Erozioni ili džinovski lonci predstavljaju fluvijalne erozivne oblike reljefa koji se javljaju u rečnom koritu. To su bunarasta udubljenja koja se stvaraju, usled snažnog vrtložastog kretanja vodene mase, pretežno ispod vodopada ali i na svim ostalim mestima u rečnom koritu sa velikom brzinom kretanja vode.

Džinovski lonac u koritu Vranjske reke.

Snažno vrtložasto kretanje vodene mase i rečnog materijala kojeg ona nosi naziva se evorsija. Ona je dakle uzrok postanka džinovskih lonaca. Mesta gde se ona vrši poznaju se po levkastom udubljenju na površini vodotoka. Ova udubljenja nazivaju se vrtlozima anticiklonskog tipa. U ovom slučaju korazija je jaka i ona intenzivno pomaže udubljivanju džinovskih lonaca.

Džinovski lonci su različitih dimenzija. U proseku su široki i duboki oko 1 m sa uglačanim, gotovo poliranim, zidovima i krupnim šljunkovitim i drobinskim materijalom na dnu. Ovaj oblik je najbrojniji u koritima kraških reka u Istočnoj Srbiji (Resava, Timok, Radovanska reka, Beljevina, Lazareva dolina, Vratna, Dojkinačka reka, Visočica itd.). U koritu Vranjske reke, uzvodno od Vranja, nalaze se džinovski lonci poređani u nizove. Najveći je Kazan-đol, širok 6 m a dubok preko 2 m. Izraziti primeri nalaze se u koritu Ibra kod Ušća (Buk). Nekadašnja najveća rečna dubina u Evropi izmerena je u džinovskom loncu u klisuri Gospođin vir.

Pored vrtloga anticiklonskog tipa postoje i vrtlozi ciklonskog tipa. Na mestu ovih vrtloga stvaraju se fluvijalni akumulativni oblici reljefa (sprudovi čijim narastanjem nastaju ade). Ovi vrtlozi zapažaju se na površini vode kao mala ispupčenja, koja se čas dižu čas spuštaju. [1]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.