Википедија

Zemstvo

институција локалне управе у царској Русији

Zemstvo (rus. množina zemstva)[1] je bila institucija lokalne uprave osnovana tokom velike emancipacijske reforme 1861. koju je u carskoj Rusiji uspostavio ruski car Aleksandar II. Nikolaj Miljutin je razradio ideju zemstva, a prvi zemski zakoni stupili su na snagu 1864. godine. Posle Oktobarske revolucije boljševici su ugasili sistem zemstva i zamenili ga višestepenim sistemom radničkih i seljačkih saveta („sovjeti“).

Zemstvo na večeri Grigorija Mjasojedova, 1872. godina

Struktura uredi

Sistem izbornih organa lokalne samouprave u Ruskom carstvu predstavljali su na najnižem nivou mir i volost i nastavljen je na nivou 34 gubernije (gubernije) stare Rusije, u izbornom okrugu i pokrajinske skupštine (zemstvo). Cilj reforme zemstva bio je stvaranje lokalnih organa samouprave na izbornoj osnovi, koji bi imali dovoljna ovlašćenja i nezavisnost za rešavanje lokalnih ekonomskih problema.[2]

Aleksandar II je osnovao ova tela, po jedno za svaki okrug i drugo za svaku pokrajinu ili vladu, 1864. godine. Oni su se sastojali od predstavničkog veća (zemskoie sobranie) i izvršnog odbora (zemskaia uprava) koje je predložio prvi. Odbor se sastojao od pet klasa članova:

  • veliki zemljoposednici [plemići koji poseduju 590 acres (2,4 km2) i više]
  • delegati malih zemljoposednika, uključujući i sveštenstvo u svojstvu zemljoposednika
  • delegati imućnijih varošana
  • delegati manje imućnih gradskih slojeva
  • delegati seljaka, koje biraju volosti[3]

Plemići su dobili veću težinu u glasanju za zemstvo, o čemu svedoči podatak da su 74% članova zemstva bili plemići, iako su plemići činili neznatnu manjinu stanovništva.[4] I pored toga, zemstvo je dozvolilo većem stanovništvu da se izjasni o tome kako će mali deo njihovih zajednica funkcionisati.

Godine 1865. otvorena su zemstva u devetnaest pokrajina, a između 1866. i 1876. osnovano je još šesnaest.[2] Dvanaest pokrajina nije imalo zemstva, tri baltičke provincije i devet zapadnih vlada koje je od Poljske anektirala Katarina Velika.[5] Osnovani 1875. posle mnogo konsultacija sa kozačkim zvaničnicima, Zemstva oblasti Don Host su propala i ukinuta nakon šest godina rada.[2]

I pored svih ovih ograničenja, tokom 50 godina postojanja zemstva, uspeli su da reše mnoge probleme opšteg obrazovanja, javne zdravstvene službe, izgradnje i održavanja puteva i sponzorisanja lokalnog ekonomskog razvoja. Zemstva je za pomoć svojoj delatnosti angažovala stručne stručnjake iz reda inteligencije, koji su postali poznati kao „treći element“.[4]

Rashodi Zemstva su porasli sa 89,1 miliona rubalja u 1900. godini na 290,5 miliona rubalja u 1913. godini. Od ove poslednje sume, 90,1 milion rubalja potrošeno je na obrazovanje, 71,4 miliona na medicinsku pomoć, 22,2 miliona na unapređenje poljoprivrede i 8 miliona na veterinarske mere. Glavni izvori prihoda zemstva bili su stope na zemlju, šume, seoske stanove, fabrike, rudnike i druge nekretnine.[6]

U filateliji se koristi izraz zemska marka da označi ruske poštanske marke lokalnog izdanja iz ovog perioda.

Sveruski zemski savez osnovan je u avgustu 1914. da obezbedi zajednički glas za sve zemstvo. Bila je to liberalna organizacija koja je posle 1915. delovala u sprezi sa Zajednicom gradova.[7]

Reference uredi

  1. ^ The word derives from zemlя (zemlyá), "land", "country", "state").
  2. ^ a b v Volvenko, Aleksei (2007). „The Zemstvo Reform, the Cossacks, and Administrative Policy on the Don, 1864–1882”. Ur.: Burbank, Jane; Von Hagen, Mark; Remnev, A.V. Russian Empire: Space, People, Power, 1700-1930. Indiana University Press. str. 348. ISBN 9780253219114. 
  3. ^ By the law of 12 (25) June 1890 the peasant members of the zemstvos were to be nominated by the governor of the government or province from a list elected by the volosts.
  4. ^ a b Ascher, Abraham (2014). The Russian Revolution: A Beginner's Guide. Oneworld Publications. str. 3. 
  5. ^ Terence Emmons, Wayne S. Vucinich, The Zemstvo in Russia: An Experiment in Local Self-Government (Cambridge University Press, 2011) p34.
  6. ^ RUSSIA, U.S.S.R. A Complete Handbook. 1933. Edited by P. Malevsky-Malevich. p. 500.
  7. ^ „Unions of zemstvos and cities”. Encyclopedia of Ukraine. Canadian Institute of Ukrainian Studies. Pristupljeno 8. 2. 2016. 

Dodatna literatura uredi

  • Darrow, David W. "The Politics of Numbers: Zemstvo Land Assessment and the Conceptualization of Russia's Rural Economy." The Russian Review 59.1 (2000): 52-75.
  • Emmons, Terence, and Wayne S. Vucinich, eds. The Zemstvo in Russia: An Experiment in Local Self-Government (Cambridge University Press, 1982) essays by scholars.
  • Fallows, Thomas S. "The Russian Fronde and the Zemstvo Movement: Economic Agitation and Gentry Politics in the Mid-1890s." The Russian Review 44.2 (1985): 119-138. online
  • Porter, Thomas, and William Gleason. "The 'Zemstvo' and Public Initiative in Late Imperial Russia." Russian History 21.4 (1994): 419-437. online
  • Porter, Thomas Earl. The Zemstvo and the emergence of civil society in late imperial Russia 1864-1917 (Edwin Mellen Press, 1991).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Земство&oldid=27821339”