Kalemljenje na seme
Kalemljenje na seme je tehnika koja kao podlogu koristi hipogeično seme u fazi klijanja. Na klijavcu se uklanja koren i epikotil, a ostaju kotiledoni u semenjači koji predstavljaju podlogu. Plemka je dormantna i slična onoj kod kopuliranja. Kalemljenje na seme izvodi se krajem februara i početkom marta. U praksi je relativno mali broj biljaka koji je pogodan za ovu metodu. Moguć je samo za vrste sa krupnim semenom: Aesculus, Camellia, Castanea, Quercus. Srastanje se ostvaruje relativno brzo jer dolazi do stimulacije razvoja korena na preostalim kotiledonima i plemci i kod vrsta koje se teže ožiljuju zbog uticaja hranljivih materija i hormona iz kotiledona. U Vinčesteru (Engleska) u rasadniku Hilier (Hillier Nursery) vrši se kalemljenje na seme gde podloga i plemka pripadaju različitim vrstama u okviru familije. Kalemljene biljke stavljaju se u vlažan treset u pokriveni parapet, tako što je seme na 4 cm dubine. Brzo srastanje stimuliše se grejanjem odozdo (21oC).
Postupak uredi
Prethodna priprema podloge uredi
Iz setvenih leja se vade tek isklijale biljke sa prvim parom listova koji još nije potpuno razvijen. Klijavac se uklanja, a ostavljaju se kotiledoni u semenjači presecanjem drški kotiledona.
Priprema plemki uredi
Biraju se nešto tanje plemke duge oko 10 cm. Na njima se prave dva naspramna kosa reza na proksimalnom kraju dužine 2 cm - klin, kao za kalemljenje u procep.
Priprema podloga uredi
Vrh noža se zabode između kotiledona i napravi se urez koji odgovara klinastom rezu plemke.
Spajanje uredi
Plemka se umeće u seme tako da površine njenog reza naležu na površine reza kotiledona. Nikakvo uvezivanje nije potrebno. Rastvorom formalina (0,4%) mogu da se premažu preseci podloge i plemke zbog sprečavanja gljivičnih infekcija.
Širina primene uredi
Mur[1] opisuje ovu metodu primenjenu na kestenima i beleži uspeh samo sa plemkama uzetim sa mlađih biljaka. Reznice uzete sa istih biljaka pobadane u isti supstrat (pesak) nisu se ožiljavale, kao ni kalemi sa plemkama sa starijih biljaka.
Kod kamelija korišćene su i dormantne i aktivne plemke. Ovde se proces proizvodnje skraćuje tako da se sadnice realizuju za vreme koje je potrebno samo za proizvodnju podloga (za metodu u procep, koja se standardno koristi za kamelije, potrebne su dvogodišnje sadnice). Istovremeno klijavci sa kojih su uzeti kotiledoni mogu se upotrebiti za podloge pri kalemljenju. Još jedna prednost metode je u daleko manjem prostoru koji je potreban nego za klasično kalemljenje, a seme koje se upotrebljava za kalemljenje jeftinije je od sadnica koje se upotrebljavaju za podloge.[2] Od ostalih vrsta opisuje se i uspešno kalemljenje na seme ginka, a manje je uspešno kod glicinije.
Reference uredi
Literatura uredi
- Grbić, M. (2004): Proizvodnja sadnog materijala - Vegetativno razmnožavanje ukrasnog drveća i žbunja. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7602-009-6.