Islamski kalendar

лунарни календар

Islamski kalendar ili Muslimanski kalendar (arap. التقويم الهجري; at-taqwīm al-hijrī; persijski: تقویم هجري قمری taqwīm-e hejri-ye qamari; poznat i kao Hidžri(jski) kalendar) lunarni je kalendar jer se računa po Mesečevim menama. Kalendar počinje da broji vreme od 16. jula 622. godine kada se Muhamed preselio iz Meke u Medinu (hidžra). Ovaj kalendar se koristi za datiranje događaja u mnogim muslimanskim zemljama i univerzalno za određivanje islamskih svetih dana.

Prvi dan sedmice kod muslimana je nedelja. Godina ima 12 meseci ili 354/355 dana. Svaki mesec traje 29 ili 30 dana. Tako su godine kraće nego u običnom, sunčevom kalendaru, na kojeg se oslanjaju julijanski i gregorijanski kalendar. Pošto je ovakva godina oko 11 dana kraća od solarne godine, islamski značajni dani su, mada fiksni po svom kalendaru, svake solarne godine oko 11 dana ranije, npr. u odnosu na gregorijanski kalendar. Islamske godine se takođe nazivaju godine Hidžre, pošto je prva godina bila ona tokom koje se dogodila Hidžra — seoba proroka Muhameda. Zato je svaka numerisana godina označena sa H ili AH, ovo drugo je od latinskog Anno Hegirae („u godini Hidžre”).[1]

Dani u sedmici uredi

  1. nedelja: yaum al-ahad (jevmul-ehad) يوم الأحد (prvi dan)
  2. ponedeljak: yaum al-ithnayn (jevmul-isnejn) يوم الإثنين
  3. utorak: yaum ath-thalatha (jevmul-selāse) يوم الثُّلَاثاء
  4. sreda: yaum al-arba'a (jevmul-arbā') يوم الأَرْبعاء
  5. četvrtak: yaum al-khamis (jevmul-hamis) يوم الخَمِيس
  6. petak: yaum al-jumu'a (jevmul-džumu'ā) يوم الجُمْعَة
  7. subota: yaum as-sabt (jevmus-sabt) يوم السَّبْت

Meseci uredi

  1. Muharem (Muharram ul Haram) - محرّم
  2. Safer (Safar) - صفر
  3. Rebiul-evel (Rabi`-ul-Awwal) - ربيع الأول
  4. Rebiul-ahir (Rabi`-ul-Akhir ili Rabi` al-THaany) - ربيع الآخر أو ربيع الثاني
  5. Džumadel-ula (Jumaada-ul-Awwal) - جمادى الأول
  6. Džumadel-uhra (Jumaada-ul-Akhir ili Jumaada al-THaany) - جمادى الآخر أو جمادى الثاني
  7. Redžeb (Rajab) - رجب
  8. Šaban (Sha'aban) - شعبان
  9. Ramazan (Ramadhan) - رمضان
  10. Ševal (Shawwal)- شوّال
  11. Zul-kade (Dhul Qadah ili Thw al-Qi`dah) - ذو القعدة
  12. Zul-hidže (Dhul Hijja ili Thw al-Hijjah) - ذو الحجة

Mesec ramazan posebno je svet; potpuni post traje tokom dnevnih sati, sve vreme je posebno pobožno ponašanje na prvom mestu. Pred kraj ramazana dolazi Noć određenja, u kojoj je Muhamed primio svoje prvo otkrovenje i u kojoj može da se otvori granica između nebeskog i ovozemaljskog sveta. Eidul-Fitr ili Ramazanski bajram jeste praznik koji nastupa nakon završetka ramazana.

Zulhidže je mesec hodočašća u Meku (hadž). Tamo, budući da su došli u stanje fizičke i ritualne čistote, hodočasnici ukrug obilaze oko Kabe, posećuju grobove Hagare i Ismaila i vrelo Zemzem, prolaze između dva mala brda u znak sećanja na Hagarinu potragu za vodom, stoje jedno popodne na Brdu milosti u dolini Arefat i bacaju kamenje na stub Akabe u Mini, koji predstavlja Satanino iskušavanje Avrama da se odrekne žrtvovanja sina (ovde, Ismaila).

Muhamedov rođendan (mevlid en-nebij: 12. rebiul-evel) obeležava većina muslimana širom sveta, a posebno mesto zauzima i noć Miradža.

Islamska i odgovarajuća gregorijanska godina
Hidžretska Gregorijanska Razlika
1228. 1813. 585
1261. 1845. 584
1295. 1878. 583
1329. 1911. 582
1362. 1943. 581
1396. 1976. 580
1429. 2008. 579
1463. 2041. 578
1496. 2073. 577
1530. 2106. 576
1564. 2139. 575

Računanje godine uredi

Prema islamskoj tradiciji, Abraha, guverner Jemena, tada provincije hrišćanske kraljevine Aksum (Etiopija), pokušao je da vojskom, u kojoj se nalazilo i nekoliko slonova, uništi Kabu. Napad je bio neuspešan, ali je po tadašnjem običaju, ta godina nazvana godina slona. Te godine je rođen Muhamed (videti suru 105, Al-Fil - „Slon”). Većina tu godinu poistovećuje sa zapadnom godinom 570. a manjina sa 571. Kasnije godine su numerisane od Godine Slona.

Omar, drugi kalif, je 17. AH (638. n.e.) počeo da broji godine islamskog kalendara od godine Hidžre, koja je postdatirana AH 1. Prvi dan prvog meseca (1 Muharam) te proleptičke islamske godine, tj. nakon uklanjanja svih prestupnih meseci između Hidžre i Muhamedove zabrane istih devet godina kasnije, odgovara 16. julu 622 (sama seoba se dogodila u septembru).[1] Najstariji sačuvani primer upotrebe Hidžrijskog kalendara je na jednom papirusu iz Egipta iz godine 22 AH (642/43).

Približna formula za konverziju jedne ere u drugu:  

 

gde su C gregorijanski kalendar, a H islamski kalendar

Osmatranje Hilala, izračunavanje datuma i njihova nejednakost uredi

Najmanje jednom se dogodilo u prvom islamskom veku[2] da su muslimani u Medini i Šamu (Damasku) postili nezavisno jedni od drugih nakon sopstvenih opažanja srpa mladog Meseca (Hilâl na arapskom).

Svaki mesec ima 29 ili 30 dana, ali obično ne u prepoznatljivom redosledu. Tradicionalno, prvi dan meseca (dan počinje zalaskom Sunca) je onaj na koji se prvi put ugleda srp mladog Meseca, malo nakon zalaska Sunca. Ako hilal nije opažen odmah nakon 29. dana meseca, bilo zbog oblačnosti ili zbog prevelike osvetljenosti zapadnog neba, onda tim zalaskom Sunca počinje 30. dan meseca. Hilal mora videti jedan ili više verodostojnih ljudi, koji zatim o tome svedoče pred verskim vođama. Islam će nekoliko vekova biti na čelu astronomske nauke zahvaljujući potrebi da se odredi dan kada će biti najverovatnije opažanje hilala.

Ova tradicionalna praksa se i dalje sledi u nekim delovima sveta (npr. Indija, Pakistan i Jordan). U većini muslimanskih zemalja slede se astronomska pravila koja omogućavaju da se kalendar odredi unapred, što u tradicionalnom metodu nije slučaj. Malezija, Indonezija i još neke počinju mesec zalaskom Sunca prvog dana kada Mesec zalazi posle Sunca. U Egiptu je to specifikovano na pet minuta između ta dva događaja.

Mesec zalazi sve kasnije kako se ide na zapad, što znači da je za zapadnije muslimanske zemlje verovatnije da će slaviti neke praznike dan ranije nego istočne.

Istorija uredi

Predislamski kalendar uredi

Postoje različita mišljenja o prirodi predislamskog kalendara. Neki proučavaoci (neki muslimanski[3][4] i zapadni[5]) smatraju da je kalendar i u predislamskoj Arabiji bio čisto lunarni kalendar, kao i današnji islamski, s tom razlikom što je svetost četiri sveta meseca bila odlagana za jedan mesec, s vremena na vreme.

Drugi proučavaoci (opet muslimanski[6][7] i zapadni[8][9]) slažu se da je kalendar u početku bio lunarni, ali da je oko 200 godina pre Hidžre pretvoren u lunisolarni kalendar, u koji je povremeno ubacivan interkalarni mesec, kako bi se hodočašće održalo u godišnjem dobu kada je trgovačka roba bila najobilnija za beduinske kupce.

