Zdravstvene ustanove u Nišu

Zdravstvene ustanove u Nišu su deo mreže zdravstvenih ustanova i organizovanog zdravstvenog sistema Republike Srbije u trećem po veličini gradu u Srbiji (iza beograda i Novog Sada). One imaju tradiciju nastanka i razvoja dugu više od 150 godina, počev od dana oslobođenja od Osmanlija i ulaska grada u sastav Kneževine Srbije 1878. godine, do danas.

Ulaskom srpska vojska na čelu sa knezom Milanom u oslobođeni Niš, 11. januara 1878. stvoreni su uslovi za nastanak i razvoj zdravstvenih ustanova u Nišu.[a].

Istorija

uredi
 
U ovoj zgradi, nekadašnje turske bolnice kod Ćele Kule, osnovana je Velika niška vojna bolnica 1878, kao preteča svih zdravstvenih ustanova u Nišu

Kao deo organizovanog zdravstva u Gradu Nišu, Zdravstvene ustanove u Nišu su kroz tri veka nastajale i razvijale se počev od oslobođenja grada od Osmanlijskog carstva i pripajanja juga Srbije Kneževini Srbiji.

Oslobađanjem od Turaka 1878. godine, sa dolaskom vojnog saniteta, u Niš pristiglu su i prvi školovani lekari. Naredbom Vrhovne komande srpske vojske, samo nedelju dana nakon oslobođenja Niša, na predlog načelnika saniteta dr Vladana Đorđevića, formirana je10. januara (po starom kalendaru) 1878. godine, od tada postojećih turskih bolnica u Nišu, osnovane je Velika niška vojna bolnica za 1.000 bolesnika i ranjenika, prva čisto srpska zdravstvena ustanova u Nišu. Formiranje i početak rada Vojne bolnice za grad Niš, širu okolinu, pa i ceo jug Srbije značio je istovremeno i prvi začetak organizovane zdravstvene zaštite stanovništva. Zdravstvena kultura stanovništva bila je na niskom stepenu, a sujeverni narod do tada je koristio samo usluge nadrilekara, travara, vidara i turskih hećima.[1]

Redosled osnivanja

uredi

Zdravstvene ustanove u Nišu kroz tri veka osnivane su ovim redosledom:

 
Prve zgrade Okružne bolnice u Nišu
 
Pasterov zavod, preteča preventivnomedicinskih ustanova u Nišu

Vojna bolnica

uredi
 
Vojna bolnica Niš (staro zdanje)
 
Vojna bolnica Niš (novo zdanje)

Novoosnovan Vojne bolnica na početku rada januara 1878. godine zatiče i preuzima na dalje lečenje 384 turska ranjenika i bolesnika. Prvi bolesnici i ranjenici koji su primljeni na lečenje u novoformiranu bolnicu bili su vojnici iz srpsko-turskih ratova, ali i stanovništvo Niša i okoline.

U trenutku formiranja u bolnici radi sedam lekara, dva lekarska pomoćnika, jedan apotekar, komandir bolnice i dva pisara, a za upravnika bolnice VK SV postavlja pukovnika dr Vladana Đorđevića. Prvi lekari bili su: dr Laza Stevanović, dr Đorđe Dimitrijević, dr Dimitrije Popović, dr Rozenberg, dr Janko Sjenkijević, dr Kazimir Staniševski i dr Murel, zarobljeni turski lekar. Učitelji iz Niša Todor Anastasijević i Dimitrije Đorđević postavljeni su za bolničke pisare.[2] Tokom ratnih godina, 1914—1915. Vojna bolnica u Nišu postaje najveći epidemiološki centar u Srbiji. U rano proleće 1915. godine, od pegavog tifusa, u Nišu je umro veliki broj istaknutih ličnosti.

