Википедија

Elektronsko učenje

Elektronsko učenje se može definisati kao proces prenošenja znanja i veština elektronskim putem uz korišćenje odgovarajućih računarskih aplikacija, tj. namenskih programa, i okruženja u procesu učenja.[1] Te aplikacije i procesi obuhvataju učenje preko veb-a, računara, u digitalnim učionicama, a sadržaji se prenose preko interneta, intraneta/ekstraneta, audio i video traka, satelitske televizije...[2][3] Prelazak na elektronsko učenje ne znači odbacivanje postojećeg sadržaja za podučavanje/obučavanje, već samo poboljšanje postojećeg obrazovnog materijala, odnosno njegovo osavremenjavanje.

Prenosive vrste sadržaja koje se koriste u elektronskom učenju čine:

  • Word dokumenti, Adobe Acrobat datoteke, kao i sve ostale datoteke;
  • Veb sadržaji (HTML, Shockwave, JAVA itd.);
  • Kontinualni ili streaming medijumi (RealVideo, MP3 audio, NetShow);
  • Autorizovani nastavni sadržaji u vidu tzv. izvršnih kursvera (engl. co-urseware).

Da bi elektronsko učenje bilo moguće, najpre je potrebno da se nastavni sadržaj učini dostupnim preko Interneta ili intraneta. To se postiže izradom veb stranice sa odgovarajućim materijalom za obuku koji korisnik može da preuzme. Osim toga, složen sistem elektronskog učenja zahteva čitav niz komponenti u koje spadaju:

  • Proces registracije – kreiranje jedinstvene lozinke (identifikacionog broja) za svakog učesnika u procesu elektronskog učenja, čime se omogućava njegov pristup sistemu;
  • Kontrola aktivnosti – davanje mogućnosti korisnicima da pristupe onim sadržajima i funkcijama koji odgovaraju njihovim ulogama u procesu učenja, čime se postiže da sve aktivnosti unutar sistema budu zabele-žene i praćene;
  • Okruženje koje podržava učenje – omogućavanje korisnicima da među-sobno komuniciraju, učestvuju u nastavi i postavljaju pitanja svojim pre-davačima/instruktorima;
  • Testiranje i ocenjivanje – merenje uspešnosti u savladavanju znanja i veština;
  • Praćenje procesa nastave i formiranje baze podataka za upravljanje i administriranje sa mogućnošću pravljenja raznovrsnih izveštaja – beleženje svih aktivnosti vezanih za učenje, koje će se potom koristiti za razne izveštaje.

Definicija e-učenja uredi

Osnovna definicija e-učenja navodi kako je to „...korištenje multimedija i Interneta u svrhu poboljšanja kvalitete učenja - omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i uslugama i omogućavanjem saradnje i komunikacije i na daljinu.” (engl. ETF - E-learning Strategy Task Force).[4][5]

Klasifikacija uredi

Današnji oblici e-učenja obuhvataju različite aspekte korištenja informacione i komunikacione tehnologije u obrazovanju, te se zavisno od intenziteta i načina korištenja razlikuje nekoliko oblika e-učenja: [6]

  • klasična nastava - nastava u učionici (f2f ili face-to-face);
  • nastava uz pomoć informacione i komunikacione tehnologije - tehnologija u službi poboljšanja klasične nastave (ICT supported teaching and learning);
  • hibridna ili mešovita nastava - kombinacija nastave u učionici i nastave uz pomoć tehnologija (hybrid, mixed mode ili blended learning);
  • onlajn nastava - nastava je uz pomoć informacione i komunikacione tehnologije u potpunosti organizovana na daljinu (fully online).

Prednosti i nedostaci e-učenja uredi

„Dizajniranje i izrada kvalitetnog i funkcionalnog sistema za e-obrazovanje u pravilu zahteva znatna sredstva te mnogo vremena i truda ukoliko se želi da se celi nastavni predmet ili kolegijum stavi na internet. (…) Ulaganja u pripremu za onlajn izvođenje jedne nastavne jedinice obično su višestruko veće nego kod oflajn nastave uživo.”[7] Zbog svega toga vrlo je važno u konkretnoj situaciji pre uvođenja sistema e-učenja odvagnuti njegove prednosti i nedostatke. Vreme učenja se može planirati prema učeniku i u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima, što može doprineti većoj motivaciji učenika za rad.

