Igalo je gradsko naselje u opštini Herceg Novi, u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. bilo je 3400 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 3676 stanovnika). Ovo je grad koji se, iako sa Herceg Novim čini jedinstvenu gradsku celinu, može smatrati i posebnim naseljem.

Igalo
Igalo
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaHerceg Novi
Stanovništvo
 — (2011)3.754
Geografske karakteristike
Koordinate42° 27′ 32″ S; 18° 30′ 45″ I / 42.45889° S; 18.51245° I / 42.45889; 18.51245
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina0 m
Igalo na karti Crne Gore
Igalo
Igalo
Igalo na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj85347
Pozivni broj031
Registarska oznakaHN

Naziv uredi

Igalo u lokalnom govoru znači žalo, morska obala, blato mulj.[1] Lazar Tomanović je koristio tu reč. Pri opisu Ulcinja je zapisao: ...ulazi u malu ocinjsku luku, koju optočiva igalo pokriveno najsitnijem pijeskom. [2] U grčkom jeziku pored riječi paralia (Παραλία), postoji i riječ aigialos (Αιγιαλός) - za plažu.

Lečilište uredi

Igalo je poznato kao turističko mesto, a zahvaljujući radioaktivnom - morskom mulju sa Blatne plaže - ili kako je još nazivaju Stara banja, centar je zdravstvenog turizma Crne Gore. Igalo je poznato i po neeksploatisanoj mineralnoj vodi nazvanoj „Igaljka“. Godine 1930. je izvršeno ispitivanje igaljskog blata u laboratoriji poznatog francuskog lečilišta Viši („Vichy“), koje je definitivno potvrdilo njegovu izuzetnu lekovitost, ali tek nakon Drugog svetskog rata, na inicijativu Mirka J. Stijepčića, koji angažuje dr. Svetozara Živojnovića realizovani su davno doneti planovi o osnivanju lečilišta u Igalu, koje je Odlukom vlade Crne Gore od 1.XI 1949. godine konačno i osnovano.

U Igalu se nalazi crkva Sv. Preobraženja Gospodnjeg, iz druge polovine 17. veka, koja je obnovljena 1857. godine.

Sport uredi

U Igalu postoji više sportskih klubova:

  • Fudbalski klub Igalo 1929
  • Klub sportskih ribolovaca Igalo
  • Džudo klub Igalo
  • Teniski klub Igalo

Demografija uredi

U naselju Igalo živi 2988 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,2 godina (37,1 kod muškaraca i 39,3 kod žena). U naselju ima 1300 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,88.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 378
1953. 455
1961. 638
1971. 1.063
1981. 3.556
1991. 3.676 3.613
2003. 3.855 3.754
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[4]
Srbi
  
2.270 60,46%
Crnogorci
  
1.011 26,93%
Hrvati
  
94 2,50%
Muslimani
  
22 0,58%
Jugosloveni
  
15 0,39%
Romi
  
14 0,37%
Makedonci
  
11 0,29%
Mađari
  
6 0,15%
Bošnjaci
  
5 0,13%
Slovenci
  
3 0,07%
Rusi
  
2 0,05%
Nemci
  
1 0,02%
Italijani
  
1 0,02%
Albanci
  
1 0,02%
nepoznato
  
72 1,91%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Brajević, Milan (2018). Iz narodnih govora Crne Gore. Podgorica: Pobjeda. str. 96. 
  2. ^ Tomanović 2007, str. 399.
  3. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  4. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  5. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 

Literatura uredi

  • Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi. 

Spoljašnje veze uredi