Izadora Dankan (engl. Isadora Duncan; San Francisko, 27. maj 1877Nica, 14. septembar 1927) je bila američka plesačica.[1]

Izadora Dankan
Izadora Dankan
Puno imeAndžela Izadora Dankan
Datum rođenja(1877-05-26)26. maj 1877.[a]
Mesto rođenjaSan FranciskoKalifornija, SAD
Datum smrti14. septembar 1927.(1927-09-14) (50 god.) [a]
Mesto smrtiNicaFrancuska

Rođena je kao Andžela Izadora Dankan (engl. Angela Isadora Duncan), mnogi je smatraju majkom modernog plesa. Iako nikada nije bila popularna u SAD, zabavljala je publiku širom Evrope. Godine 1900, preselila se u Pariz.

Jedno vreme je bila udata za ruskog pisca Sergeja Aleksandroviča Jesenjina.

Preminula je tragično, kada joj se tokom vožnje u „Bugatiju“ dugi crveni šal upleo u točak vozila i ugušio je.

O njenom životu snimljen je film „Izadora“, 1968. godine, u režiji Karela Rajša, sa Vanesom Redgrejv u glavnoj ulozi.n

Biografija uredi

Detinjstvo i mladost uredi

Rođena je u SAD 1877. godine kao najmlađe dete svojih roditelja. Izadora [2] je imala dva brata i sestru. Sestra Elizabet Dankan je takođe bila plesačica.[3][4] Njen brat Augustin Dankan je bio poznati režiser. Najstariji brat Rejmond Dankan je bio poznati filozof, pesnik i umetnik. Roditelji Isidore Dankan su se razveli dok je ona bila još beba.[5] Napustila je školu zbog siromaštva i počela da daje časove plesa drugoj deci.[6]

Ples i škola plesa uredi

Napustila je San Francisko i selila se od Čikaga do Njujorka. Našla je privremen posao u Augustin Daly's teatru. Preselila se u London 1898. godine posle smrti svoga oca zajedno sa porodicom. Tamo pleše u salonima visoke klase. Godine 1900. se seli u Pariz sa bratom i majkom. Godine 1902. se upoznaje sa umetnicom Loi Fuler koja joj kasnije sponzoriše koncerte u Evropi. U tom periodu je upoznala filozofa Ničea i dobila ideju da počne svoj filozofski pravac u plesu. Počinje da pleše uz klasičnu muziku što izaziva čuđenje kod publike. Tokom turneja, Izadora je stvorila svoj stil u plesu koji je fokusiran na prirodno kretanje tela umesto stroge tehnike baleta. Taj njen stil je postao vrlo popularan, te je i sama ona postala vrlo popularna u Evropi. Otvorila je školu za mlade devojke željne plesa. Prva takva škola je nastala U Grenvaldu u Nemačkoj. U to gradu je osnovala plesnu grupu Izadore[7] u kojoj su bile šest mladih devojčica. Njihov prvi nastup je bio 1905. godine. Kasnije ih ona usvaja i one dobijaju prezime Dankan. Kasnije otvara i plesnu školu u Francuskoj ali se zatvara zbog Prvog svetskog rata. Odlazi nekoliko puta u SAD zbog turneja ali nikada više ne živi tamo.

Privatni život uredi

Izadora je bila feministkinja, biseksualka i komunistkinja. Godine 1906. dobija ćerku sa Gordonom Krejgom. Godine 1909. dobija sina sa jednim francuskim Jevrejinom. Oba deteta su joj stradala u saobraćajnoj nesreći. Godine 1921. odlazi u Rusiju i tamo upoznaje Sergeja Jesenjina za koga se udaje 1922. godine[8]. Taj brak ne traje dugo zbog mentalne bolesti Sergeja Jesenjina. Posle druge godine rastanka se Jesenjin ubija. Izadora doživljava krah svoje plesne škole kada SSSR odlučuje da je ne finansira više. Ona se pritom odaje alkoholu. Godine 1927. ona piše biografiju nazvanu Moj život[9]. Septembra te iste godine se ugušila šalom kada se upleo u točkove automobila u kojem se vozila.

Ostavština uredi

 
Dankan kao vila u Snu letnje noći, 1896

Dankan je poznata kao „Majka plesa”. Iako njene škole u Evropi nisu dugo trajale, Dankanov rad je imao uticaja na umetnost i njen stil se još uvek igra po uputstvima Marije-Tereze Dankan,[10] Ane Dankan,[11] i Irme Dankan,[12] tri od njenih šest usvojenih ćerki. Proces usvajanja nikada nije verifikovan, ali je svih šest Izadorinih plesačica promenilo prezime u Dankan. Preko njene sestre Elizabete, Dankanov pristup je usvojila Jarmila Jerabkova iz Praga, gde njeno nasleđe i dalje postoji.[13] Do 1913. već je bila slavljena. Kada je Pozorište na Jelisejskim poljima izgrađeno, njen lik je urezan u njegovom bareljefu iznad ulaza od strane vajara Antoana Burdela i uključen u oslikane murale devet muza Morisa Denija u gledalištu. Godine 1987, primljena je u Nacionalni muzej igre i dvoranu slavnih.

Ana, Liza,[14] Tereza i Irma, učenice prve škole Izedore Dankan, nastavile su estetske i pedagoške principe Izadorinog rada u Njujorku i Parizu. Koreograf i igrač Džulija Levijen je takođe bila ključna u unapređenju Dankanovog rada kroz formiranje Dunkanskog plesnog ceha tokom 1950-ih i osnivanjem Dankanske stogodišnje kompanije 1977. godine.[15]

Drugi način na koji su Izadorine plesne tehnike bile prenete bilo je formiranje Društva za nasleđe Izadore Dankan, od strane Minjone Garland, koju su plesu podučavala dva Dankanova ključna učenika. Garlandova je bila toliki obožavatelj da je kasnije živela u zgradi podignutoj na istom mestu i adresi kao i Izadora, podigla je spomen ploču u blizini ulaza, koja je i dalje tamo prema podacima iz 2016. Garlandova je takođe uspela da uredi da San Francisko preimenuje uličicu na istom bloku iz Adelejd plejs u Izadora Dankan lejn.[16][17]

U medicini, sindrom Izadore Dankan se odnosi na povredu ili smrt kao posledicu zapletanja okovratnika sa točkom ili drugom mašinom.[18]

Napomene uredi

  1. ^ a b While Duncan's birth date is widely given as May 27, 1878, her posthumously discovered baptismal certificate records May 26, 1877. Any corroborating documents that might have existed were likely destroyed in the 1906 San Francisco earthquake. See Stokes, Sewell. „Isadora Duncan”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 28. 5. 2015. 

Reference uredi

  1. ^ Craine, Debra; Mackrell, Judith (2000). The Oxford Dictionary of Dance (First izd.). Oxford [England]: Oxford University Press. str. 152. ISBN 9780198601067. OCLC 45663394. 
  2. ^ Život Isidore Dankan Pristupljeno 22.6.2015
  3. ^ Genthe, Arnold (photographer). „Elizabeth Duncan dancer”. Library of Congress. Pristupljeno 7. 10. 2017. 
  4. ^ Karina, Lilian; Kant, Marion (januar 2004). Hitler's Dancers: German Modern Dance and the Third Reich. Berghahn Books. str. 11. ISBN 978-1-57181-688-7. 
  5. ^ Dankan, Izadora (1927). " Moj život" , pp. 12. Izdavač: Grafički atelje DERETA. . Београд. ISBN 978-86-7346-174-8. 
  6. ^ Jowitt, Deborah (1989). Time and the Dancing Image. University of California Press. str. 75. ISBN 978-0-520-06627-4. 
  7. ^ Periodi plesa Isidore Dankan -Devojčice "Izadore" Pristupljeno 22.6.2015
  8. ^ Privatni život Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jun 2015) Pristupljeno 22.6.2015
  9. ^ Biografija Isidore Dankan - Moj život Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jun 2015) Pristupljeno 22.6.2015
  10. ^ „Search Results: "Maria Theresa Duncan" – Prints & Photographs Online Catalog (Library of Congress)”. www.loc.gov. 
  11. ^ „Search Results: "Anna Duncan" – Prints & Photographs Online Catalog”. Library of Congress. 
  12. ^ „Search Results: "Irma Duncan" – Prints & Photographs Online Catalog (Library of Congress)”. www.loc.gov. 
  13. ^ Boková, Kateřina. „100-year birth anniversary of Jarmila Jeřábková – dancer, choreographer and teacher”. Czech Dance Info. Arhivirano iz originala 03. 07. 2018. g. Pristupljeno 5. 3. 2014. 
  14. ^ „Search Results: "Lisa Duncan" – Prints & Photographs Online Catalog (Library of Congress)”. www.loc.gov. 
  15. ^ Dunning, Jennifer (9. 9. 2006). „Julia Levien, 94, Authority on the Dances of Isadora Duncan, Dies”. The New York Times. 
  16. ^ Kisselgoff, Anna (24. 9. 1999). „Mignon Garland Dies at 91; Disciple of Isadora Duncan”. The New York Times. Pristupljeno 18. 5. 2016. 
  17. ^ „Journal of proceedings, Board of Supervisors, City and County of San Francisco”. The Wayback Machine. Board of Supervisors, City and County of San Francisco. 25. 1. 1988. str. 89. Pristupljeno 19. 5. 2016. 
  18. ^ Gowens PA, Davenport RJ, Kerr J, Sanderson RJ, Marsden AK (jul 2003). „Survival from accidental strangulation from a scarf resulting in laryngeal rupture and carotid artery stenosis: the "Isadora Duncan syndrome". A case report and review of literature”. Emerg Med J. 20 (4): 391—3. PMC 1726156 . PMID 12835372. doi:10.1136/emj.20.4.391. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi