Žak Atali (franc. Jacques Attali; Alžir, 1. novembar 1943) francuski je ekonomista, politički teoretičar, pisac i filozof, profesor i bivši visoki funkcioner u francuskoj državnoj administraciji.

Žak Atali
Jacques Attali
Lični podaci
Datum rođenja(1943-11-01)1. novembar 1943.(80 god.)
Mesto rođenjaAlžir, Francuski Alžir
ObrazovanjePolitehnička škola, Univerzitet Pariz-Dofin, Nacionalna škola za administraciju, Mines ParisTech, Pariski institut političkih nauka, Licej Žanson-de-Saji
Zvanični veb-sajt
www.attali.com

Nekadašnji savetnik Fransoaa Miterana, zatim osnivač i prvi predsednik Evropske banke za obnovu i razvoj, trenutno je na čelu neprofitne organizacije Planet fajnans (PlaNet Finance) za borbu protiv siromaštva kroz razvoj mikrofinansiranja.

Napisao je pedesetak knjiga i manjih eseja, među kojima su na srpski prevedeni Buka: ogled o političkoj ekonomiji muzike (2007), Kriza, a posle? (2010) i Kratka istorija budućnosti (2010).

U glasanju koje su 2008. organizovali američki časopis Spoljna politika (Foreign Policy) i britanski časopis Prospekt (Prospect) ušao je u izbor 100 najuticajnijih svetskih intelektualaca današnjice.[1][2]

Biografija uredi

Žak Atali je rođen 1. novembra 1943. u jevrejskoj porodici u gradu Alžiru. Nakon početka rata u Alžiru, porodica se 1956. godine seli u Pariz.

U Parizu Žak sa svojim bratom blizancem Bernarom pohađa Gimnaziju Žanson-de-Saji (Lycée Janson-de-Sailly), najveću javnu gimnaziju u Parizu, smeštenu u bogatom 16. arondismanu. Potom se upisuje na vrlo prestižnu parisku Politehničku školu (École polytechnique), na kojoj je diplomirao 1966. kao student generacije. Zatim je doktorirao ekonomiju i takođe diplomirao na Institutu za političke nauke i francuskoj Nacionalnoj školi za administraciju.

1970. postaje član Državnog saveta Francuske i objavljuje prve dve knjige. Predaje ekonomiju na Univerzitetu Pariz-Dofin (Université Paris-Dauphine), pariskoj Politehničkoj školi i francuskoj Nacionalnoj školi za mostove i puteve (École nationale des ponts et chaussées). 1979. učestvuje u osnivanju međunarodne nevladine organizacije Akcija protiv gladi (Action agains hunger / Action contre la faim).

Miterana prvi put sreće 1968. godine, a tesnu saradnju započinju 1973. Kada Miteran biva izabran 1981. godine za predsednika Francuske, za svog specijalnog savetnika imenuje Žaka Atalija, koji će ga između ostalog predstavljati na samitima tadašnje G7.

1984. pokreće evropski naučni program Eureka (Eurêka). 1989. pokreće međunarodni program pomoći protiv katastrofalnih poplava u Bangladešu. 1990. napušta politiku i učestvuje u osnivanju Evropske banke za obnovu i razvoj i postaje njen prvi predsednik.

1998. osniva neprofitnu organizaciju Planet fajnans (PlaNet Finance), koja je prisutna u 60 zemalja sveta, i koja savetuje i obučava 10.000 institucija za mikrofinansiranje.

