Ilija Materić (Trninić Brijeg, kod Drvara, 16. jul 1911Sarajevo, 23. januar 2004), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik NR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

ilija materić
Ilija Materić
Lični podaci
Datum rođenja(1911-07-16)16. jul 1911.
Mesto rođenjaTrninić Brijeg, kod Drvara, Austrougarska
Datum smrti23. januar 2004.(2004-01-23) (92 god.)
Mesto smrtiSarajevo, BiH
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Biografija

uredi

Rodio se 16. jula 1911. godine u Trninić Brijegu, kod Drvara. Osnovnu školu i stolarski zanat je završio u Drvaru. Nakon odsluženog vojnog roka 1936. godine, stupio je u URS-ove sindikate u Drvaru. Postao je kandidat za člana početkom 1940, a u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je zvanično primljen 20. avgusta 1941. godine. Za vreme rata prošao je kroz mnoge jedinice i u njima obavljao veliki broj različitih političkih i vojnih dužnosti. Bio je politički komesar prve drvarske čete i bataljona, Prve krajiške i Desete krajiške brigade i politički komesar Pete krajiške brigade.[1]

Istakao se u borbi za oslobođenje Drvara, u odbrani slobodne teritorije OštreljPetrovac, u odbrani Kozare, u borbama na Kupresu i Mrkonjić Gradu, u Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi na sektoru DrvarGrahovo i dr. Na čelu Pete krajiške divizije prošao je mnoge velike borbe, a jedan od najvažnijih zadataka bio je borbeni marš iz Bosanske krajine u Sandžak, u jesen 1943. godine, a odatle prodreti duboko na teritoriju Srbije.[2]

Nakon rata i oslobođenja Jugoslavije, obavljao je niz partijskih i državnih funkcija. Odmah nakon rata postao je sekretar OK KPJ za Bihać, 1946. godine sekretar Jedinstvenih sindikata radnika i nameštenika, direktor Direkcije šumskih gazdinstava BiH, ministar za šumarstvo, zamenik predsednika Saveta za industriju u Vladi NR BiH od 1948. do 1952. godine, sekretar Sreskog komiteta u Zenici, predsednik Sreskog narodnog odbora Zenice i predsednik SUBNOR-a Bosne i Hercegovine. Pored toga, biran je narodnog poslanika Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine i za narodnog poslanika Savezne narodne skupštine. Tokom drugog saziva Narodne skupštine FNRJ, bio je član Odbora za spoljne poslove.[2]

Preminuo je u Sarajevu, 23. januara 2004. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost. Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.[2]

Reference

uredi

Literatura

uredi