Vojna bolnica je danas ustanova otvorenog tipa kako za školovanje svih profila medicinskog kadra iz civilnih struktura (volonteri, lekari pripravnici, specijalizanti, sanitetski kadar za ratne dužnosti itd), tako i za prihvat i lečenje civilnih osiguranika. Učešće civilnih osiguranika u iskorišćenosti posteljnog fonda kreće se u procentu od 15-20% sa tendencijom rasta.[2]

Poslednjih godina bolnica ostvaruje 65.000 do 70.000 bolesničkih dana, obavi preko 1.000.000 raznih usluga i pregleda, kod 180.000 do 200.000 osiguranika, izvrši 1.200 hemodijaliza, obavi 30.000—38.000 sistematskih specijalističkih pregleda i prikupi preko 2.000 litara krvi.[2]

Institut za javno zdravlje Niš

uredi
 
Zgrada Instituta

Institut za javno zdravlje Niš je državna zdravstvena ustanova iz oblasti preventivne zdravstvene zaštite, najstarija zdravstvena ustanova ove vrste na Balkanu, nastala pre 110 godina kao Pasterov zavod u Nišu 7. juna 1900.godine.

Institut je imao izuzetan istorijski i zdravstveno-kulturni značaj za razvoj zdravstvene zaštite, ne samo jugoistočne Srbije, već i većeg dela Balkana, i predstavljao je kamen temeljac preventivne medicine u Srbiji. Institut za javno zdravlje Niš nastao je i razvijao se kroz više od jednog veka na „temeljima“ Pasterovog zavoda u Nišu, osnovanog 7. juna 1900. kao prve preventivne zdravstvena ustanova u Kraljevini Srbiji i na Balkanu i preteče današnjeg Instituta za javno zdravlje Niš koji nastavlja tradiciju ovog poznatog i slavnog zavoda.

U okviru osnovnih zadataka u oblasti visokog školstva, zdravstvenog prosvećivanja, zdravstvene prevencije, dijagnostike i terapije zaraznih i nezaraznih bolesti, Institut za javno zdravlje Niš pruža usluge iz mnogih oblasti zdravstvene delatnosti.

Klinički centar

uredi
 
Klinički centar Niš (staro zdanje)
 
Klinički centar Niš (novo zdanje)

Preteča sadašnjeg Kliničkog centra i prva civilna zdravstvena ustanova u Nišu, posle oslobođenja grada od Turaka 1878, bila je Okružna bolnica u Nišu. Bolnica je bila smeštena u privatnoj kući iznajmljenoj za te potrebe koja se nalazila na levoj obali Nišave, iznad gradskog parka i bivšeg oficirskog doma. Prve pacijente je primila 17. jula 1881.[3] Prvi personal bolnice činila su dva bolničara, jedna nudilja i jedna kuvarica [4] „... a glavnu funkciju vršio je jedan lekarski pomoćnik sa ekonomom...“ [3] sve do imenovnja prvog upravnika Okružne bolnice u Nišu diplomiranog lekara dr Antona Zajičeka [3]

U prvo vreme, Okružna bolnica bila je utočište za obolele prostitutke od veneričnih bolesti i lica obolela od tuberkuloze.[5] Bolesnici su primani na osnovu uverenja opštine o imovnom stanju. Siromašni bolesnici su lečeni na teret sanitetskog fonda, a za obolele od sifilisa nije bilo potrebno nikakvo uverenje.[6]

Vojna bolnica Niš 1897. dobija prvog stalnog hirurga — majora dr Mihajla Petrovića (1863—1934), on kao i dobar broj pripadnika Vojne bolnice će u početku honorarno raditi u prvoj niškoj Okružnoj bolnici. Eminentni lekari Vojne bolnice značajno su doprineli formiranju i kvalitetnom stručnom radu Okružne bolnice.[6] Nije prošlo mnogo vremena, a u gradu je već bilo 20 lekara, šest apotekara, 16 lekarskih i osam apotekarskih pomoćnika i 236 bolničara.[7]

Do početka Prvog svetskog rata Okružna bolnica u Nišu bila je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih dela Srbije.[8], a posle rata nailazi vreme naglog razvoja Bolnice u Nišu koja snaži, i menja nazive.