Bibliografija uredi

Eseji uredi

  • Analyse économique de la vie politique, PUF, 1973
  • Modèles politiques, PUF, 1974
  • L'anti-économique — sa Markom Gijomom (Marc Guillaume) —, PUF, 1975
    • Antiekonomika (prevela Branislava Bujišić), Beograd: Institut društvenih nauka, Centar za ekonomska istraživanja, 1978
  • La parole et l'outil, PUF, 1976
  • Bruits, PUF, 1977
    • Buka: ogled o političkoj ekonomiji muzike (prevela Eleonora Prohić), Beograd: Biblioteka XX vek: Knjižara Krug, 2007
  • La nouvelle économie française, Flammarion, 1978
  • L'ordre cannibale, Grasset, 1979
    • Kanibalski poredak: život i smrt medicine (preveo Radoslav Putar), Zagreb: Globus, 1984
  • Les trois mondes, Fayard, 1981
    • Tri svijeta (preveo Marijan Hanžeković, pogovor Frano Cetinić), Zagreb: Globus, 1984
  • Histoires du temps, Fayard, 1982
  • La figure de Frazer, Fayard, 1984
  • Au propre et au figuré, Fayard, 1988
  • Lignes d'horizon, Fayard, 1990
  • 1492, Historique, Fayard, 1991
  • Économie de l'apocalypse : Trafic et prolifération nucléaire, Fayard, 1994
  • Chemins de sagesse, Fayard, 1996
  • Mémoires de sabliers, Éditions de l'Amateur, 1997
  • Le citoyen, les pouvoirs et dieu, Fayard, 1998
  • Pour un modèle européen d'enseignement supérieur, Stock, 1998
  • Dictionnaire du XXIe siècle, Fayard, 1998
  • Fraternités : Une nouvelle utopie, Fayard, 1999
  • Les Juifs, le monde et l'argent, Fayard, 2002
  • L'Homme nomade, 2003
  • La Voie humaine : Pour une nouvelle social-démocratie, Fayard, 2004
  • Raison et Foi, BNF, 2004
  • Portraits de micro entrepreneurs — sa Muhamadom Junusom (Muhammad Yunus) —, 2006
  • L'Avenir du travail (grupa autora), Fayard, 2007
  • Amours — sa Stefani Bonvisini (Stéphanie Bonvicini) —, Fayard, 2007
  • 300 décisions pour changer la France, XO , 2008
  • La crise, et après ?, Fayard, 2008
    • Kriza, a posle? (prevela Eleonora Prohić), Hedone, 2010
  • Dictionnaire amoureux du Judaïsme, Plon-Fayard, 2009
  • Le sens des choses, Éditions Robert Laffont, 2009
  • Une brève histoire de l'avenir (ponovljeno izdanje), Fayard, 2009
    • Kratka istorija budućnosti (preveo Bojan Savić Ostojić), Beograd: Arhipelag, 2010
  • Sept leçons de vie : Survivre aux crises, 2010
  • Tous ruinés dans dix ans ? Dette publique : la dernière chance, Fayard, 2010
  • Phares. 24 destins, Fayard, 2010
  • Demain, qui gouvernera le monde ?, Fayard, 2011

Romani uredi

  • La vie éternelle, Éditions Fayard, 1989
  • Le premier jour après moi, Éditions Fayard, 1990
  • Il viendra, Éditions Fayard, 1994
  • Au-delà de nulle part, Éditions Fayard, 1997
  • La femme du menteur, Éditions Fayard, 1999
  • Nouv'elles, Éditions Fayard, 2002
  • La Confrérie des Éveillés, Éditions Fayard, 2004
    • Bratstvo budnih (prevela Eleonora Prohić), Beograd: Hedone, 2009

Biografije uredi

  • Sigmund Warburg, un homme d'influence, Éditions Fayard, 1985
  • Blaise Pascal ou le génie français, Éditions Fayard, 2000
  • Karl Marx ou l'esprit du monde, Éditions Fayard, 2005
  • Gândhî ou l'éveil des humiliés, Éditions Fayard, 2007

Izvori uredi

  1. ^ The Top 100 Public Intellectuals—the Final Rankings | Foreign Policy, Pristupljeno 5. 4. 2013.
  2. ^ Intellectuals—the results Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. mart 2012), Pristupljeno 5. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi