Ingušetija
Ingušetija, ili zvanično Republika Ingušetija (rus. Республика Ингушетия, ing. ГӀалгӀай Мохк) je konstitutivni subjekt Ruske Federacije[1] sa statusom autonomne republike na prostoru severnog Kavkaza.
Republika Ingušetija | |
---|---|
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severnokavkaski |
Glavni grad | Magas |
Predsednik | Junus-Bek Jevkurov |
Površina | 2.963 km2 |
Stanovništvo | 2014. |
— broj st. | 453.010 |
— gustina st. | 152,89 st./km2 |
Zvanični veb-sajt |
Glavni grad republike je grad Magas.
Po površini koju zauzima, ovo je najmanja od ruskih republika.
Etimologija uredi
Republika je dobila ime po titularnom narodu Inguši koji su najbrojniji narod u republici (sa oko 95%). Etimologija imena ovog naroda nije tačno poznata, ali se pretpostavlja da vodi od naziva sela Angušt, koje Oseti zovu Tarskoje i koje znači „dolina reke Terek“, a slično značenje ima i na inguškom. Inače, Inguše sebe zovu Gialgiaj, za što neki istraživači tvrde da znači „stanovnici kule“, „graditelji itd“.
Istorija uredi
Inguši su starosedelački narod Kavkaza i spadaju u etnolingvističku skupinu severnokavkaskih naroda, a u etničkom smislu su im srodni Čečeni, kao i starosedelački narodi Dagestana. Istorija Inguša je tesno povezana sa istorijom Čečena. Od 9. do 12. veka među Ingušima se raširilo hrišćanstvo, a u 19. veku islam. Od 1810. godine, teritorije naseljene Ingušima su u sastavu Ruske države. U vreme postojanja Sovjetskog Saveza formira se Inguška autonomna oblast, da bi se 1934. godine ona spojila sa Čečenskom autonomnom oblašću u Čečensko-Ingušku autonomnu oblast, čiji je status 1936. godine uzdignut na nivo autonomne republike, koja postaje poznata kao Čečeno-Ingušetija.
Tokom Drugog svetskog rata, delove Čečeno-Ingušetije okupirali su nacisti. Zbog optužbe da su stanovnici republike sarađivali sa nacistima, republika je ukinuta 1944. godine, po Staljinovoj naredbi, a čečensko i inguško stanovništvo je deportovano u Kazahstan. Umesto Čečeno-Ingušetije formirana je Oblast Grozni, koja je postojala sve do 1957. godine, kada je Čečensko-Ingušku republiku obnovio Nikita Hruščov, a čečenskom i inguškom stanovništvu bilo je dozvoljeno da se vrati.
Godine 1991, Čečeno-Ingušetija proglašava nezavisnost, da bi zatim bila podeljena na faktički nezavisnu Čečensku Republiku Ičkeriju i Republiku Ingušetiju (formiranu 1992. godine), koja ostaje u sastavu Rusije. Zbog konflikta u Čečeniji, kao i etničkog konflikta između Inguša i Oseta u Severnoj Osetiji, u Ingušetiju je došao znatan broj inguških i čečenskih izbeglica iz ovih republika, tako da su izbeglice 2000. godine činile polovinu stanovništva Ingušetije. 2002. godine, prestonica Ingušetije preseljena je iz grada Nazranja u novoosnovani grad Magas.
Stanovništvo uredi
2002. | 2010. |
---|---|
467,294 | 412,529 |
Gradovi uredi
Najveći gradovi republike su (sa prikazom broja stanovnika 2009. godine): [1]
- Nazranj (139.000)
- Ordžonikidzevskaja (70.000)
- Malgobek (45.000)
- Karabulak (36.000)
- Ekaževo (25.000)
- Troickaja (23.000)
Napomena: glavni grad Ingušetije, Magas, osnovan je 1995. godine i po popisu iz 2002. godine imao je 275 stanovnika, što ga čini najmanjim gradom i najmanjom prestonicom u Rusiji.
Etnički sastav uredi
Popis iz 1926. godine uredi
Popis iz 1939. godine uredi
Popis iz 2002. godine uredi
Popis iz 2010. godine uredi
Religija uredi
Glavna religija u republici je sunitski islam, sa manjim brojem sufi muslimana i drugih.