Zamčići (nem. Zamzizi; polj. Zamczycy; rus. Замчичи) su bili zapadnoslovensko pleme,[1] deo plemenskog saveza Ljutića.[2][3][4] Živeli su oko jezera Ripin, na severozapadu današnje nemačke države Brandenburg. Nejasno je da li su plemena Zamčići i Zemčići bili dva posebna plemena ili jedno, čije je ime u različitim izvorima drugačije zapisano.

Severoistočna Nemačka oko 1000. n.e. Zamčići (Zamczycy) su živeli oko jezera Ripin

Zamčići su se graničili sa Rečanima na istoku, Došanima na zapadu, dok su ih šumovita područja, na severu, odvajala od Retara, i na jugu, od Havoljana. Zamčići su verovatno bili slabo povezani sa Havoljanima i njihovim svetilištem u Brandenburgu.

Najkasnije od početka 10. veka politički centar Zamčića je verovatno bio kneževski zamak na ostrvu Pogenverder u jezeru Ripin (Slavenburg Ripin). Na suprotnoj obali, u mestu Alt Ripin, postojalo je njihovo naselje. Još jedno kultno središte Zamčića je verovatno bilo utvrđenje Altfrisak na ostrvu u jezeru Buc Ze, u čijoj blizini je pronađena drvena figura slovenskog boga. Na zapadnoj obali jezera Ripin nalazio se još jedan njihov zamak, Treskov. U drugoj polovini 12. veka njihova zemlja je došla pod nemačku vlast, nakon čega je u njoj počelo naseljavanje Nemaca. Oko 1214. godine u ovoj oblasti uspostavljeno je vojvodstvo Ripin.

Izvori uredi

  1. ^ V.N. Bodruhin. Slavяne i nemcы v istorii Brandenburga, X-XIII vv. — VNU, 2000. — 107 s.
  2. ^ Slavia Occidentalis. — Poznań, 1998. — T. 55.
  3. ^ Jerzy Strzelczyk. Słowiańszczyzna połabska między niemcami a Polską. — Poznan: UAM, 1981. — 302 s
  4. ^ Ruppin. In: Gerd Heinrich (Hrsg.): Handbuch der historischen Stätten Deutschlands. Band 10: Berlin und Brandenburg (= Kröners Taschenausgabe. Band 311). 2., verbesserte und erweiterte Auflage. Kröner, Stuttgart 1985, ISBN 3-520-31102-X.