Karlos Arojo (šp. Carlos Alberto Arroyo Bermúdez; Fahardo, 30. jul 1979) je bivši portorikanski košarkaš. Igrao je na poziciji plejmejkera.

Karlos Arojo
Arojo kao igrač Galatasaraja
Lični podaci
Puno ime Karlos Alberto Arojo Bermudez
Datum rođenja (1979-07-30)30. jul 1979.(44 god.)
Mesto rođenja Fahardo, Portoriko
Državljanstvo  Portoriko
Visina 1,88 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2001. / nije izabran
Pro karijera 1996—2019
Pozicija plejmejker
Seniorska karijera
Godine Klub
1996—1997
1998—2003
2001—2002
2002
2002
2002—2005
2005—2006
2006—2008
2008—2009
2009—2011
2011
2011—2012
2013—2015
2015
2015—2016
2016—2017
2017—2019
Kariduros de Fahardo
Kangreheros de Santurse
Toronto reptorsi
Denver nagetsi
Saski Baskonija
Juta džez
Detroit pistonsi
Orlando medžik
Makabi Tel Aviv
Majami hit
Boston seltiksi
Bešiktaš
Galatasaraj
Kangreheros de Santurse
Barselona
Leones de Ponse
Kariduros de Fahardo
Reprezentativna karijera
 Portoriko

Statistika Uredi na Vikipodacima na basketball-reference.com
Statistika  Uredi na Vikipodacima na nba.com

Karijera uredi

Klupska uredi

Arojo je četiri godine studirao na Florida Internacional Univerzitetu, ali nije izabran na NBA draftu 2001. godine. Karlos je na navedenom univerzitetu postavio određene rekorde po broju asistencija i poena. Naime, on je najbolji dodavač u istoriji univerziteta sa 459 asistencija, kao i strelac u jednoj sezoni sa 600 poena. Broj 30 povučen je iz upotrebe kada je Arojo završio studije na FIU.

Nakon prekratkih epizoda u Torontu, Denveru i Taukeramici počevši od 2002. proveo je tri najuspešnije sezone u NBA u dresu Jute. Ipak, zbog neslaganja sa trenerom Džerijem Slounom bio je trejdovan u Detroit.[1] Sa Pistonsima je u sezoni 2004/05. igrao veliko finale protiv San Antonija, koje su Sparsi dobili u seriji 4:3, tako da Arojo nije uspeo da postane prvi Portorikanac koji se okitio titulom u NBA.

Kasnije je igrao za Orlando, da bi se za sezonu 2008/09. vratio u evropsku košarku i potpisao za Makabi Tel Aviv.[2] Nakon toga igra za Majami, koji je napustio zbog neslaganja sa trenerom Erikom Spolstrom i prešao u Boston, koji je ujedno bio i njegov poslednji klub u NBA. Sledi igranje u Turskoj - jednu sezonu proveo je u Bešiktašu a nepune dve u Galatasaraju. Arojo je sa oba tima bio šampion Turske, sa Bešiktašem 2012, a sa Galatom 2013. Tokom 2015. je kratko igrao u Portoriku da bi za sezonu 2015/16. potpisao ugovor sa Barselonom.[3] Od 2016. do 2019. je nastupao u Portoriku nakon čega je završio karijeru.

Reprezentativna uredi

Arojo je skoro 15 godina branio boje Portorika i sa reprezentacijom osvojio ukupno 12 medalja - 6 zlatnih, 2 srebrne i 4 bronzane.

Seniorski debi je imao na Svetskom prvenstvu 2002. godine i smesta ostvario izuzetan učinak od 11,6 poena i 6,4 asistencije po utakmici, odvevši svoju domovinu do četvrtfinalnog dela takmičenja. Nakon povlačenja portorikanske legende Hosea Ortisa, Arojo je postao kapiten reprezentacije. Jedine Olimpijske igre na kojima je Arojo nastupio su one iz 2004. godine u Atini, kada je nosio zastavu svoje zemlje na otvaranju, a Portoriko je na tom turniru zauzeo šesto mesto. Tada je sa Portorikom ostvario istorijsku pobedu nad selekcijom Sjedinjenih Američkih Država.[4]

Poslednji put je za reprezentaciju nastupio u Beogradu na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre 2016.[5] Arojo je ostvario učinak od 13,2 poena tokom ovog turnira, potom 4,5 asistencija, međutim njegova reprezentacija nije uspela da zabeleži plasman na OI.

Uspesi uredi

Klupski uredi

Pojedinačni uredi

Reprezentativni uredi

Reference uredi

  1. ^ „Arojo u Detroitu, Kempbel u Juti”. b92.net. 22. 1. 2005. Pristupljeno 4. 10. 2016. 
  2. ^ „Makabi doveo Aroja iz NBA lige”. b92.net. 4. 8. 2005. Pristupljeno 4. 10. 2016. 
  3. ^ „Arojo godinu dana u Barseloni”. b92.net. 24. 7. 2015. Pristupljeno 4. 10. 2016. 
  4. ^ „Arojo trojkama razbio Amerikance”. glas-javnosti.rs. 16. 8. 2004. Pristupljeno 4. 10. 2016. 
  5. ^ „Arojo se penzionisao u Areni”. b92.net. 11. 7. 2016. Pristupljeno 4. 10. 2016. 

Spoljašnje veze uredi