Zločin u Uševcu 1915.

Zločin u Uševcu je naziv za ratni zločin koji su 20. oktobra 1915. godine izvršile bugarske okupacione snage u selu Uševce u Poljanici, tokom Prvog svetskog rata.

U ovom zločinu je nastradala 131 osoba, srpske i romske nacionalnosti.

Prethodni događaji

uredi

Nakon perioda neutralnosti na početku Prvog svetskog rata, Kraljevina Bugarska se uključila u ofanzivu Centralnih sila na Kraljevinu Srbiju u oktobru 1915. godine. Uspela je da okupira južnu Srbiju i osnuje Moravsku vojno-inspekcionu oblast u Nišu.

Iako je Bugarska objavila rat 14. oktobra, njene izviđačke grupe su se nekoliko dana ranije nalazile na teritoriji Kraljevine Srbije. Tako se desilo da 13. oktobra kroz Poljanicu prođe izvidnica od tri bugarska konjanika, kao prethodnica snagama koje su vodile borbu kod sela Urmanica.[1] Na putu od Vranja prema Drenovcu, zaustavili su se u selu Uševce i raspitivali ima li u selu srpske vojske, na šta su dobili odričan odgovor. Selo je tada brojalo 55 kuća, od kojih 43 srpske i 12 romskih.

U selu se nalazio srpski pešadijski vod, verovatno sastavljen od trećepozivaca i graničara, koji su uočili bugarsku izvidnicu. Mada oni nisu otvorili vatru, bugarski vojnici su u delu koji se zove Gazdinske kuće pored puta naišli na četiri srpska vojnika. U kratkom sukobu je ubijen jedan bugarski vojnik, a druga dvojica su napustila selo.

Ubijenog bugarskog vojnika su meštani odmah sahranili nedaleko od mesta gde je poginuo. Pre toga su lokalni Romi sa njega skinuli uniformu.

Zločin

uredi

Jedno odeljenje bugarske pešadije je 19. oktobra ušlo u Uševce i otpočelo pljačku lokalnih kuća.[1]

Sutradan je u Uševce došla bugarska konjica na čelu sa komandantom puka. Zajedno sa njima je bio i Mirko Ilić iz sela Dobrejance, koji im je pomogao da dođu do Uševca. Odmah je počelo isterivati meštane iz kuća i voditi ih prema lokalnom putu, a mnogo njih je uspelo da pobegne u šumu i ode prema okolnim selima.

Komandant bugarskog konjičkog puka je najpre upitao meštanina Dimitrija Stojilkovića, starog 75 godina, da otkrije gde je sahranjen poginuli bugarski vojnik.[2] Pošto on to nije učinio, bugarski vojnici su mu odsekli desnu ruku i ubadali ga noževima do smrti. Tada je neko otkrio mesto na kojem je sahranjen bugarski konjanik, koji je odmah otkopan, ponovo odeven u uniformu i položen pred bugarskom komandanta, koji je naredio da ga svi stanovnici sela celivaju u čelo, kao običaj odavanja pošte preminulom. Vojnik je ponovo sahranjen, blizu mosta na Veternici.

Nakon toga, bugarski vojnici su potisnuli okupljene meštane sa puta i sabljama otpočeli masakr. Za samo deset minuta, ubili su 107 Srba i 24 Roma. Najmlađa žrtva je bila stara svega 2 meseca, a najstarija Janka Stošić je imala 90 godina. Dvadeset sedam žrtava je u trenutku masakra imalo manje od 18 godina.[2]

U nastavku dana, bugarski vojnici su nastavili pljačku seoskih kuća i oko ponoći napustili Uševce, zaputivši se prema selu Vlase. Po izlasku iz sela, ubili su svakog Srbina kojeg su sreli na putu. Selo je naredna četiri meseca ostalo prazno, jer preživeli stanovnici nisu smeli da se vrate, strahujući od osvete.

Da bi držale Poljanicu u pokornosti, bugarske vlasti su plašile meštane rečima: „Ako se ne vladate mirno, proći ćete kao Uševčani.”

Spomen-česma

uredi
 
Spomen-česma u selu Uševce

Na inicijativu Udruženja potomaka ratnika oslobodilačkih ratova Srbije 1912-1918 Vranje iz 2002. godine, pokrenut je projekat izgradnje spomen-česme posvećene žrtvama zločina u Uševcu od 20. oktobra 1915. godine. Zbog ozbiljnih problema sa meštanima, postavilo se pitanje hoće li uopšte moći da se realizuje ova ideja, jer vlasnici njiva na kojima se desio zločin nisu bili voljni da ustupe prostor za podizanje česme.[3]

Ideja je obnovljena 2003. godine, kada je Slaviša Antić, direktor Osnovne škole "20. oktobar" iz sela Vlase, ponudio da česma bude podignuta ispred isturenog odeljenja škole u Uševcu. Predlog je prihvaćen i Udruženje je formiralo komisiju za prikupljanje materijalnih sredstava, u koju je uključen i sekretar Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) iz Vranja.

Spomen-česma je svečano otkrivena 20. oktobra 2006. godine, na 91. godišnjicu zločina. Česmu je otkrila učenica Valentina Novković, a osveštao sveštenik Ivan Trajković. Nakon toga, venca su položili predstavnici Četvrte brigade kopnene vojske Vojske Srbije, Udruženja potomaka ratnika oslobodilačkih ratova Srbije 1912-1918 Vranje, Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) iz Vranja i učenici odeljenja Osnovne škole "20. oktobar" iz Uševca.

Česmu je projektovao arhitekta Dragan A. Đorđević.[4] Na njoj stoji natpis: „U spomen 130 nevinih Ušečana pogubljenih sabljama bugarskih okupatora 20. oktobra 1915.”

Reference

uredi
  1. ^ a b „Pogibija sela Uševca u Poljanici”. Leskovački glasnik. 34: 2. 23. 8. 1924. 
  2. ^ a b Ćuković, Borivoje; Janjić, Jovan (2007). Spomenica za nezaborav : Uševce, 1915. Vranje: Udruženje potomaka ratnika Srbije 1912-1918. str. 60—65. ISBN 978-86-82777-09-0. 
  3. ^ Ćuković, Borivoje; Janjić, Jovan (2007). Spomenica za nezaborav : Uševce, 1915. Vranje: Udruženje potomaka ratnika Srbije 1912-1918. str. 77—86. ISBN 978-86-82777-09-0. 
  4. ^ „Dragan A. Đorđević”. Muzej Vranja. Arhivirano iz originala 04. 12. 2020. g. Pristupljeno 1. 9. 2020.