Pristup materijalima je uvek dostupan, za neke sadržaje postoji određeno vreme tako da učenik bira kada će pristupiti elektronskom učenju

E-learning omogućava učešće velikog broja korisnika

E-učenje uspostavlja dinamičku i povratnu interakciju između nastavnika i učenika, kao i učenika međusobno

Povratna informacija između nastavnika i učenika, kao i učenika i sadržaja je jedna od glavnih prednosti e-učenja

Nastavni sadržaj treba da bude kratak i jasan, sa ključnim pojmovima koji će podsticati učenike na rad, aktivnost i kreativnost (kroz eseje, prezentacije, praktične ili radne zadatke).

Uprkos svim prednostima e-učenja, ono danas generalno ne može da zameni klasičan pristup učenju i obrazovanju. Posebno u dubljem razmatranju širenja najrazvijenijeg oblika e-učenja (onog u potpunosti organizovanog na daljinu), javljaju se pitanja relativnog kvaliteta rezultata, kao i samog toka takvog učenja, te upitna individualizacija celog procesa. „Suprotno onom što se često čuje, e-učenje nije samo alat, zapravo uopšte nije alat. E-učenje je vrsta komunikacijskog kanala, kanala kroz koji se odvija učenje. Poput komunikacije licem u lice, poput štampe ili telefona. Poput TV i audio-video sistema.”[8][9]

Proces pripreme elemenata tečajeva za e-učenje je svakako kreativniji i složeniji od puke replikacije nastavnog procesa kroz nastavne jedinice pri čemu treba naglasiti kako je hibridno učenje koje koristi najbolje osobine tradicionalnog i e-učenja idealan koncept za budućnost obrazovanja. Nastavnicima se tako pruža mogućnost isporuke većine nastavnih sadržaja u onlajn okruženju pri čemu se vreme provedeno u učionici može iskoristiti za raspravu, pitanja i rešavanje eventualnih problema s polaznicima. Nadalje, onlajn diskusije pružaju priliku brojnim polaznicima da se izraze na način koji u učionici ne bi mogli zbog sramežljivosti ili nesigurnosti. Ovo je olakšavajuća okolnost za one polaznike kojima treba više vremena da sastave pitanja ili pripreme odgovore u onlajn raspravi. Ako se pri implementaciji sistema za e-učenje sistematično u obzir uzmu tehnološki i pedagoški aspekti e-učenja njihova primena može znatno da unapredi efektivnost i efikasnost učenja. Poznato je da ljudi uče na različitim nivoima i na različite načine, te će učenje biti najefektivnije i najefikasnije kada su nastavni materijali maksimalno individualizovani i prilagođeni potrebama polaznika, čemu e-učenje izrazito doprinosi.[10]

Prednosti uredi

  • E-učenje omogućava korisnicima kvalitetno učestvovanje u nastavi i kada to pitanje udaljenosti, rasporeda i sličnih okolnosti praktično čine nemogućim. Široka dostupnost istovremeno omogućava i istovremeno učestvovanje velikog broja korisnika.
  • U potpunosti modernizovana e-učionica otvorena je 24 sata dnevno, što omogućava najefikasnije moguće iskorištavanje vremena. Korisnici sami biraju kada će i kako pristupiti e-učenju budući da imaju stalan pristup materijalima i nastavi koju polaze.
  • E-učenje putem interneta omogućava posebno dinamičnu interakciju između instruktora i polaznika, kao i polaznika međusobno. Svaki pojedinac doprinosi nastavi pokretanjem, odnosno učestvovanjem u raspravama koje se tiču dotične teme.
  • U sklopu sistema lako je omogućena integracija i pristup drugim izvorima bitnima za gradivo koje se podučava.

Nedostaci uredi

  • E-učenje zahteva od korisnika određena znanja i veštine kako bi se mogli njime koristiti. Bez određene računarske pismenosti, gradivo integrisano u sklopu elektronskog sistema učenja postaje potpuno beskorisno. Osim tih znanja, za provođenje e-nastave bitno je i da svaki od korisnika ima za to određenu opremu.
  • Ni najkvalitetnija oprema na kojoj se izvodi e-nastava nije stopostotno pouzdana. Čak ni kada mogući tehnički problemi ne dovedu do prekida u izvođenju e-nastave, svakako će doprineti padu koncentracije korisnika, a samim time i padu kvaliteta e-učenja.
  • Omogućavanjem samostalnijeg određivanja načina i vremena učenja, e-učenje svojim učenicima donosi i veću odgovornost. U određenim oblicima e-učenja oni se tako sami moraju motivisati, individualno procenjivati potrebu za učenjem, što može dovesti do upitnih rezultata i objektivno slabog napretka u procesu učenja.
  • Jedan već razrađen sistem e-učenja nailazi na probleme s autorskim pravima za sadržaje određenog kursa i sl, kao i na pojavu sličnih nelojalnih ili pak kvalitetnijih kurseva drugih autora. Sistem zahteva određenu tehničku podršku, koja košta, i stalan razvoj u skladu s razvojem tehnologije kojom se koristi.

