Episkop vršački Stefan
Stefan Popović (Čakovo — Bežanija, 21. jun 1849) bio je episkop Srpske pravoslavne crkve na prestolu pakračkih i vršačkih vladika.
Episkop vršački Stefan | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Čakovo, Habzburško carstvo |
Datum smrti | 21. jun 1849. |
Mesto smrti | Bežanija, Austrijsko carstvo |
Biografija uredi
Episkop Stefan rođen je u Čakovu od oca pop Jovana, namesnika čakovačkog, i majke Julijane Georgijević, kćerke Jovana Georgijevića paroha u Pančevu. Za vreme školovanja bio je pitomac episkopa pakračkog Josifa (Putnika).[1]
Čin protođakona monah Stefan dobio je od episkopa pakračkog Josifa (Putnika). Do izbora za episkopa bio je konzistorijalni beležnik i profesor Bogoslovije u Vršcu, a od 1835. do 1839. godine nastojatelj manastira Kovilja. Proizveden je 4. decembra 1834. godine za protosinđela u manastiru Krušedolu. U Kovilju je bio arhimandrit, a 1839. godine izabran je za člana patronata Srpske novosadske gimnazije.
Za episkopa pakračkog izabran je 1838.[2], potvrđen od strane cara 26. maja/7. jula 1839. godine a hirotonisan 17. septembra 1839. godine.[3] Premešten je za episkopa vršačkog 1843. godine. Revnosni episkop Stefan je u svojim eparhijama imao velikih poteškoća u borbi sa unijatima. U vršačkoj eparhiji morao se boriti i sa težnjama brojnih rumunskih vernika za izdvajanje od Karlovačke mitropolije.
Za vreme mađarske bune 1848. godine nepravedno je proglašen „mađaronom", pa mu patrijarh Josif (Rajačić) bez suda oduzeo 20. januara 1849. godine[4] eparhiju, i poslao ga u manastir Fenek.
Posle kratkog bolovanja od tifusa umro je u Bežaniji 21. juna 1849. godine i sahranjen u manastiru Feneku.[5]
Stefan Popović je bio po svedočenju savremenika dobričina i plemenit čovek. Naročito ga je cenio i opevao književnik Jovan Sterija Popović u Vršcu. Sterija ga je "oplakao" u svom "Davorju" u pesmama: "Vladika Stefan Popović (6. januar 1849) i „Nadgrobije Stefanu Popoviću, vladici vršačkom”.
Reference uredi
Literatura uredi
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
Spoljašnje veze uredi