da odstupaju. Desno krilo Treće čete se kolebalo. Njemci su to opazili i navalili niz brdo. Odstupiti značilo je otvoriti Njemcima put do 4.000 ranjenika. Dušan je tada naredio juriš, nakon čega su Njemci ustuknuli pred naglim preokretom borbe. Treća četa je održala položaj. Prva i Druga četa su se vratile gdje su i prije bile.

Na rastojanju od 15 do 20 metara, iza debelih bukovih stabala, partizani i Njemci su nišanili jedni na druge. Dušan je nišanio žbun iza koga je neprestano sipao vatru neki puškomitraljez. Oborio je jednog nišandžiju, ali je drugi priskočio i nastavio paljbu. Dušan je i dalje tukao, približavajući se žbun u. U jednom trenutku se našao sasvim blizu njemačkog mitraljeza. Opalio je još jedan metak, i njemački nišandžija pade. Dušan se približio žbunu i zaplenio puškomitraljez.

Kada je pobjeda i u ovoj borbi bila izvojevana i time spašeno 4.000 ranjenika, komanda Čete se okupila na sastanak pored vatre. Izdaleka je doletjela neprijateljska granata i pala među njih. Jedan geler pogodio je Dušana. Tačno u srce. Poginuo je u 21. godini života.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 10. jula 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura uredi