Enipej (grč. Ενιπεύς) je u grčkoj mitologiji bio rečni bog.

Mitologija uredi

Bio je najverovatnije sin Okeana i Tetije, čija je reka proticala u Tesaliji u severnoj Grčkoj. Bila je pritoka reke Penej, koja je takođe bila personifikovana u istoimenog rečnog boga. Reka je izvirala na planini Eti u Ftiotidi. U HomerovojOdiseji“, ali i u zapisima drugih autora, ovaj bog se pominjao kao ličnost u koju je bila zaljubljena Tiro, te je Posejdon preuzeo njegov lik kako bi je zaveo.[1] Zapravo, iako je rečnom bogu laskala njena strast, nije želeo da joj pruži znake ohrabrenja, pa je Posejdon iskoristio priliku.[2] Posejdon je preuzeo njegov lik i kada je zaveo Ifimediju, Triopovu kćerku[3], o čemu je pisao Ovidije u „Metamorfozama“. Neki izvori pominju još jednog rečnog boga sa ovim imenom, ali koji je postojao u Elidi i bio povezan sa legendom o Tiro.[4]

Tumačenje uredi

Kako je naveo Robert Grevs, verovalo se da rečna voda može da oplodi devojku dok se u njoj kupa, što je bio ritual očišćenja posle menstruacije ili porođaja. Verovatno je da su, kao i Skamandra i Tirinog Enipeja prizivale devojke da im oduzme nevinost. Priča o tome kako je Posejdon prevario Tiru objašnjava zašto su se Salmonejevi naslednici ponekad nazivali Enipejevim sinovima, s obzirom odakle su poticali, a ponekad Posejdonovim jer su bili vešti pomorci.[2]

Izvori uredi

  1. ^ theoi.com: Enipeus
  2. ^ a b Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  3. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ „Greek Myth Index: Enipeus”. Arhivirano iz originala 15. 11. 2010. g. Pristupljeno 31. 10. 2010.