Istočni Mađari
Termin Istočni Mađari ((mađ. Keleti magyarok) se koristi u nauci i odnosi se na narode povezane sa Proto−Mađarima, odnosno teorijski delove drevne zajednice koji su ostali u blizini Uralskih planina (na evropsko-azijskoj granici) tokom perioda migracija i kao takav nisu učestvovali u mađarskom osvajanju Karpatskog basena.
Moguće lokacije ostataka Mađara uredi
Jugra uredi
Jugra (grč. Ουγγροι) neki veruju da je bila mađarska Urheimat (jezička domovina), koju danas naseljavaju Mansi i Hanti, dve srodne etničke grupe.[1][2]
Magna Hungarija uredi
Termin „Istočni Mađari“ se takođe koristi u vezi sa Magna Hungarija fra Julijana (fl. 1235), koja se nalazi u Baškortostanu (zemlja Baškira).[3][4] gde je Julijan mogao da komunicira sa meštanima na svom mađarskom jeziku.[5]
Savarski Mađari uredi
Prema mađarskom učenju, postojala je grupa „Savardskih Mađara“ koja se odvojila i prešla preko Kavkaza na persijsku teritoriju u 8. veku.[6][7]
Teorija Kumađarije uredi
Postoji i teorija „Kumađarije“ (jez-lat|Cummageria),[8] u kojoj je grupa koja je ostala iza posedovala državu severno od Kavkaza. Prema Laslu Bendefiju, približna lokacija Kumađarije je priobalno područje reke Kume, južna Rusija. Odoriko Rajnaldi (1595–1671) je pomenuo papske odnose iz 1320-ih sa Jeretanijem (mađ. Gyeretyán), koji se nazivao vladarom Mađara, Malkaita i Alana.[9][10] Ranije je poljski diplomata Andžej Taranovski (1569) pomenuo potonju informaciju.[11] Godine 1712, francuski putnik Obri de la Motraje prošao je tim područjem. U njegovim beleškama stoji da je, prema onome što je čuo od lokalnog tatarskog stanovništva, tvrdio da je grad Mazar (Madžar) ranije bio naseljen Mađarima.[12]
Reference uredi
- ^ Daniel Abondolo (8. 4. 2015). The Uralic Languages. Routledge. str. 389. ISBN 978-1-136-13500-2. „Nakon što su se govornici protomađarskog odvojili (otprilike sedam dana) peti vek pre nove ere), jezički preci Hantija i Mansija ostali su u zapadnom Sibiru, gde su ... ...”
- ^ Denis Sinor (mart 1990). The Cambridge History of Early Inner Asia. Cambridge University Press. str. 254. ISBN 978-0-521-24304-9. „Mansi (srodno sa mađarskim Magi-ar) i Hanti što označava "narod" (up. srodni mađarski je imao "vojsku, domaćin" < hodu, < ugrofinsko *konta). Pitanje kako su Rusi i Arapi na njih primenili ime Mađar itd., koje potiče možda od Onogura...”
- ^ Acta Ethnographica Hungarica. 53. Akadémiai Kiadó. decembar 2008. str. 298—302.
- ^ The Oxford Encyclopedia of Medieval Warfare and Military Technology: Vol. 1-. Oxford University Press. 2010. str. 139. ISBN 978-0-19-533403-6.
- ^ Arnold Joseph Toynbee, Constantine Porphyrogenitus and his world, Oxford University Press, 1973, p. 421
- ^ István Dienes (1972). The Hungarians cross the Carpathians. Corvina Press. str. 9. „Apart from the few groups remaining in Magna Hungaria and the Savard Hungarians who passed beyond the Caucasian Mountains towards the Persian ...”
- ^ Lajos Gubcsi, Hungary in the Carpathian Basin, MoD Zrínyi Media Ltd, 2011
- ^ László Bendefy (1942). A magyarság kaukázusi öshazája: Gyertyán országa. Cserépfalvi.
- ^ Társaság, Magyar Földrajzi (1942). Foldrajzi Kozlemenyek. 70. str. 162.
- ^
„Papa je obavešten o čvrstoj privrženosti azijskih Mađara, Malkaita i Alana za jednu pravu religiju. Ovi narodi, uprkos tome što su okruženi mrežom bezbožnih, sujevernih obreda, zadržali su svoje besprekorno verovanje u svoju veru. Vrhunac u ovom pogledu su Jeretani, potomci kraljevske mađarske krvi. Pošto je zatražio katoličkog izaslanika od Svete stolice, papa je poslao k njemu biskupa iz Samarkanda, kako bi učvrstio njihovu veru i molio religiozne ljude među njima da ostanu nepokolebljivi.”
- ^
„Pozdrav za našu dragu decu, za Jeretane i sve hrišćanske Mađare, Malkaite i Alane! Pričinilo nam je prilično veliku i prirodnu sreću, što je Najcenjeniji Tvorac, čiji je priziv stalan i širi se na ceo svet, na sve one koje On izabere da otkriju Njegovu milosrđe, i prema svom jedinom Sinu, svojom ljubavlju koja je neopisiva rečima koje neprestano obavija svaku hrišćansku porodicu, zagrli vas, koji ste dirnuti pravom verom, učenjem Pisma i svetlošću Apostolske Crkve, među onima iz istočnih delova sveta koji tek treba da prihvate blagodati hrišćanstva.”
- ^ Tardy, Lajos. ’'Régi hírünk a világban'’, Gondolat, Budapest, 1979
Izvori uredi
- Pál Engel (22. 7. 2005). Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary. I.B.Tauris. str. 99. ISBN 978-1-85043-977-6.
- Iván Boldizsár (1988). The New Hungarian Quarterly. 29. Lapkiadó Publishing House. str. 127.
- András Róna-Tas (1982). Chuvash studies. Akadémiai Kiadó. str. 52. ISBN 978-963-05-2851-1.