Od 1915. godine do 1922. zvanični naziv bolnice u Nišu je Niška okružna bolnica prvoga reda, da bi znatno kasnije prerasla u Klinički centar Niš.[8]

  • Klinički centar Niš [9], danas raspolaže sa 1.514 ležaja u 28 organizacionih jedinica, od kojih su tri organizovane kao instituti, 22 kao klinike i tri kao zavodi.
  • U Kliničkom centru radi 3.046 zaposlenih, od kojih su 2.274 medicinski i 772 nemedicinski radnici. Od medicinskih radnika — 745 je lekara, četiri farmaceuta, 45 stručnih saradnika i 1.480 medicinskih tehničara i sestara.

Dom zdravlja

uredi
 
Doma zdravlja (centralni objekat)

Neposredno pošto je Niš oslobođen, 14. oktobra 1944, preduzete su mere za brzo osnivanje zdravstvenih ustanova koje bi se bavile zdravstvenom zaštitom građana Niša. Najpre je osnovana Sreska ambulanta, a ubrzo potom i Dom zdravlja Sreza niškog. Već početkom 1945. godine u Nišu počinju da rade dva doma zdravlja; Dom zdravlja „Crveni krst“ i „Dom zdravlja Bubanj“.[7]

Dom zdravlja „Crveni krst“ nastavlja rad nekadašnjeg Doma zdravlja Sreza niškog, sa zatečenim medicinskim kadrom, a dužnost prvog upravnika preuzima dr Vojislav — Vova Petrović. Dom zdravlja „Bubanj“ razmešta se u zgradu bivšeg „Ureda“ i preuzima ulogu i obaveze kompletne specijalističke službe nekadašnje Gradske poliklinike. Prvi upravnik ovog novoformiranog doma bio je dr Vladimir Dimitrijević.[7]

Krajem maja 1959. godine ova dva doma uvode novu organizaciju. Umesto njih formira se veći broj zdravstvenih stanica. u gradu. Verovalo se da će približavanje bolesnicima dati bolje rezultate lečenja, što se nije pokazalo kao dobro rešenje, pa se već 31. decembra 1962. u Nišu formira jedinstveni Dom zdravlja, koji obuhvata i brojne zdravstvene ustanove: zdravstvene stanice „Rasadnik“, „Filip Kljajić“, „Ćele-kula“, „Bubanj“, „Boris Kidrič“, „12. februar“, „Jelašnica“. U sastav Doma zdravlja ulaze i ambulante u „Gornjem Matejevcu“ i „Gornjoj Toponici“, Zavod za hitnu pomoć, Stomatološka poliklinika, Onkološki dispanzer. Tokom narednih godina u satav Doma ulaze i Dispanzer za majku i dete i Dispanzer za žene. Integrišu se, takođe, i Zdravstvena stanica „Ratko Pavlović“ i Dom zdravlja u Gadžinom Hanu. Sve ovo uticalo je i na povećanje broja zaposlenih radnika u Domu zdravlja, pa je njihov broj narastao na 450 zaposlenih.[7]

U skladu sa mnogobrojnim promenama u zakonodavstvu tadašnje Jugoslavije 27. novembra 1978. godine Dom zdravlja se reorganizuje u Složenu organizaciju udruženog rada osnovne zdravstvene zaštite, koju čine tri radne organizacije na čelu sa Domom zdravlja:

  • Dom zdravlja u Nišu;
  • Zavod za medicinu rada;
  • Hitna medicinska pomoć.

Dom zdravlja Niš je najveći zdravstveni centar u Srbiji po organizacionoj i kadrovskoj strukturi i mreži objekata. O tome svedoči deset organizacionih jedinica koje funkcionišu u centralnom objektu površine 15.000 m² i blizu šezdeset punktova u gradu i selima, zavidna kadrovska popunjenost velikim brojem specijalista, primarijusa, magistara i doktora nauka, što je stvorilo uslove da Dom zdravlja postane i naučno-nastavna baza Medicinskog fakulteta u Nišu.

Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika Niš (ZZZZ)

uredi
 
Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika Niš

ZZZZ radnika Niš je formiran 1986. integracijom Dispanzera za medicinu rada pri fabrikama MIN, DIN, EI, Vulkan, Dom železničara i tadašnjeg Instituta za medicinu rada, kao nastavne baze Medicinskog fakulteta.[10]

Opšti podaci ZZZZ-radnika;[11]
  • ZZZZ radnika Niš je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja zdravstvena zaštita i očuvanje zdravlja zaposlenih u bezbednoj i zdravoj sredini.
  • Pored toga Zavod sprovodi i naučno-istraživačku delatnost, kao nastavna baza predmeta Medicina rada Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nišu.
  • ZZZZ radnika Niš zapošljava 334 radnika i svojom preventivno-kurativnom delatnošću pokriva oko 68.000 zaposlenih radnika u Nišu, od kojih 78% radi u društvenom i državnom sektoru, a 22% u privatnom sektoru.

Zavod za hitnu medicinsku pomoć Niš (ZHMP)

uredi
 
Zavod za hitnu medicinsku pomoć Niš

Zavod za hitnu medicinsku pomoć Niš (ZHMP) građanima Niša i okoline, kojima je zbog prirode oboljenja, stanja ili povrede neophodna hitna medicinska pomoć, istu pruža 24 časa dnevno, 365 dana u godini.

ZHMP svojom delatnošću pokriva površinu Grada Niša i okoline od 597 km², na kojoj, prema poslednjim podacima, živi 257.867 (prema popisu iz 2011) potencijalnih korisnika zdravstvenih usluga, ili sa brojem stanovnika šireg područja koji gravitira ka ZHMP 391.624.[12]

U svakom trenutku, Zavod raspolaže sa sedam terenskih ekipa, a u samom Zavodu neprekidno funkcionišu ambulanta za odrasle pacijente, opservaciona jedinica za odrasle, ambulanta pedijatrije, pedijatrijska opservaciona jedinica, služba hirurgije, služba stomatologije i jedinica za reanimaciju i dijagnostiku.

ZHMP u svojim organizacionim jedinicama prosečno godišnje zbrine oko 120.000 pacijenata i pregleda na terenu još oko 30.000 do 35.000 građana Niša i okoline [7].

Zavod za sudsku medicinu

uredi

Zavoda za sudsku medicinu Niš osnovan je 14. decembra 1970. godine prvo kao Institut za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nišu rešenjem Okružnog privrednog suda u Nišu (Us. br. 87/70).

Od 1999. godine kada je Zavod registrovan i u Privrednom sudu u Nišu, on funkcioniše kao samostalna zdravstvena ustanova na osnovu odluke Ministarstva zdravlja Republike Srbije.

Zavod je ustanova koja obavlja veliki broj uslužnih delatnosti, kako za zdravstvene ustanove, tako i za potrebe pravosudnih organa, organa unutrašnjih poslova, pravne subjekte i na zahtev fizičkih lica.

Zavod je naučno-istraživačka ustanova i nastavno-naučna baza Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nišu.

Zavod za transfuziju krvi Niš

uredi

Zavod za transfuziju krvi Niš je jedna od pet specijalizovanih ustanova u sistemu zdravstva Republike Srbije odgovorna za prikupljanje i distribuciju krvi i vodeća ustanova iz ove oblasti za region južne i istočne Srbije.[13]

Zavod za transfuziju krvi je osnovan 1. jula 1971. godine, u novim prostorijama gde se i danas nalazi. U vreme osnivanja on je imao sledeće organizacione celine;[14]

  • odeljenje krvnih grupa,
  • odeljenje imunohematologije,
  • odeljenje propagande,
  • računovodstvo.

Kako se služba u Zavodu s kraja 20. veka sve više širila u svim oblastima rada, uvedene su i nove metode separacije krvi i krvnih produkata, počinje primena plastičnih sistema i kesa za uzimanje krvi, dolazi do uvođenja kućnih i ambulantnih transfuzija, formira se boks za sterilizaciju i separaciju krvi i primenu komponenti krvi.