Sistemi za e-učenje uredi

Tipičan sistem za e-učenje u osnovi je web aplikacija kojoj korisnici pristupaju putem web pregledača na svojim računarima. Korisnici mogu pristupati sistemu za e-učenje s bilo kojeg računara dok god imaju pristup internetu. Uobičajeno je da se ovakvi sistemi instaliraju na veb serverima koji se nalaze u školi, fakultetu ili nekoj drugoj organizaciji, pri čemu pružaju mogućnost kreiranja kurseva za e-učenje koji tako postaju mesta za postavljanje i deljenje materijala, onlajn diskusije, rešavanje kvizova, predaju zadaća itd.[11] Zahvaljujući svojoj jednostavnosti korištenja i fleksibilnosti, Mudl je trenutno jedan od popularnih sistema za e-učenje koji se koristi širom sveta.[12]

Reference uredi

  1. ^ Robinson, Rhonda; Molenda, Michael; Rezabek, Landra. „Facilitating Learning” (PDF). Association for Educational Communications and Technology. Pristupljeno 18. 3. 2016. 
  2. ^ Woo, Stu (30. 1. 2017). „What's Better in the Classroom—Teacher or Machine?”. Wall Street Journal. 
  3. ^ „To win post-pandemic, edtech needs to start thinking big”. TechCrunch. 22. 12. 2020. 
  4. ^ „prema Lj. Bodrožić: "E-learning"”. Arhivirano iz originala 10. 06. 2007. g. Pristupljeno 07. 06. 2021. 
  5. ^ Richey, R.C. (2008). „Reflections on the 2008 AECT Definitions of the Field”. TechTrends. 52 (1): 24—25. S2CID 189912472. doi:10.1007/s11528-008-0108-2. 
  6. ^ „Sveučilišni računski centar SRCE”. Arhivirano iz originala 07. 06. 2021. g. Pristupljeno 07. 06. 2021. 
  7. ^ „Referalni centar za metodiku i komunikaciju obrazovanja”. Arhivirano iz originala 26. 05. 2007. g. Pristupljeno 07. 06. 2021. 
  8. ^ "E-learning's greatest hits", Clive Shepherd
  9. ^ „prema J. Tingle: "E-learning i što bismo njime mogli u Hrvatskoj"”. Arhivirano iz originala 09. 06. 2007. g. Pristupljeno 07. 06. 2021. 
  10. ^ Ćukušić, M., Jadrić, M.: "E-učenje: koncept i primjena", Školska knjiga, Zagreb, 2012.
  11. ^ „Jadrić, M., Ćukušić, M., Lenkić, M.: "E-učenje: Moodle u praksi", EFST, Split, 2012.”. Arhivirano iz originala 24. 10. 2012. g. Pristupljeno 07. 06. 2021. 
  12. ^ Službene stranice Moodle sustava

