Djana
Dhjana (sanskrit: ध्यान dhyāna) ili džhana (pali: झान jhāna) označava motrenje, zagledanje, kontemplaciju[1], odnosno meditativnu zadubljenost koja se postiže intenzivnom koncentracijom na odredeni duhovni ili telesni predmet.[2]
- Ne mešati sa džnana, što znači znanje.
Bitan je pojam u hinduizmu, džainizmu i budizmu. Ošo je opisuje kao "dublju pažnju usmerenu na sebe, koja uključuje opažaj tela, uma, čula i okoline, bez poistovećenja sa tim."[web 1]
Etimologija uredi
Sanskritska reč dhyāna je nastala od indo-evropskog korena „dheia“, što znači gledati, videti. Originalno značenje reči bilo je razmotriti, sagledati, iako je već u Budino vreme dobila značenje meditativnog zadubljenja.[3]
U hinduizmu uredi
Od vremena upanišada, indijski religijski pravci naglašavaju djanu i odnos učitelj-učenik.[4]
U sistemu joge, djana kao pretposlednji član duhovne discipline prethodi stanju pune sabranosti (samadi). Kasniji budistički modeli pružaju oštrije specifikacije i skoro doslovno odgovaraju formulacijama u Patanđalijevevim jogasutrama.[5] U svakom slučaju Patanđalijevo delo datira iz postbudističkog perioda.[5]
U cainizmu uredi
Sistem meditativnog zadubljenja nosi u nekoliko džainskih tekstova naziv džhana. U oba slučaja ima četiri razine ili područja, s analognim obeležjima kao u budizmu.[5]
U budizmu uredi
Buda je reč džhana koristio da označi stupnjeve koje prelazi um na putu od uobičajene prenatrpanosti do potpune jasnoće. Džhana, zagledanje, je jedno od sredstava postizanja nirvane putem kroćenja svesti i postizanja potpunog mira.[1] Prvi korak u zagledanju je istrajna i redovna vežba do nivoa kada su pet prepreka napretku uma neutralisane.[3] Buda je uočio četiri stupnja zagledanja.[3]
Literatura uredi
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
- Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.
Извори uredi
- ^ а б Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
- ^ dhyāna, Филозофијски речник, Матица хрватска, Загреб 1984.
- ^ а б в Budizam od A do Ž
- ^ Зен, Енциклопедија живих религија, Нолит, Београд. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- ^ а б в Čedomil Veljačić, Put meditativnog zadubljenja u đainizmu i buddhizmu
- ^ „Osho on Dhyana – A non-thinking awareness is what dhyana is, a contentless consciousness”. Архивирано из оригинала 13. 06. 2015. г. Приступљено 20. 09. 2015.