Kaproni Ca.310 (ital. Caproni Ca.310 je italijanski niskokrilni jednokrilac, dvomotorni višenamenski avion (školski, izviđački/laki bombarder i bombarder), koristio se u periodu uoči u toku i neposredno posle Drugog svetskog rata.

Kaproni Ca.310
Bombarder Kaproni Ca.310 iz sastava VVKJ[1]
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1937.
Dužina12,20
Razmah krila16,20
Visina3,52
Površina krila38,70
Prazan3.040
Normalna poletna4.650
Klipno-elisni motor2 h Piaggio P.VII C 16
Snaga2 x 338 kW
Maks. brzina na Hopt365 km/h
Dolet1.690 km
Plafon leta7.000 m
Brzina penjanja156 m/min

Projektovanje i razvoj

uredi
 
ing.Cesare Pallavicino konstruktor aviona Kaproni Ca.310
 
Avion Kaproni Ca.310 u tri projekcije
 
Avion Kaproni Ca.310 u letu

Firma Kaproni je u drugoj polovini tridesetih godina dvadesetog veka napravila familiju lakih bombardera i višenamenskih aviona čiji je projektant bio inž. Čezare Palavićino (Cesare Pallavicino). Rodonačelnik ove familije aviona je bio putnički avion Ca.306 Borea iz 1935., a ukupno je proizvedeno nešto preko 1620 primeraka u 5 glavnih serijskih verzija označenih oznakama Ca.309, Ca.310, Ca.311, Ca.313 i Ca.314.

Prototip Ca.310 poleteo je 2. februara 1937. a u julu je započeta serijska proizvodnja aviona Kaproni Ca.310 Libečio (Caproni Ca.310 Libeccio). Oktobra iste godine avion je izložen na 2. međunarodnom vazduhoplovnom salonu u Milanu, a osvojena prva tri mesta februara 1938. na 3. saharskom reliju donela su Italijanima veliki publicitet.

Prototip Kaproni Ca.311 poleteo je 4. aprila 1939. a proizvodnja tog trećeg glavnog serijskog tipa otpočela je novembra iste godine. Do septembra 1941. napravljeno je 320 Kapronija Ca.311 u 11 različitih serija. To je bio prvi avion familije usvojen za standardnu opremu italijanskih izviđačkih eskadrila.

Tehnički opis

uredi

Kaproni Ca.310 je niskokrilni dvomotorni avion mešovite konstrukcije sa tri člana posade.

Trup aviona Kaproni Sa.310 je pravougaonog poprečnog preseka. Noseća konstrukcija je rešetkasta napravljena od tankozidih zavarenih čeličnih cevi. Obloga trupa je bila od lake legure, drvene lepenke i impregniranog pamučnog platna. Trup aviona je bio dovoljno prostran da se u njega može smestiti posada od tri člana i potrebna oprema u zavisnosti od namene aviona. Ako je avion izviđački on je bio opremljen radio stanicom i fotografskom opremom kao i naoružanjem za odbranu aviona, bombarderska verzija ovog aviona mogla je da ponese u trupu 450 kg slobodno padajućih bombi. Na gornjoj strani trupa nalazila se kupola od pleksiglasa u kojoj se nalazio strelac sa mitraljezom.

Pogonska grupa: Ovaj avion je bio opremljen zvezdastim vazduhom hlađenim motorom sa 7 cilindara. U početku su to bili Piaggio P.VII C.16 a kasnije Piaggio P.VII C.35 motori. Na vratilu motora su obično bile dvokrake elise, a na kasnijim modelima ove familije aviona su ugrađivane trokrake elise.

Krila aviona su bila drvene konstrukcije oblepljena gotovo celom svojom površinom impregniranim platnom. Na krilima su se nalazila proširenja na kojima su bili pričvršćeni motori a sa donje strane je bio prostor za smeštaj točkova i hidrauličnog sistema za uvlačenje točkova[2].

Repne površine: Repni delovi aviona su izvedeni kao drvena konstrukcija s tim što su nepokretni delovi repa bili obloženi drvenom lepenkom a pokretni impregniranim platnom.

