Eumicetom
Eumicetom je hronična infekcija kože i potkožnog tkiva, koju izazivaju različiti rodovi gljivica. Predisponirajući faktori za nastanak bolesti su: povrede, bosonogo hodanje, loša lična higijena, malnutricija, rane i infekcije.[1]
| Eumicetom | |
|---|---|
| Latinski | Eumycetoma |
 | |
| Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
| Specijalnost | infektologija |
| MKB-10 | B47.0 |
| MKB-9-CM | - |
| DiseasesDB | 8472 |
| eMedicine | med/30 derm/280 derm/147 |
| Patient UK | [https://patient.info/doctor/Mycetomas-%28Madura-Foot%29 Mycetomas-(Madura-Foot) Eumicetom] |
| MeSH | D008271 |
Glavni uzročnici eumicetoma su sledeće gljivice: Acremonium species, Aspergillus nidulans, Aspergillus flavus, Cylindrocarpon cyanescens, Cylindrocarpon destructans, Fusarium species, Neotestudina rosatii, Polycytella hominis, P. boydii, Corynespora cassicola, Curvularia species, Exophiala jeanselmei, L. senegalensis, L. tompkinsii, Madurella grisea, Madurella mycetomatis, Phialophora verrucosa, Plenodomus auramii, Pyrenochaeta mackinnonii, Pyrenochaeta romeroi itd.[1]
Bolest se aktivno proučava u Istraživačkom centru za micetom, koji je smešten u sudanskom gradu Kartumu.
Klinička slika uredi
Najčešća lokalizacija infekcije je na stopalima, a ponekad se eumicetom javlja na gornjim ekstremitetima, trupu, sedalnoj regiji, očnim kapcima, suznim žlezdama, donjoj vilici, vratu, perineumu i testisima. U početku je infekcija ograničena na kožu i potkožno tkivo, ali se kasnije može proširiti do fascija mišića, kostiju, limfnih i krvnih sudova i nerava.
Eumicetom se karakteriše trijadom kliničkih manifestacija koju čine: otok, stvaranje drenirajućih šupljina i granula. Bolest počinje kao oticanje ili otvrdnjavanje kože i potkožnog tkiva. Koža iznad mesta promene je glatka, sjajna i ima poremećenu pigmentaciju. Vremenom se mogu stvoriti apscesi iz kojih se cedi seropurulentan sadržaj koji može sadržavati beložućkaste ili crne granule. Promene su uglavnom bezbolne, a nekada se javlja uvećanje zahvaćene regije i otežano kretanje kada je u pitanju stopalo. Promene dubokih tkiva dovode do osteporoze, destrukcije kosti, stvaranje osteofita, osteomijelitisa, infiltracije koštane srži i sl.[1]
Dijagnoza i lečenje uredi
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, izolacije uzročnika iz promena i mikroskopske dijagnostike.
Najbolje rezultate u lečenju daje kombinovana medikamentna i hirurška terapija. Od lekova se primenjuju ketokonazol, flukonazol i itrakonazol.[1]
Reference uredi
 | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |
