Zoran Todorović (političar)

Zoran Todorović (Šabac, 26. februar 1959Beograd, 24. oktobar 1997) bio je srpski političar i privrednik. Poznat je po nadimku Kundak, kako su ga nazivali politički protivnici.

zoran todorović
Lični podaci
Datum rođenja(1959-02-26)26. februar 1959.
Mesto rođenjaŠabac, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Datum smrti24. oktobar 1997.(1997-10-24) (38 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijapolitikolog
Delovanje
Član SKJ od1976.
predsednik GK SSRN Beograda
Period19891990.
PrethodnikDragan Tomić
Naslednikfunkcija ukinuta
Generalni sekretar JUL
Period19951997.
NaslednikRatko Krsmanović

Biografija

uredi

Rođen je u Šapcu 26. februara 1959. u radničkoj porodici. U rodnom mestu je završio osnovnu školu i gimnaziju „Vera Blagojević”. Politički se aktivirao još tokom gimnazijskih dana i 1976. postao član Saveza komunista Jugoslavije.[1]

Tokom studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu upoznao se i zbližio sa profesorom Radošem Smiljkovićem, a bio je i student prodekan. Potom je postao sekretar Predsedništva Univerzitetskig komiteta Saveza komunista na Univerzitetu u Beogradu, gde se sprijateljio sa profesorkom Mirom Marković, suprugom Slobodana Miloševića. Bio je jedan od njenih najbližih prijatelja, što je znatno uticalo na njegovu dalju karijeru.[2] Aprila 1986. izabran je za člana Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda i jednog od izvršnih sekretara Predsedništva Gradskog komiteta.[3] Nakon dvogodišnjeg mandata, 8. juna 1988. postao je sekretar Predsedništva Gradske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Beograda,[4] a 10. oktobra 1989. izabran je za predsednika Predsedništva SSRN Beograda.[5] Na ovoj funkciji ostao je do 31. oktobra 1990. kada su konstituisanjem Gradskog odbora Socijalističke partije Srbije za Beograd, prestali da postoje Gradska konferencija SSRN i Gradski komitet SK Beograda.[1]

U godinama pred uvođenje višepartijskog sistema, stekao je veliku popularnost razvijanjem pluralizma u gradskoj organizaciji Socijalističkog saveza, a januara 1990. organizovao je proslavu pravoslavnog Božića, koju je prenosila Televizija Beograd. U ovom periodu dobio je nadimak „Kunadak”. Jula 1989. izlaganje Stanka Matijaševića, predsednika Gradskog odbora SUBNOR Beograda, koji se protivio dodeli Sedmojulske nagrade Matiji Bećkoviću, nazvao je „kundačenje”. Kako se kasnije i sam prilično oštro odnosio prema političkim protivnicima, od njih je dobio ovaj nadimak.[2]

Godine 1990. prešao je u privredu i postao zamenik generalnog direktora Složenog preduzeća naftne i hemijske industrije Jugoslavije. Potom je bio zamenik generalnog direktora Naftne industrije Srbije (NIS), a od jula 1997. generalmi direktor naftnog preduzeća „Beopetrol”. Nakon osnivanja Jugoslovenske levice (JUL) 1994. postao je njen član, a od 1995. fo smrti je bio njen generalni sekretar.[1]

Ubijen je u atentatu 24. oktobra 1997. u Beogradu, kada ga je nepoznati ubica u upucao ispred zgrade „Beopetrola” na Novom Beogradu.[1] Sahranjen je na Novom bežanijskom groblju.[6][7]

Reference

uredi

Literatura

uredi