Кабиријине ноћи (film)

драмски филм из 1957.

Kabirijine noći (ital. Le notti di Cabiria) je dramski film iz 1957. čiji je koscenarista i režirao Federiko Felini. U filmu glumi Đulijeta Masina kao Kabirija, prostitutka koja živi u Rimu a takođe igraju i Fransoa Perije i Amedeo Nazari. Film je zasnovan na priči Felinija, koja se proširila na scenario zajedno sa svojim koscenaristima Eniom Flajanom, Tuliom Pinelijem i Pjerom Paolom Pasolinijem.

Kabirijine noći
Kadar iz filma
Izvorni naslovLe notti di Cabiria
Žanrdrama
RežijaFederiko Felini
ScenarioFederiko Felini
Enio Flajano
Tulio Pineli
Pjer Paolo Pazolini
ProducentDino de Laurentis
Glavne ulogeĐulijeta Mazina
Fransoa Perije
Franka Marci
MuzikaNino Rota
SnimateljAldo Tonti
Otelo Marteli
MontažaLeo Katoco
Producentska
kuća
Paramount Pictures (distributer)
Les Films Marceau (distributer)
Godina1957.
Trajanje118 minuta
Zemlja Italija
 Francuska
Jezikitalijanski
Zarada770.278 dolara[1][2]
NagradeOskar za najbolji međunarodni film
IMDb veza

Pored nagrade za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Kanu koju je osvojila Đulijeta Masina, Kabirijine noći osvojile su Oskara 1957. za najbolji film na stranom jeziku.

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

U predgrađu Rima, prostitutku Kabiriju u reku gura njen ljubavnik Đorđo, koji je sve vreme obećavao da je voli i da će je oženiti, i pobegao sa njenom torbicom. Tri dečaka primećuju Kabiriju i izvlače je iz reke i spasavaju je od utapanja. Ali ona se samo uvredi i nezahvalna se vraća kući. Sledećeg dana odlazi na posao na ulice Rima sa svojom prijateljicom Vandom. Alberto, ljubazni glumac i ženskaroš, pokupi je na ulici i odvede u svoju vilu. Ali pre nego što je bilo šta moglo da se desi, pojavila se njegova ljubavnica Džesi, pa je Kabiriju sakrio u orman. Ujutro joj Alberto plaća noćenje, iako nije htela da primi novac pošto nije pružila usluge, i šalje je napolje. Kabirija odlazi u crkvu u kojoj se čudo dogodilo, a zatim u neku zabavnu emisiju gde je muškarac hipnotiše i tako publici otkriva neke njene tajne. Kasnije upoznaje Oskara, koji tvrdi da se zaljubio u nju u emisiji. Polako počinje ljubavnu vezu sa njom i ubeđuje je da prikupi svoju ušteđevinu i preseli se s njim u njegov dom kako bi se venčali. Kabirija pristaje, ali je i on prevari, krade novac i beži. Kabirija ide niz put tužna, ali se na kraju smeje

Glumačka podela uredi

  • Đulijeta Masina kao Kabirija Čekareli
  • Fransoa Perije kao Oskar D'Onofrio
  • Franca Marzi kao Vanda
  • Dorijan Grej kao Džesi
  • Aldo Silvani kao čarobnjak
  • Enio Girolami Amleto makro
  • Amedeo Nazzari kao Alberto Lazari
  • Franko Fabrici kao Đorđo

Produkcija uredi

Ime Kabirija je pozajmljeno iz italijanskog filma Kabirija iz 1914. godine, dok je lik same Kabirije preuzet iz kratke scene u Felinijevom ranijem filmu, Beli šeik. Upravo je Mazinin nastup u tom ranijem filmu inspirisao Felinija da snimi film.[3] Međutim, niko u Italiji nije bio voljan da finansira film u kome su prostitutke bile heroine. Konačno, Dino de Laurentis je pristao da uloži novac. Felini je neke od likova bazirao na pravoj prostitutki koju je upoznao na snimanju filma Il bidone. Za autentičnost, u dijalogu mu je pomogao Pjer Paolo Pazolini, poznat po poznavanju rimskog kriminalnog podzemlja.[4]

Noći Kabirije snimane su u mnogim oblastima širom Italije, uključujući Ačiliju, Kastel Gandolfo, Karakaline terme i reku Tibar.[5][6]