Literatura uredi

  • Lipsitz, Lawrence, (Editor); Reisner, Trudi, The Computer and Education, Englewood Cliffs, NJ : Educational Technology Publications, January 1973. Articles selected from Educational Technology magazine.
  • Preston, Rob (16. 5. 2011). „Down To Business: Higher Education Is Ripe For Technology Disruption”. InformationWeek. UMB: 60. Arhivirano iz originala 21. 05. 2011. g. Pristupljeno 31. 5. 2011. 
  • Wolfe, C., & Wolfe, C. R. (2001). Learning and teaching on the world wide web. San Diego, Calif. ; London: Academic.
  • TEDx Talks (2016-12-13), Visual feasts of the mind: matching how we teach to how we learn | David Roberts | TEDxLoughboroughU, Pristupljeno 2017-01-05 
  • Mousavi, S. Y., Low, R., & Sweller, J., "Reducing cognitive load by mixing auditory and visual presentation modes," Journal of educational psychology, 87(2), 319, 1995.
  • Gerven, P. W., Paas, F., Merriënboer, J. J., Hendriks, M., & Schmidt, H. G., "The efficiency of multimedia learning into old age," British Journal of Educational Psychology, 73(4), 489-505, 2003.
  • Spanjers, I. A. E., Wouters, P., Van Gog, T., & Van Merriënboer, J. J. G., "An expertise reversal effect of segmentation in learning from animations," Computers in Human Behavior, 27, 46-52, 2011.
  • Spanjers, I. A., Wouters, P., Van Gog, T., & Van Merrienboer, J. J., "An expertise reversal effect of segmentation in learning from animated worked-out examples," Computers in Human Behavior, 27(1), 46-52, 2011.
  • Blayney, P., Kalyuga, S., & Sweller, J. "Interactions between the isolated–interactive elements effect and levels of learner expertise: Experimental evidence from an accountancy class," Instructional Science, 38(3), 277-287, 2010.
  • Kalyuga, S., Chandler, P., & Sweller, J., "Incorporating learner experience into the design of multimedia instruction," Journal of Educational Psychology, 92, 126–136, 2000.
  • Sweller, J (jun 1988). „Cognitive load during problem solving: Effects on learning”. Cognitive Science. 12 (2): 257—285. S2CID 9585835. doi:10.1207/s15516709cog1202_4. .
  • Mayer, R.E., Bove, W., Bryman, A., Mars, R., & Tapangco, L., "When less is more: Meaningful learning from visual and verbal summaries of science textbook lessons." Journal of Educational Psychology, 88, 64–73, 1996.
  • Harp, S.F., & Mayer, R.E. "How seductive details do their damage: A theory of cognitive interest in science learning." Journal of Educational Psychology, 90, 414–434, 1998.
  • Mousavi, S. Y., Low, R., & Sweller, J., "Reducing cognitive load by mixing auditory and visual presentation modes." Journal of educational psychology, 87(2), 319, 1995.
  • Mayer, R.E., & Moreno, R., "A split-attention effect in multimedia learning: Evidence for dual coding hypothesis." Journal of Educational Psychology, 83, 484–490, 1998.
  • Moreno, R., "Optimizing learning from animations by minimizing cognitive load: Cognitive and affective consequences of signaling and segmentation methods." Applied Cognitive Psychology, 21, 765–781, 2007.
  • Spanjers, I. A., van Gog, T., Wouters, P., & van Merriënboer, J. J., "Explaining the segmentation effect in learning from animations: The role of pausing and temporal cueing." Computers & Education, 59(2), 274-280, 2012.
  • Florax, M., & Ploetzner, R., "What contributes to the split-attention effect? Role of text segmentation, picture labeling, and spatial proximity." Learning and Instruction, 20, 216–224, 2010.
  • Clark, Ruth C.; Mayer, Richard E. (2011). E-learning and the science of instruction: Proven guidelines for consumers and designers of multimedia learning. (3rd izd.). John Wiley & Sons. 
  • Park, B., Moreno, R., Seufert, T., & Brü., "Does cognitive load moderate the seductive details effect? A multimedia study." Computers in Human Behavior, 27(1), 5-10, 2011.
  • Magner, U. I., Schwonke, R., Aleven, V., Popescu, O., & Renkl, A., "Triggering situational interest by decorative illustrations both fosters and hinders learning in computer-based learning environments." Learning and Instruction, 29, 141-152, 2014.
  • Crooks, S. M., Cheon, J., Inan, F., Ari, F., & Flores, R. "Modality and cueing in multimedia learning: Examining cognitive and perceptual explanations for the modality effect." Computers in Human Behavior, 28(3), 1063-1071, 2012.
  • Hasler, B. S., Kersten, B., & Sweller, J., "Learner control, cognitive load and instructional animation." Applied cognitive psychology, 21(6), 713-729, 2007.
  • Savoji, A.P.; Hassanabadi, H.; Fasihipour, Z. (2011). „The modality effect in learner-paced multimedia learning.”. Procedia - Social and Behavioral Sciences. 30: 1488—1493. doi:10.1016/j.sbspro.2011.10.288  . 
  • Khacharem, A., Spanjers, I. A., Zoudji, B., Kalyuga, S., & Ripoll, H., "Using segmentation to support the learning from animated soccer scenes: An effect of prior knowledge." Psychology of Sport and Exercise, 14(2), 154-160, 2013.
  • Spanjers, I. A., Wouters, P., Van Gog, T., & Van Merrienboer, J. J., "An expertise reversal effect of segmentation in learning from animated worked-out examples." Computers in Human Behavior, 27(1), 46-52, 2011.
  • Hatsidimitris, G., & Kalyuga, S., "Guided self-management of transient information in animations through pacing and sequencing strategies." Educational Technology Research and Development, 61(1), 91-105, 2013

Spoljašnje veze uredi

 
Elektronsko učenje na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Електронско_учење&oldid=27558604”