Ekonomska kriza 1893.

Ekonomska kriza 1893. predstavljala je ozbiljnu ekonomsku krizu, koja je započela 1893. u SAD. Kriza je nastala zbog preterane gradnje železničkih pruga sa slabim finansijskim pokrićem, pa je usledila serija bankrota velikih banaka. Zbog naduvavanja balona na tržištu gradnje železničkih pruga usledila je panika i ogromna tražnja za zlatom, što je iscrpilo zlatne rezerve i izazvalo najveću do tada zabeleženu ekonomsku krizu u SAD.

Procena nezaposlenosti pred, za vreme i posle krize (Izvor: Romer, 1984)
Godina Lebergot Romer
1890 4.0 4.0
1891 5.4 4.8
1892 3.0 3.7
1893 11.7 8.1
1894 18.4 12.3
1895 13.7 11.1
1896 14.5 12.0
1897 14.5 12.4
1898 12.4 11.6
1899 6.5 8.7
1900 5.0 5.0

Uzroci krize uredi

Tokom 1880-ih u SAD je zabeležen ogroman ekonomski rast, koji je velikim delom bio zasnovan na preteranim spekulacijama sa gradnjom železničkih pruga. Izgrađeno je toliko mnogo pruga da prihodi više nisu mogli da pokrivaju troškove. S druge strane novi rudnici srebra preplavili su tržište srebrom, pa je pala njegova cena. Ranijim odlukama bio je fiksiran omer cena zlata i srebra, koji više nije odgovarao odnosu na tržištu, pa su mnogi državi prodavali srebro po skupljoj ceni od realne, a zauzvrat uzimali zlato. Poljoprivrednici su dobijali malu cenu za svoju pšenicu i pamuk.

Početak krize uredi

Jedan od prvih znakova predstojećih nevolja bio je bankrot Filadelfijske i Riding železnice, koji se desio 23. februara 1893. Predsednik SAD Grover Klivlend je deset dana po izbijanju krize 4. marta 1893. stupio na vlast. U to vreme državna blagajna je već izgubila mnogo zlata, pa je predsednik nagovorio Kongres SAD da se povuče decenijama stara odluka o obaveznom otkupu srebra po fiksnoj ceni. Međutim kako je rasla zabrinutost zbog ekonomskog stanja usledilo je panično povlačenje novca iz banaka. Kriza se širila američkom ekonomijom, a strani investitori počeli su da prodaju američke deonice i umesto njih uzimaju zlato povlačeći ga na taj način iz SAD.

Srebro uredi

Veliki problem američke ekonomije bio je veštački uspostavljen odnos srebra i zlata, koji više nije odgovarao realnom odnosu. Decenijama pred krizu državna blagajna otkupljivala je srebro i umesto njega davala novčanice koje su ljudi mogli da menjaju u srebro ili zlato, ali pošto je srebro bilo precenjeno ljudi su svoje novčanice menjali za zlato sve dok državna blagajna nije ostala sa malim zlatnim rezervama. Otada više nisu mogli da za svoje novčanice dobijaju zlato. Sve to dovelo je do pada tražnje za srebrom, čija cena je onda pala. Oni koji su posuđivali novac morali su da plaćaju mnogo veće kamatne stope, pa je usledio niz bankrota u industrijskom sektoru, a nelikvidnost komapanija i njihova nemogućnost da otlate dugove izazivala je bankrot mnogih banaka. U to doba bankrotiralo je 15.000 preduzeća i 500 banaka. Nezaposlenost na vrhuncu krize dostigla je oko 18% radne snage.

 
Grover Klivlend

Efekti i rezultati krize uredi

Kriza je teško pogodila sve industrijske centre. Farmeri su zbog nove cene srebra bili pogođeni padom izvoznih cena poljoprivrednih proizvoda, a uglavnom se radilo o pamuku i pšenici. Nezaposleni radnici Ohaja, Pensilvanije i još nekoliko zapadnih država maršom na Vašington i zahtevom da im se nađe posao privukli su veliku pažnju javnosti. Tokom 1894. usledila je serija velikih štrajkova, koji su se odvijali ili okončavali velikim nasiljem. Posebno je bio ozbiljan Pulmanov štrajk radnika železnica, koji je doveo do zastoja velikoga dela železnice u SAD. Štrajk je razbijen uz pomoć 12.000 vojnika. Za vreme štrajka ubijeno je 13 štrajkača, a 57 ih je ranjeno. Državne zlatne rezerve su pale na izuzetno nizak nivo, pa je predsednik Grover Klivlend bio prinuđen da posudi 65 miliona dolara u zlatu od bankara Dž. P. Morgana. Zbog krize demokrati i populisti izgubili su izbore za Kongres 1894. Republikanci nikada dotada nisu ostvarili veći napredak. Zbog krize zatvoreni su mnogi rudnici srebra, kao i železničke linije, koje su vodile do njih.

Oporavak uredi

Zbog depresije i krize ponovo se raspravljalo o bimetalizmu, tj sistemu zasnovanom na srebru i zlatu. Na predsedničkim izborima 1896. pobedio je republikanac Vilijam Makinli, koji se zalagao za sistem zasnovan na zlatu. Oporavak je započeo 1897. na početku Makinlijevog mandata.

Tokom 1896. otkriveno je zlato na Aljasci u području Klondajka, a od 1897. do 1899. oko 100.000 ljudi je krenulo u stampedo u pokušaju da se naglo obogati. Ponovo je uspostavljeno poverenje u ekonomski sistem sve do velike ekonomske krize 1907.

Literatura uredi

Primarni izvori uredi

Sekundarni izvori uredi