Prijem uredi

U vreme kada je film prvi put objavljen u Americi, kritičar Njujork Tajmsa Bozli Krauter dao je mešovitu recenziju filmu: Poput La Strade i nekoliko drugih posleratnih italijanskih neorealističkih filmova, ovaj je sigurnije usmeren ka razvoju teme a ne zapleta. Fokus filma nisu toliko sukobi koji se dešavaju u životu heroine koliko duboke, osnovne implikacije ljudskog patosa koje pokazuje obrazac njenog života... Ali postoje dve slabosti u Kabiriji. Ima tmurnu atmosferu i ima nečeg neuhvatljivog i nedovoljno u karakteru junakinje. Njena odeća je čudna i nelogična za milje u kojem živi, a njeni farsični maniri se sukobljavaju sa ružnim realizmom teme.[7]

S druge strane, po originalnom prikazivanju 1957. godine, francuski režiser Fransoa Trufo smatrao je da je Kabirija najbolji Felinijev film do sada.[8] Film je 1957. godine zauzeo treće mesto na listi „Top 10 filmova godine “ Cahiers du Cinéma.[9]

Četrdeset godina kasnije, Njujork Tajms je objavio novu recenziju Krouterove naslednice, Dženet Maslin. Ona je film nazvala kinematografskim remek-delom i dodala da poslednji snimak Kabirije vredi više od svih blokbastera koje Holivud može da ponudi. [10] Ovo je ubedljivo predominantna ocena umetničkih ostvarenja filma.

Filmski kritičar Rodžer Ibert osvrnuo se uglavnom na radnju i Felinijevu pozadinu: „Felinijevi koreni kao filmskog stvaraoca su u posleratnom italijanskom neorealističkom pokretu a njegovi rani filmovi imaju oštrinu koja se postepeno zamenjuje blistavim fantazmama kasnijih ostvarenja. Kabirijine noći je prelazna; ona ukazuje na vizuelnu slobodu La Dolče Vita, dok je i dalje pažljiva prema stvarnom svetu posleratnog Rima. Scena koja uključuje dobrog samarićanina pruža okvir za prikazivanje ljudi koji žive u gradskim pećinama i ispod mostova, ali još dirljivija je scena u kojoj[11] protagonistkinja predaje ključeve svoje kuće velikoj i očajnički siromašnoj porodici koja ju je kupila.[12] Dao je filmu četiri zvezdice od četiri i uvrstio ga na svoju listu sjajnih filmova.

Godine 1998. film je ponovo objavljen, restauriran, sa dodatom sedmominutnom sekvencom (sa čovekom koji daje hranu siromašnim ljudima koji žive u pećinama) koju su cenzori isekli nakon premijere.[13] The Village Voice je svrstao film na broj 112 na svojoj listi 250 najboljih filmova veka 1999. godine, na osnovu ankete kritičara.[14]

Rotten Tomatoes navodi je da je 100% kritičara dalo pozitivnu recenziju filmu, na osnovu 42 kritike. Konsenzus kritičara kaže: „Đulijeta Mazina je izvanredna kao hronični nesrećnik sa neukrotivim duhom u neumoljivo sumornoj – ali na kraju uzdignutoj – odiseji kroz slomljeno srce Federika Felinija.[15]

Nagrade uredi

  • Filmski festival u Kanu: najbolja glumica,Đulijeta Mazina; OCIC nagrada - Specijalno priznanje, Federiko Felini; 1957.[16]
  • Nagrade David di Donatelo, Italija: David, najbolji režiser, Federiko Felini; Najbolja produkcija, Dino de Laurentis; 1957. godine.
  • Međunarodni filmski festival u San Sebastijanu: nagrada Zulueta, najbolja glumica, Đulijeta Mazina; 1957. godine.
  • Oskar : Oskar, najbolji film na stranom jeziku, Italija; 1957.[17] Dobitnici - Federiko Felini i Dino De Laurentis
  • Italijanski nacionalni sindikat filmskih novinara: Srebrna traka, najbolja glumica, Đulijeta Mazina; Najbolji režiser, Federiko Felini; Najbolji producent, Dino de Laurentis; najbolja sporedna glumica, Franka Marci; 1958.
  • Nagrade Sant Jordi, Barselona, Španija: najbolja strana glumica, Đulijeta Masina; Najbolji strani režiser, Federiko Felini; najbolji strani film, Federiko Felini; Najbolji strani scenario, Enio Flajano, Tulio Pineli i Pjer Paolo Pasolini; 1959. godine.
  • Nagrade Cinema Writers Circle, Španija: CEC nagrada, najbolji strani film, Italija; 1959.[18]

