Etiopsko carstvo, znano i pod imenom Abisinija, obuhvatalo je teritoriju današnjih država Etiopije i Eritreje. Na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je delove južnog Egipta, istočnog Sudana, Jemena i zapad Saudijske Arabije.

Etiopsko carstvo
የኢትዮጵያ ንጉሠ ነገሥት መንግሥተ

Mängəstä Ityop'p'ya


Geografija
Kontinent Afrika
Prestonica Adis Abeba
Društvo
Službeni jezik amharski
Oblik države apsolutna monarhija (do 1931)
ustavna monarhija
Istorija
Postojanje  
 — Osnivanje 1137.
 — Ukidanje 1974.
Geografske i druge karakteristike
Valuta Etiopski bir
Zemlje prethodnice i naslednice
Etiopije
Prethodnice: Naslednice:
Etiopija

To carstvo trajalo je od 1137. godine (ako se početak računa od prvih vladara iz dinastije Zagaj) sve do 1974, kad je svrgnut poslednji car Hajle Selasije u vojnom udaru.

Svojevremeno je slovilo za najstarije carstvo na svetu, i bilo je jedina izvorna afrička politička tvorevina koja je odolela udarcima kolonijalizma u 19. veku.

Rana istorija Etiopskog carstva uredi

Staro područje Etiopije, zajedno s Eritrejom i jugoistočnom obalom Sudana na Crvenom moru činilo je ono što su drevni Egipćani zvali Punt, o čemu prvi zapisi sežu do 25. veka p. n. e.

Osnivanje prve države na tlu Etiopije seže do 980. p. n. e. i vreme cara Menelika I.

Vreme Aksuma uredi

Oko 400. p. n. e., ustanovljeno je Kraljevstvo Aksum koje je kontrolisalo obalni pomorski promet mirodijama za Indiju. Aksum je razvio žive trgovačke veze s Egiptom i Rimom.

Negde oko 300. godine, Kraljevstvo Aksum prihvatilo je hrišćanstvo i zauzelo susedno Kraljevstvo Kuš u susednom Sudanu. Tada se počelo upotrebljavati prvi put i ime Etiopija. Aksum se proširio i na zapadnu obalu Arapskog poluostrva. To je bio vrhunac moći otg kraljevstva, kada je cvetala trgovina s Vizantijom. Nakon što su muslimani zauzeli Egipat, otpočela je propast Aksumskog kraljevstva i beg sa obala Crvenog mora na sigurniju Etiopsku visoravan u unutrašnjosti zemlje. Poslednjeg Aksumskog kralja ubila je misteriozna kraljica Gudit oko 960. godine.[1]

Etiopsko mračno doba uredi

Od kraljice Gudit (ili Jodit), počinje mračno doba Etiopije.[1] Po etiopskim legendama ona je vladala nad ostacima Kraljevstva Aksum preko 40 godina. Potom su vladali njeni naslednici nad sve bednijim ostacima nekad moćnog Aksuma.[1]

Dinastija Zagaj uredi

Vlast naslednika kraljice Gudit dokinuo je Mara Takla Hajmanot, osnivač Dinastije Zagaj 1137. godine.[1] Sedište njihova carstva bio je grad Adafa, pored Lalibele u planinama Lasta.[2] Vladari Dinastije Zagaj nastavili su sa hrišćanskim tradicijama Kraljevstva Aksum i podigli brojne veličanstvene crkve poput onih u Lalibeli.

Solomonska dinastija uredi

 
Etiopsko carstvo i okolne države oko 1750. godine.

Dinastiju Zagaj su s vlasti zbacili vladari Solomonske dinastije 1270. godine.[2] Oni su vladali Etiopijom uz mali prekid od 1270. sve do 1974. godine. Uz njihovu vladavinu veže se savremena istorija Etiopije i Eritreje. Oni su se uspešno nosili sa brojnim napadima na svoje carstvo koje su na njih vršili Arapi i Osmansko carstvo, pa su ostali praktično izolovana oaza u islamskom svetu.

Doba prinčeva uredi

Od 1769, pa sve do 1855. godine, Etiopija je bila u dobu kojeg istoričari zovu Doba prinčeva (Zemene Mesafint). Taj period Etiopskog carstva obeležili su brojni međusobni sukobi još brojnijih mesnih moćnika. Carstvo je svedeno na grad Gondar i njegovu neposrednu okolicu. To je bilo doba velike stagnacije i osiromašenja društva u celosti. To doba okončao je car Tevodros II, za čije vladavine je okončana vlast mesnih neguša.

Kolonijalizam i modernizacija uredi

Od 1880. godine započelo je doba evropske borbe za kolonije po Africi i istovremeni proces modernizacije Etiopskog carstva. Za Prvog italijansko-abisinskog rata, svet je šokirao rezultat Bitke kod Adve iz 1896. godine, kad je vojska cara Menelika II pobedila nadmoćnu vojsku Kraljevine Italije i tako očuvala nezavisnost Etiopije.

Za vreme svoje vladavine, Menelik II je uspeo ponovno proširiti svoje carstvo, što se otprilike podudara s granicama današnje Etiopije.

Italijanska okupacija i Drugi svetski rat uredi

Drugi italijanski napad na Etiopiju 3. oktobra 1935, pod zapovedništvom generala Emilija De Bona iz Eritreje označio je početak Drugog italijansko-abisinskog rata. Rat je trajao sedam meseci, nakon čega je Italija utemeljila svoju kolonijalnu tvorevinu Italijansku istočnu Afriku, a car Hajle Selasije otišao je u progonstvo. I pored svih rezolucija i izglasanih sankcija Lige naroda, Italija je ostala vladati Etiopijom sve do kraja Drugog svetskog rata u Istočnoj Africi (kraj 1941. godine).

Nakon rata obnovljeno je Etiopsko carstvo, a 1950-ih ponovno vraćena i Eritreja u sastav carstva.

Pad carstva uredi

Nakon učestalih nemira u zemlji jedna radikalna grupa marksističkih mladih oficira (Derg) na čelu s pukovnikom Mengistu Hajle Marijamom, izvela je vojni udar i svrgnula poslednjeg etiopskog cara Hajle Selasija 1974. godine. Taj događaj bio je i zvanični kraj Etiopskog carstva.

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Adekumobi, Saheed A. (2007). The History of Ethiopia. Greenwood Publishing Group. str. 10. ISBN 978-0-313-32273-0. 
  2. ^ a b Pankhurst, Richard (2001). The Ethiopians: A History. Blackwell Publishing. str. 45. ISBN 978-0-631-22493-8. 

Literatura uredi