Evropski timski šampionati u šahu

Ideja o igranju evropskih timskih turnira se rodila 1950. godine. Šah se komercijalizovao kroz godine i osetila se potreba da se ispuni praznina između olimpijskih ciklusa sa nekim drugim timskim takmičenjem. Turniri su se igrali kroz kvalifikacione grupe gde su pobednici igrali finale.

Evropske zemlje

Evropska premijera je bila 1957. godine u Beču. Igralo se u četiri kvalifikacione grupe a pobednici su igrali u finalu. Mađarska nije učestvovala. SSSR je bio pobednik iako je izgubio od Jugoslavije, poslednjeg takmičarskog dana, rezultatom 4 : 6. Broj nacija koje učestvuj je proširen na šest, na drugom turniru SSSR je odbranio titulu ispred Jugoslavije koja je porazila Mađarsku sa 8 : 2 u poslednjem kolu u borbi za srebrnu medalju. 1965. SSSR pobeđuje po treći put, a Jugoslavija osvaja srebrnu medalju.

Muški tim Srbije odneo je pobedu na izdanju takmičenja 2023. godine, koje je bilo organizovano u Budvi.[1][2]

Timski pobednici (muškarci) uredi

Grad domaćin Godina I II III Br. tabli Br. timova Br. igrača Br. partija
1. Beč   Austrija 1957.   Sovjetski Savez   Jugoslavija   Čehoslovačka 10 4 47 120
2. Oberhauzen,   Nemačka 1961.   Sovjetski Savez   Jugoslavija   Mađarska 10 6 72 300
3. Hamburg,   Nemačka 1965.   Sovjetski Savez   Jugoslavija   Mađarska 10 6 71 300
4. Kapfenberg,   Austrija 1970.   Sovjetski Savez   Mađarska   Istočna Nemačka 10 8 96 280
5. Bat,   Engleska 1973.   Sovjetski Savez   Jugoslavija   Mađarska 8 8 80 224
6. Moskva,   Sovjetski Savez 1977.   Sovjetski Savez   Mađarska   Jugoslavija 8 8 80 224
7. Skara,   Švedska 1980.   Sovjetski Savez   Mađarska   Engleska 8 8 80 224
8. Plovdiv,   Bugarska 1983.   Sovjetski Savez   Jugoslavija   Mađarska 8 8 80 224
9. Haifa,   Izrael 1989.   Sovjetski Savez   Jugoslavija   Nemačka 6 28 216 756
10. Debrecin,   Mađarska 1992.   Rusija   Ukrajina   Engleska 4 41 204 720
11. Pula,   Hrvatska 1997.   Engleska   Rusija   Jermenija 4 34 169 612
12. Batumi,   Gruzija 1999.   Jermenija   Mađarska   Nemačka 4 36 174 648
13. Leon,   Španija 2001.   Holandija   Francuska   Nemačka 4 25 169 612
14. Plovdiv,   Bugarska 2003.   Rusija   Izrael   Gruzija 4 37 182 648
15. Geteborg,   Švedska 2005.   Holandija   Izrael   Francuska 4 40 196 720
16. Heraklio,   Grčka 2007.   Rusija   Jermenija   Azerbejdžan 4 40
17. Novi Sad,   Srbija 2009.   Azerbejdžan   Rusija   Ukrajina 4
18. Porto Karas,   Grčka 2011.   Nemačka   Azerbejdžan   Mađarska 4
19. Varšava,   Poljska 2013.   Azerbejdžan   Francuska   Rusija 4
20. Rejkjavik,   Island 2015.   Rusija   Jermenija   Mađarska 4
21. Krit,   Grčka 2017.   Azerbejdžan   Rusija   Ukrajina 4
22. Batumi,   Gruzija 2019.   Rusija   Ukrajina   Engleska 4
23. Čatež ob Savi,   Slovenija 2021.   Ukrajina   Francuska   Poljska 4
24. Budva,   Crna Gora 2023.   Srbija   Nemačka   Jermenija 4

Timski pobednici (žene) uredi

Grad domaćin Godina I II III Br. tabli Br. timova Br. igrača Br. partija
1. Debrecin,   Mađarska 1992.   Ukrajina   Gruzija   Azerbejdžan 2 38 112 326
2. Pula,   Hrvatska 1997.   Gruzija   Rumunija   Engleska 2 30 89 270
3. Batumi,   Gruzija 1999.   Slovenija   Jugoslavija   Rumunija 2 36 103 324
4. Leon,   Španija 2001.   Francuska   Moldavija   Engleska 2 32 91 2888
5. Plovdiv,   Bugarska 2003.   Jermenija   Mađarska   Rusija 2 31 88 270
6. Geteborg,    Švajcarska 2005.   Poljska   Gruzija   Rusija 4 26 128 466
7. Heraklio,   Grčka 2007.   Rusija   Poljska   Jermenija

Ukupni pobednici uredi

Muškarci

Žene

Spoljašnje veze uredi

  1. ^ Ringier. „Šah i drama? Naravno da može: Srbija postala prvak Evrope!”. Sportal (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-11-21. 
  2. ^ „Chess-Results Server Chess-results.com - European Team Chess Championship 2023 - Women”. chess-results.com. Pristupljeno 2023-11-21.