Etnocid

истребљење култура

Etnocid je istrebljenje kultura.

Osvrćući se na pravnu i akademsku istoriju upotrebe termina genocid i etnocid, Bartolome Klavero ih razlikuje navodeći da „genocid ubija ljude, dok etnocid ubija društvene kulture kroz ubijanje pojedinačnih duša“. Etnocid ili kulturni genocid je moguć bez genocida.[1]

Pošto su koncepti kao što su kulturni genocid i etnocid korišćeni u različitim kontekstima, antropologija genocida ispituje njihovo uključivanje i isključivanje u zakon i politiku.

Poreklo reči uredi

Rafael Lemkin je lingvista i pravnik koji je 1943. skovao genocid kao spoj grčke reči genos (rasa, pleme) i latinske cide (ubijanje), takođe je predložio etnocid kao alternativni oblik koji predstavlja isti koncept, koristeći grčki ethnos (nacija) umesto genos-a. Međutim, termin genocid je dobio mnogo šire usvajanje od etnocida. [2]

Upotreba uredi

Još 1933. godine advokat Rafael Lemkin je predložio da genocid ima kulturnu komponentu, komponentu koju je nazvao „kulturnim genocidom“. Termin je od tada stekao retoričku vrednost kao fraza koja se koristi za protest protiv uništavanja kulturnog nasleđa.

Sastavljači Konvencije o genocidu iz 1948. razmatrali su upotrebu ovog termina, ali su ga izbacili iz svog razmatranja. Pravna definicija genocida je ostala neodređena u pogledu tačne prirode u kojoj se genocid vrši, tako da je to uništavanje sa namerom da se uništi rasna, vjerska, etnička ili nacionalna grupa kao takva.

Član 7 nacrta Deklaracije Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda iz 1994. koristi reč „etnocid“ kao i izraz „kulturni genocid“, ali ne definiše šta oni znače.

Deklaraciju Ujedinjenih nacija o pravima starosedelaca usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija tokom svog 62. zasedanja u sedištu UN-a u Njujorku 13. septembra 2007. godine, ali se pominje samo „genocid“, a ne „kulturni genocid“, iako je član je inače nepromenjen.

Pojmovi etnocida uredi

UNESKO uredi

U UNESKO-ovoj „Deklaraciji San Hozea“:

Deklaracija iz San Hozea obavezuje Sjedinjene Države i narode Centralne Amerike da se uključe u dublju diskusiju o širokom spektru pitanja. Ova pitanja uključuju: jačanje demokratije i regionalne bezbednosti, izgradnju trgovine i investicija, borbu protiv kriminala, droge i korupcije, promovisanje dijaloga o imigraciji i postizanje pravednijeg i održivog razvoja. [3] U Deklaraciji iz San Hozea, UNESCO se takođe bavi i radi na definisanju etnocida. UNESCO definiše pojam na sledeći način:

Etnocid znači da je etničkoj grupi uskraćeno da uživa i prenosi svoju kulturu i svoj jezik, da li individualno ili u kolektivu.

Robert Žaulin uredi

Francuski etnolog Robert Žaulin (1928-1996) predložio je redefinisanje koncepta etnocida 1970. godine, da se ne odnosi na sredstva već na ciljeve koji definišu etnocid. Shodno tome, etnocid bi bio sistematsko uništavanje misli i načina života ljudi drugačijih od onih koji sprovode ovaj poduhvat uništenja. Dok genocid ubija ljude u njihovom telu, etnocid ih ubija u njihovom duhu.

Pjer Klastres uredi

U poglavlju 4 Arheologije nasilja Pjera Klastresa.

Etnocid, za razliku od genocida, nije zasnovan na uništavanju fizičke ličnosti, već na uništavanju kulture osobe. Etnocid istrebljuje načine razmišljanja, življenja i bivanja iz različitih kultura. Ona ima za cilj uništavanje kulturnih razlika, posebno usmerenih na ideju „pogrešnih“ razlika, koje su prisutne u manjinskoj grupi, pretvaranjem stanovništva grupe u kulturnu normu određenog mesta. Ovo merenje razlika prema sopstvenoj kulturi naziva se etnocentrizmom. Etnocentrični um se zasniva na pretpostavci da postoji hijerarhija superiornih i inferiornih kultura. Stoga se etnocid nada da će podići inferiorne kulture u status superiornih kultura na bilo koji način. [4]

Beri Sautman uredi

Beri Viktor Sautman je profesor na Odseku društvenih nauka na Univerzitetu nauke i tehnologije u Hong Kongu.

„Namera koja leži u osnovi etnocida nije ista namera kao namera kulturnog genocida, iz istog razloga što nije vezana za fizičko ili biološko uništenje grupe. Stoga je namera obično usmerena na prisilnu asimilaciju, a ne na desetkovanje stanovništva. Dakle, namera koja leži u osnovi etnocida je namerni čin koji rezultira kulturnom smrću“. [5]

Reference uredi

  1. ^ Martin Shaw (20. 3. 2007). What is Genocide. Polity. str. 66—67. ISBN 978-0-7456-3182-0. Arhivirano iz originala 13. 5. 2020. g. Pristupljeno 28. 2. 2013. „So the idea that ethnocide or 'cultural genocide' is distinct from physically violent genocide is misleading, since cultural genocide can only be the cultural dimension of genocide, something which is integral to every genocidal attack. ... It is better to refer to cultural suppression as the pre-genocidal denial of culture, because the cultural dimension of genocide or cultural suppression is part of a broader genocidal process, and it is different from unintentional group destruction or destruction which occurs when groups are destroyed by diseases and famines which were originally unintended. 
  2. ^ Martin Shaw (20. 3. 2007). What is Genocide. Polity. str. 66—67. ISBN 978-0-7456-3182-0. Arhivirano iz originala 13. 5. 2020. g. Pristupljeno 28. 2. 2013. „So the idea that ethnocide or 'cultural genocide' is distinct from physically violent genocide is misleading, since cultural genocide can only be the cultural dimension of genocide, something which is integral to every genocidal attack. ... It is better to refer to cultural suppression as the pre-genocidal denial of culture, because the cultural dimension of genocide or cultural suppression is part of a broader genocidal process, and it is different from unintentional group destruction or destruction which occurs when groups are destroyed by diseases and famines which were originally unintended. 
  3. ^ „THE SAN JOSE DECLARATION”. www.mtholyoke.edu. Arhivirano iz originala 2015-10-22. g. Pristupljeno 2019-11-29. 
  4. ^ Clastres, Pierre (1980). The Archeology of Violence. France: Éditions du Seuil. str. Chapter 4. ISBN 9781584350934. 
  5. ^ Barry Sautman, ‘Cultural genocide and Asian state peripheries. Cultural genocide in international context’ New York: Palgrave Macmillan, 2006

Spoljašnje veze uredi