Nasleđe uredi

Američki mjuzikl Sweet Charity (i njegova filmska adaptacija) zasnovan je na Felinijevom scenariju.[19] U januaru 2002. godine, film (zajedno sa Ulicom) je izglasan na 85. mestu liste „100 najboljih filmova svih vremena“ od strane Nacionalnog društva filmskih kritičara.[20][21] Film se našao na 87. mestu liste Bi-Bi-Sija „100 najvećih filmova na stranom jeziku” za koju je glasalo 209 filmskih kritičara iz 43 zemlje širom sveta.[22]

Reference uredi

  1. ^ „Nights of Cabiria”. Box Office Mojo. Pristupljeno 24. 12. 2021. 
  2. ^ „Nights of Cabiria”. The Numbers. Pristupljeno 24. 12. 2021. 
  3. ^ This and the following facts about the film's production are taken from a series of interviews with Fellini Arhivirano 27 septembar 2011 na sajtu Wayback Machine.
  4. ^ Sitney, P. Adams (1994). Accattone and Mamma Roma. Ur.: Rumble, Patrick; Bart, Testa. Pier Paolo Pasolini: Contemporary Perspectives. University of Toronto Press. str. 171. ISBN 978-0-80207-737-0. 
  5. ^ „Locations for Nights of Cabiria”. Internet Movie Database. Pristupljeno 29. 4. 2012. 
  6. ^ „Le Notte di Cabiria (1957)”. Il Davinotte. Pristupljeno 4. 3. 2022. 
  7. ^ Crowther, Bosley (29. 10. 1957). „The Screen: 'Cabiria'; Giulietta Masina Stars in Italian Import”. The New York Times. Pristupljeno 14. 8. 2022. 
  8. ^ Truffaut, François (2014). The Films in My Life. New York: Diversion Books. str. 350. ISBN 978-1-62681-396-0. 
  9. ^ Johnson, Eric C. „Cahiers du Cinema: Top Ten Lists 1951-2009”. alumnus.caltech.edu. Arhivirano iz originala 2012-03-27. g. Pristupljeno 2017-12-17. 
  10. ^ Maslin, Janet (3. 7. 1998). „CRITIC'S CHOICE/FILM; Resilience and Spirituality in a Fellini Treasure”. The New York Times. Arhivirano iz originala 27. 5. 2015. g. 
  11. ^ Ebert, Roger (16. 8. 1998). „Nights of Cabiria movie review (1957)”. Chicago Sun-Times — preko RogerEbert.com. 
  12. ^ Ebert, Roger (16. 8. 1998). „Nights of Cabiria movie review (1957)”. Chicago Sun-Times — preko RogerEbert.com. 
  13. ^ Nichols, Peter M. (17. 5. 1998). „FILM; Restoring What Time, and Editors, Took Away”. The New York Times. Arhivirano iz originala 27. 5. 2015. g. 
  14. ^ „Take One: The First Annual Village Voice Film Critics' Poll”. The Village Voice. 1999. Arhivirano iz originala 26. 8. 2007. g. Pristupljeno 27. 7. 2006. 
  15. ^ Nights of Cabiria na sajtu Rotten Tomatoes (jezik: engleski) Retrieved 28 February 2021
  16. ^ „Festival de Cannes: Nights of Cabiria”. Cannes Film Festival. Arhivirano iz originala 22. 08. 2011. g. Pristupljeno 2009-08-02. 
  17. ^ „The 30th Academy Awards (1957) Nominees and Winners”. Academy Awards. Pristupljeno 2011-10-25. 
  18. ^ „Awards for Nights of Cabiria”. Internet Movie Database. Pristupljeno 29. 4. 2012. 
  19. ^ Sweet Charity na sajtu IMDb (jezik: engleski).
  20. ^ Carr, Jay, ur. (2002). The A List: The National Society of Film Critics' 100 Essential Films . Cambridge, Massachusetts: Da Capo Press. str. 81. ISBN 978-0-30681-096-1. 
  21. ^ „100 Essential Films by The National Society of Film Critics”. filmsite.org. 
  22. ^ „The 100 greatest foreign-language films”. BBC. 29. 10. 2018. Pristupljeno 10. 1. 2021. 

Spoljašnje veze uredi