„Enciklopedija Islama” smatra da je „ovaj arapski sistem mogao biti zamišljen samo da pomera Hadždž i s njim povezane pojmove u okolini Meke u pogodno doba godine. Namera nije bila da se ustanovi fiksni kalendar za opštu upotrebu”[10]. Da li je interkalarni mesec (nasi - „odlaganje”) umetan u proleće, kao što je slučaj kod hebrejskog kalendara, ili u jesen, stvar je debate. Jedna pretpostavka je da je interkalarni mesec dodavan između 12-tog meseca (meseca predislamskog Hadžiluka i prvog meseca (Muharram) ove predislamske godine. Ili su na svake tri godine mogli biti redom udvajani svi meseci kalendara.

Dva Rabi („prolećna”) meseca ukazuju na ispašu a današnja kišna sezona u Meki (samo malo manje sušna od ostatka godine), koja bi podstakla rast trave za ispašu, je tokom jeseni (78,1 od 110,1 мм prosečnih godišnjih padavina u Meki padne od oktobra do januara). Ovo bi impliciralo da je predislamska godina počinjala blizu jesenje ravnodnevice. Međutim, kišna sezona je mogla biti drugačija u vreme kada su imena nastala (pre Muhamedovog vremena) ili je kalendar mogao biti uvezen iz drugog regiona koji je imao takvu kišnu sezonu. Na arapskom jeziku naziv meseca Ramadan znači „onaj koji prži”, što znači da je padao u vreme letnjih vrućina,[11] što takođe sugeriše početak predislamske godine u jesen (nalik hebrejskoj građanskoj godini, čiji deveti mesec, Sivan, pada u periodu maj-jun).

Arapi su imali mesece u kojima je ratovanje bilo zabranjeno. Umetanjem prestupnog meseca se moglo manipulisati vremenom nastupanja ovih meseci. Zabranom prestupnog meseca, Kuran sprečava takve manipulacije. Ali, time je kalendar odvojen od godišnjih doba.

Današnje varijacije uredi

Kalendar Um el-Kura uredi

Zvanični Um el-Kura kalendar Saudi Arabije je donedavno koristio značajno drugačiji astronomski metod. Pre 1420. AH (tj. pre 18. aprila 1999), ako je starost Meseca o zalasku Sunca u Rijadu bila najmanje 12 sati, onda je dan koji se završavao tim zalaskom bio prvi dan meseca. Zbog ovoga su Saudijci često slavili svete dane jedan pa i dva dana pre ostalih muslimanskih država, uključujući i dan Hadžiluka, koji se mogao datirati samo po saudijskom načinu, jer je Meka u Saudi Arabiji. Tokom jedne godine 1970-ih, različite muslimanske zemlje su okončale ramazan na četiri uzastopna dana. Počevši od 1420. AH (1999—2000) proslave su postale jednolikije. Tokom 1420-22. AH, ako je Mesec zašao posle Sunca u Meki, onda je dan koji je počinjao tim zalaskom Sunca bio prvi dan saudijskog meseca, što je u suštini isti princip koji se koristi u Maleziji, Indoneziji i drugde (s izuzetkom mesta osmatranja). Od početka 1423. AH (16. 3. 2002), pravilo je pojašnjeno zahtevom da se pre zalaska Sunca dogodi još i geocentrična konjunkcija Sunca i Meseca. Ovim se osigurava da je Mesec prošao pored Sunca u trenutku zalaska, mada nebo još može biti prejako osvetljeno da bi se zaista video srp Meseca. Strogo uzevši, kalendar Um el-Kura je zamišljen samo za građanske svrhe. Njegovi tvorci su svesni činjenice da se prvo vizuelno opažanje Mesečevog srpa (hilala) može dogoditi i dva dana nakon onog izračunatog po ovom kalendaru. Od 1419. AH, saudijska vlada je uspostavila nekoliko zvaničnih komiteta za opažanje hilala. Ipak, verske vlasti iste zemlje takođe dozvoljavaju svedočanstvo manje iskusnih posmatrača, tako da često objavljuju viđenje Mesečevog srpa na dan kada niko od zvaničnih komiteta ne može videti srp.

