Emil Sioran
Emil M. Sioran (rum. Emil Cioran; Rašinari, 8. april 1911 — Pariz, 16. avgust 1995) bio je rumunski filozof i esejista.
Emil Sioran | |
---|---|
Datum rođenja | 8. april 1911. |
Mesto rođenja | Rašinari, Austrougarska |
Datum smrti | 16. avgust 1995.84 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Veb-sajt | www |
Biografija uredi
Rođen je 1911. godine u selu Rašinari, koje se, kao i čitava Transilvanija, nalazilo u sastavu tadašnje Austrougarske. Po završetku gimnazije u Sibinju, studirao je filozofiju u Bukureštu, gde je i diplomirao, odbranivši rad o Anriju Bergsonu. Svoju prvu knjigu, na maternjem jeziku, pod naslovom „Na rubovima očaja“, objavio je 1934. godine i za nju dobio nagradu namenjenu neafirmisanim mladim autorima. Tokom 1936. i 1937. godine bio je profesor u gimnazijama u Brašovu i Sibinju, a krajem 1937. godine dobio je stipendiju Francuskog instituta u Bukureštu za nastavak studija u Parizu, nakon čega napušta domovinu u koju će se samo jednom nakratko vratiti 1940-41. godine.
Odlazak u Francusku za Siorana predstavlja prekretnicu i u ideološkom i u književnom smislu. Za sobom ostavlja mladalačko koketiranje sa fašizmom i nacizmom (ozloglašena knjiga „Transfiguracija Rumunije“ iz 1936) i uči francuski jezik na kome će napisati sva svoja najvažnija dela. Nakon završetka Drugog svetskog rata, objavio je više knjiga eseja, zapisa i aforizama: „Kratak pregled raspadanja“ (1949), „Silogizmi gorčine“ (1952), „Istorija i utopija“ (1960), „Pad u vreme“ (1964), „Zli demijurg“ (1969) i „O nezgodi biti rođen“ (1973), od kojih je većina prevedena i na srpski jezik.
Iako njegova filozofija odiše pesimizmom, a centralno mesto zauzimaju teme kao što su „otuđenje, apsurd, dosada, uzaludnost, propadanje, tiranija istorije, vulgarnosti promene, svest kao agonija, razum kao bolest“ (Vilijam H. Ges), Sioran je znao da kaže: „Živim samo zato što je u mojoj moći da umrem kad mi se prohte; bez ideje o samoubistvu, odavno bih se ubio.“[1]
Umro je 1995. u Parizu u 84. godini života.
Odabrana dela uredi
Na rumunskom uredi
- Pe culmile disperării (literally On the Summits of Despair; translated "On the Heights of Despair"), Editura "Fundația pentru Literatură și Artă", Bukurešt, 1934
- Cartea amăgirilor ("The Book of Delusions"), Bukurešt, 1936
- Schimbarea la față a României ("The Transfiguration of Romania"), Bukurešt, 1936
- Lacrimi și Sfinți ("Tears and Saints"), "Editura autorului" 1937
- Îndreptar pătimaș ("The Passionate Handbook"), Humanitas, Bukurešt, 1991
Na francuskom uredi
Sva Sioranova dela je sa francuskog na engleski preveo Ričard Hauard.
- Précis de décomposition ("A Short History of Decay"), Gallimard 1949
- Syllogismes de l'amertume (pr. "All Gall Is Divided"), Gallimard 1952
- La Tentation d'exister ("The Temptation to Exist"), Gallimard 1956 | Izdanje na engleskom jeziku: ISBN 978-0-226-10675-5
- Histoire et utopie ("History and Utopia"), Gallimard 1960
- La Chute dans le temps ("The Fall into Time"), Gallimard 1964
- Le Mauvais démiurge (doslovno The Evil Demiurge; pr. "The New Gods"), Gallimard 1969
- De l'inconvénient d'être né ("The Trouble with Being Born"), Gallimard 1973
- Écartèlement (pr. "Drawn and Quartered"), Gallimard 1979
- Exercices d'admiration 1986, i Aveux et anathèmes 1987 (prevedeno i grupisano kao "Anathemas and Admirations")
- Œuvres (Collected works), Gallimard-Quatro 1995
- Mon pays/Țara mea ("My country", napisan na francuskom, knjiga je prvo objavljena u Rumuniji kao dvojezično izdanje), Humanitas, Bukureštt, 1996
- Cahiers 1957–1972 ("Notebooks"), Gallimard 1997
- Des larmes et des saints, L'Herne | Izdanje na engleskom jeziku: ISBN 978-0-226-10672-4
- Sur les cimes du désespoir, L'Herne, | Izdanje na engleskom jeziku: ISBN 978-0-226-10670-0
- Le Crépuscule des pensées, L'Herne,
- Jadis et naguère, L'Herne
- Valéry face à ses idoles, L'Herne, 1970, 2006
- De la France, L'Herne, 2009
- Transfiguration de la Roumanie, L'Herne, 2009
- Cahier Cioran, L'Herne, 2009 (Nekoliko neobjavljenih dokumenata, pisama i fotografija).
Reference uredi
- ^ Емил Сиоран, Силогизми горчине (Рад, Београд, 1998)