Sa većim obavezama rasta i broj zaposlenih u Zavodu, jer se njegova nadležnost obuhvatai ceo Niški region koji broji 16 opština.

Institut za lečenje i rehabilitaciju „Niška Banja“

uredi
 
Institut za lečenje i rehabilitaciju „Niška Banja“

Institut za lečenje i rehabilitaciju „Niška Banja“, Niš je zdravstvena, naučno-nastavna i istraživačka ustanova Medicinskog fakulteta univerziteta u Nišu, koja se bavi lečenjem i rehabilitacijom pacijenata obolelih od kardiovaskularnih i reumatskih bolesti,[15] sa sedištem u banjsko-klimatskom lečilištu Niška Banja udaljenom 10 km od Niša.[16]

Ukupan smeštajni kapacitet Instituta je 560 ležajeva, razmeštenih u jednokrevetnim, dvokrevetnim i trokrevetnim sobama i apartmanima u tri stacionara: „Radon“, „Zelengora“ i „Terme“. Svaki od stacionara, koji čini zasebnu celinu, pored smeštajnog dela, raspolaže i terapijskim blokom (hidro, kinezi, elektro i peloid) i većim brojeme sala za obedovanje, ugostiteljske usluge, grupnu i individualnu rekreaciju, zabavu i kongresni turizam.[17]

Najveći objekat Instituta je stacionar „Radon“ kapaciteta 300 ležajeva, u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama i aprtmanima. U njegovom sastavu je i amfitetar sa 300, plenum sala sa 60 i restoran sa 300 mesta, bazen sa termomineralnom vodom, velnes centar i parking.[18]

Klinika za stomatologiju Niš

uredi
 
Klinika za stomatologijuNiš (desno je specijalistički i obrazovni, a levo stacionarni deo)

Klinika za stomatologiju Niš ili Klinika za dentalnu medicinu je visokospecijalizovana, specijalističko – konsultativnu i stacionarna zdravstvenu ustanovu koja obavlja zdravstvenu delatnost iz stomatologije, bavi se tercijarnom zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem i naučnoistraživačkim radom. Bolnica je i nastavna baza Medicinskog fakulteta univerzitet u Nišu i Medicinske škole u Nišu.

Prvim upisom 62 studenta buduća stomatologa 1960.godine, osnovan je prvo Stomatološki odsek na tek osnovanom Medicinskom fakultetu u Nišu. Tri godine kasnije, osnovana je Zubno-lekarska poliklinika (danas Klinika za stomatologiju Niš) kao nastavna baza Medicinskog fakulteta, za sve stomatološke predmete i početak naučno-istraživačke delatnosti u toj oblasti medicine, ali i kao institucija sa zadatkom da pruža tercijerne zdravstvene usluge u oblasti stomatologije .

Na Zubno-lekarskoj poliklinici 1964. godine rad je započeo sa 24 radnika (11 stomatologa, 5 zubnih tehničara, 4 zubna asistenta, 2 administrativno-tehnička radnika i 2 pomoćna službenika). Vremenom broj zaposlenih je neprestano rastao u skladu sa realnim potrebama, čime je obezbeđen racionalan, ekonomičan i kvalitetan rad, tako da danas na klinici radi 163 radnika. Deo kadra je angažovan u naučno-istraživačkom i pedagoško-nastavnom procesu.

Urgentni centar Kliničkog centra Niš

uredi
 
Zgrada u kojoj radi Urgentni centar

Urgentni centar Kliničkog centra Niš je osnovan je 19. oktobra 2012. godine, sa ciljem da 24 dnevno tokom 365 dana u godini, zbrinjava:

  • politraumatizovane,
  • hitne opštehirurške, vaskularne, torakalne i neurohirurške slučajeve,
  • politraumatizovane i ortopedske slučajeve,
  • urološke slučajeve,
  • urgentne slučajeva koji spadaju u domen plastične i rekonstruktivne hirurgije.[19]

U Urgentnom centru se obavljaju ambulanti i konsultativni pregledi specijalista svih specijalističkih grana, urgentna terapija i reanimacija.