Stajni trap mu je klasičan, imao je dve prednje noge sa niskopritisnim gumama, prednji točkovi su se uz pomoć hidrauličnog uređaja uvlačili u nosače motora u toku leta, a zadnji samo usmeravajući koji se u toku leta nije uvlačio u trup aviona se nalazi na repu aviona. S obzirom da u gondoli motora nije bilo dosta prostora za smeštaj točka oni su u uvučenom stanju virili izvan obloge motora.

Naoružanje ovog avion se sastoji od 3 mitraljeza kalibra 7,7 mm. Dva su smeštena u korenu krila a jedan u tureli na krovu trupa aviona.

Varijante aviona Kaproni Ca.310

uredi
  • Ca.310 - početna verzija za serijsku proizvodnju sa motorima Piaggio P.VII C 16 snage 338 kW
  • Ca.310 Idro - Hidro verzija aviona Ca.310 sa motorima Piaggio P.VII C 16 snage 338 kW
  • Ca.310 bis - verzija Ca.310 sa zastaklenim nosem i motorima Piaggio P.VII C 35 snage 338 kW
  • Ca.311 - avion bombarder čiji je prototip bio Ca.310 bis sa motorima Piaggio P.VII C 35 snage 338 kW
  • Ca.312 - avion bombarder Ca.311 sa motorima Piaggio P. XVI RC 35 snage 345 kW

Zemlje koje su koristile avion Kaproni Ca.310

uredi

Operativno korišćenje

uredi

Avion Kaproni Ca.310 imao je svoj prvi borbeni debi tokom Španskog građanskog rata i učestvovali u ranijim fazama Drugog svetskog rata u Libiji. Neki su korišćeni u napadu grupe kao privremena zamena za nezadovoljavajuće Breda Va.65. Poslednji Sa.310 je izbačen iz upotrebe u italijanskom vazduhoplovstvu 1948. godine. Projektant ovog aviona je bio inž. Čezare Palavicini (Cesare Pallavicini). Avion Kaproni Ca.310 su kupile i koristile Mađarska, Italija, Norveška, Peru i Kraljevina Jugoslavija.

 
Avioni Kaproni Ca.310 vazduhoplovstva NDH

Korišćenje aviona Kaproni Ca.310 u Jugoslaviji

uredi

Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoaslavije je od 1938 do 1941. godine nabavilo 28 aviona Kaproni Ca.310 i Ca.311[3][4] koji su se koristili kao avioni za obuku i trenažu pilota bombardera. S obzirom da su ovi avioni intenzivno eksploatisani od njih je 19 u operativnom stanju dočekalo Aprilski rat. Ove avione su zarobili Nemci, Italijani a jedan su zarobili i Hrvati. U toku rata tri aviona Kaproni je iz Hrvatskog vazduhoplovstva prebeglo u partizane u toku 1944. i 1945. godine, pa ih je Ratno vazduhoplovstvo jugoslovenske Armije koristilo do kraja rata i jedan kraći period posle rata[5].

Sačuvani primerci aviona

uredi
 
Kostur avion Kaproni Ca.310

Sačuvan je jedan primerak ovog aviona koji se restaurira u muzeju norveškog vazduhoplovstva Flyhistorisk Museum, Sola, Norway.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 29. 04. 2018. g. Pristupljeno 25. 01. 2016. 
  2. ^ http://www.cmpr.it/MN%20-%20Manuale%20Ca.310%20-FC/man.%20Ca.310.htm
  3. ^ O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930), Let 2/2000. Beograd, 2000.
  4. ^ Dimitrijević, Bojan; Miladinović, P.; Micevski, M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  5. ^ V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945., VIIVJ, Beograd, 2000.

Literatura

uredi
  • Dimitrijević, Bojan; Miladinović, P.; Micevski, M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930), Let 2/2000. Beograd, 2000.
  • Isaić, Vladimir; Danijel Frka , Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana 1918-1941. (prvi dio). . Zagreb: Tko zna zna d.o.o. 2010. ISBN 978-953-97564-6-6. 
  • V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945., VIIVJ, Beograd, 2000.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Micevski, Milan (1991). „Pod tuđim zastavama”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 36 — 40. ISSN 1450-6068. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113 — 126. ISSN 2334-7082. 
  • V. Mikić; Italijanska avijacija u Jugoslaviji 1941—1943., VIIVJ, Beograd, 1998.
  • V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945., VIIVJ, Beograd, 2000.

Spoljašnje veze

uredi