Ovo naročito važi za najvažnije datume islamskog kalendara - početak i kraj Ramadana (meseca posta) i početak Dhu el-Hija-e (meseca godišnjeg hodočašća u Meku). Ako muslimanski muški stanovnik (dvojica u slučaju kraja Ramadana) vidi mladinu 29. dana prethodnog meseca i ako verske vlasti prihvate ovo opažanje, onda se presuđuje da je stigao novi mesec, iako zvanični Um el-Kura kalendar ukazuje da je to 30. dan starog meseca. Ovo može promeniti konkretni početak i/ili kraj posta ili vreme hodočašća. Ovo se događa povremeno, npr. 1428 AH (2007—08), kada su meseci Šaval i Dhu el-Hija počeli dan ranije nego što je to predvideo Um el-Kura kalendar.

Nedavno[traži se izvor] su i neka severnoamerička i evropska muslimanska tela objavila da će u budućnosti slediti kalendar Um el-Kura za regulisanje islamskih dana.

Tabularni islamski kalendar uredi

Postoji varijacija islamskog kalendara, poznata kao tabularni islamski kalendar u kojem su meseci određeni aritmetičkim pravilima umesto osmatranjem ili astronomskim proračunima. On ima 30-godišnji ciklus sa 11 prestupnih godina od 355 dana i 19 godina od 354 dana. Dugoročno je tačan do jednog dana u oko 2500 godina. Kratkoročno, odstupa oko dan ili dva.

Kuvajtski algoritam uredi

Majkrosoft koristi tzv. kuvajtski algoritam za pretvaranje gregorijanskih datuma/nadnevaka u islamske. Majkrosoft tvrdi da se radi o statističkoj analizi istorijskih podataka iz Kuvajta[12], ali zapravo se radi o varijanti tabularnog kalendara.[13]

Upotreba uredi

Islamski kalendar je pre svega korišćen u verske svrhe a ponekad i u zvanične. Međutim, zbog čisto lunarne prirode kalendara, on ne može biti korišćen u poljoprivredne svrhe, pa su tokom istorije islamske zajednice za to koristile druge kalendare: egipatski kalendar je bio dosta raširen u islamskim zemljama, a u različitim zemljama iranski kalendar, otomanski kalendar iz 1789. (modifikovani julijanski kalendar) ili bengalski kalendar u današnjem Bangladešu i okolini. Ovim lokalnim solarnim kalendarima je opao značaj nakon skoro univerzalnog usvajanja gregorijanskog kalendara za građanske svrhe. Sada je Saudi Arabija jedina muslimanska zemlja koja koristi islamski kalendar u svakodnevne službene svrhe.[14]

Reference uredi

  1. ^ a b Watt, W. Montgomery. „Hidjra”. Ur.: P.J. Bearman; Th. Bianquis; Clifford Edmund Bosworth; E. van Donzel; W.P. Heinrichs. Encyclopaedia of Islam Online. Brill Academic Publishers. ISSN 1573-3912. 
  2. ^ Sunan al-Tirmidhi
  3. ^ (jezik: engleski) Mahmud Effendi (1858), as discussed by Burnaby, pages 460–470.
  4. ^ (jezik: engleski) According to "Tradition", repeatedly cited by F.C. De Blois.
  5. ^ (jezik: engleski) F.C. De Blois, "TA'RIKH": I.1.iv. "Pre-Islamic and agricultural calendars of the Arabian peninsula", The Encyclopaedia of Islam X:260.
  6. ^ (jezik: engleski) al-Biruni, "Intercalation of the Ancient Arabs", The Chronology of Ancient Nations, tr. C. Edward Sachau, (London: William H. Allen, 1000/1879) 13–14, 73–74.
  7. ^ (jezik: engleski) Abu Ma'shar al-Balkhi (787–886), Kitab al-Uluf, Journal Asiatique, series 5, xi (1858) 168+. (jezik: francuski) (jezik: arapski)
  8. ^ (jezik: engleski)A. Moberg, "NASI'", The Encyclopaedia of Islam VII:977.
  9. ^ A. Moberg, "NASI'", E.J. Brill's first encyclopaedia of Islam
  10. ^ The Encyclopedia of Islam, 2nd edition, Index, pp. 441
  11. ^ Microsoft Encarta Encyclopedia Deluxe 2004, članak Ramadan
  12. ^ Hijri Dates in SQL Server 2000
  13. ^ The "Kuwaiti Algorithm" (Robert van Gent)
  14. ^ Glassé, Cyril (2001). The New Encyclopedia of Islam, pp. 98-99. Rowman Altamira. ISBN 978-0-7591-0190-6.

Spoljašnje veze uredi