Kompletna dijagnostika u Urgentnom centru obuhvata: kalsičnu rentgensku, ultrazvučnu, komjuterizovanu tomografsku, magnetnu rezonantnu, angiografsku i laboratorijsku dijagnostiku.

U Monobloku za urgentnu hirurgiju Urgentnog centra bolesniici se zadržavaju do 48 sati. Za to vreme se hitno hirurški rešavaju ili opserviraju i reanimiraju, a potom se ili otpuštaju ili usmeravaju na druge klinike prema patologiji.Sve intervencije se obavljaju u najkraćem roku i na jednom mestu.

Napomene

uredi
  1. ^ Ilustracija Feliksa Kanica objavljena u velikom islustrovanom kalendaru „Orao“ (1879).

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Živić S R. Knjiga o bolnici. Niš: Prosveta; 2002
  2. ^ a b v 125 godina Vojne bolnice u Nišu/Sreten Milenković, Milorad Dimić-Niš:Vojna bolnica;Zrenjanin Jugoremedija; Bečej:Proleter, 2004 (Bečej Proleter). ISBN 978-86-84819-01-9. стр. 116.
  3. ^ а б в Paligorić TM. Ekonomska kultura istorija Niša. Prvi deo: Niš do Svetskog rata. Niš: Gutenberg; 1937
  4. ^ Milojević V. Okružna bolnica. U: Enciklopedija Niša (zdravstvo dečja zaštita, socijalna zaštita). Niš:Gradina; (1996). стр. 148–9
  5. ^ Bogdanović J. Sanitet i bolnice u Nišu od oslobođenja do danas. Niški novi list 1937.
  6. ^ а б „Оснивање окружне болнице у Нишу” (PDF). Приступљено 3. 5. 2020.  Архивирано на сајту Wayback Machine (2. фебруар 2014)
  7. ^ а б в г д ДОМ ЗДРАВЉА НИШ-РАЗВОЈ ЗДРАВСТВА У НИШУ Приступљено: 3. 5. 2020.
  8. ^ а б Živić S R. Knjiga o bolnici. Niš: Prosveta; 2002
  9. ^ Клинички центар Ниш, званични сајт Архивирано на сајту Wayback Machine (30. mart 2010), Pristupljeno: 3. 5. 2020
  10. ^ Zavod za zdravstvenu zaštitu radnika Niš Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. decembar 2011), Pristupljeno: 3. 5. 2020
  11. ^ Opšti podaci na zvaničnom sajtu ZZZZ-Niš Pristupljeno: 3. 5. 2020
  12. ^ Zvanična prezentacija ZHMP Niš, Pristupljeno: 3. 5. 2020
  13. ^ Odluke o Planu mreže zdravstvenih ustanova („Službeni glasnik RS“, broj 50/92)
  14. ^ „ZAVOD ZA TRANSFUZIJU KRVI NIS”. www.transfuzijanis.rs. Pristupljeno 17. 5. 2020. 
  15. ^ „Organizacija i oprema – Institut Niška Banja”. radonnb.co.rs. Arhivirano iz originala 17. 02. 2023. g. Pristupljeno 2023-02-17. 
  16. ^ „Istorijat Instituta – Institut Niška Banja”. radonnb.co.rs. Arhivirano iz originala 17. 02. 2023. g. Pristupljeno 2023-02-17. 
  17. ^ „Kongresni turizam – Institut Niška Banja”. radonnb.co.rs. Pristupljeno 2023-02-17. 
  18. ^ „Sportski turizam – Institut Niška Banja”. radonnb.co.rs. Arhivirano iz originala 17. 02. 2023. g. Pristupljeno 2023-02-17. 
  19. ^ „Urgentni centar”. www.kcnis.rs. Arhivirano iz originala 26. 04. 2020. g. Pristupljeno 2020-05-03. 

Spoljašnje veze

uredi

  Mediji vezani za članak Zdravstvene ustanove u Nišu na Vikimedijinoj ostavi