Katarina od Aragona
Katalina ili Katarina od Aragona i Kastilje (šp. Catalina de Aragón y Castilla, engl. Catherine of Aragon; 16. decembra 1485. u Alkali de Enares, Kastilja — 7. januara 1536, u Kimboltonu, Engleska) je bila kastiljanska princeza i engleska kraljica, prva od šest žena engleskog kralja Henrija VIII.
Katarina od Aragona i Kastilje, kraljica Engleske | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Katarina od Aragona |
Datum rođenja | 16. decembar 1485. |
Mesto rođenja | Alkala de Enares, Kastilja, |
Datum smrti | 7. januar 1536.50 god.) ( |
Mesto smrti | Kimblton, Engleska |
Porodica | |
Supružnik | Henri VIII Tjudor, Artur Tjudor |
Potomstvo | Meri I Tjudor, Henri, vojvoda od Kornvola |
Roditelji | Fernando II od Aragona Izabela I od Kastilje |
Dinastija | Trastamara |
Potpis |
Katalina je bila najmlađa kćerka Katoličkih kraljeva, Fernanda II od Aragona i Izabele I od Kastilje. Sa tri godine je verena za Artura, princa od Velsa, naslednika engleske krune. Venčali su se 1501. godine, ali je pet meseci kasnije Artur preminuo. Bila je ambasador aragonske krune u Engleskoj 1507. godine, što je čini prvom poznatom ženom na mestu ambasadora u evropskoj istoriji.[1] Katarina se nakon Arturove smrti udala za njegovog brata Henrija VIII 1509. godine. Šest meseci tokom 1513. godine služila je kao regent Engleske, dok je Henri VIII bio u Francuskoj. Tokom ovog perioda, Englezi su slomili i porazili Škote u bici kod Flodena, u kojoj je Katarina odigrala važnu ulogu sa svojim emotivnim govorom o engleskoj hrabrosti.[2]
Do 1525. godine, Henri VIII je postao zaluđen Anom Bolen i nezadovoljan što sa Katarinom nije uspeo da dobije naslednika, jer su sva njihova muška deca umirala veoma mlada i jedino njihovo preživelo dete je bila princeza Meri I od Engleske, pretpostavljenom naslednicom engleskog prestola u vreme kada nije postojao utvrđeni presedan za ženu na prestolu. Henri je nastojao da poništi svoj brak sa Katarinom, pokrenuvši lanac događaja koji su doveli do raskola Engleske sa Katoličkom crkvom. Kad je papa Kliment VII odbio da poništi brak, Henri mu se suprotstavio tako što je preuzeo prevlast nad verskim pitanjima. Njihov brak je 1533. godine proglašen nevažećim i Henri se oženio Anom Bolen. Katarina je odbila da prihvati Henrija kao vrhovnog poglavare Crkve Engleske i smatrala se kraljevom zakonitom ženom i kraljicom, što je izazvalo mnogo simpatija javnosti.[3] Uprkos tome, Henri ju je priznavao samo kao udovicu princezu od Velsa. Nakon što ju je Henri isterao sa dvora, ostatak života je provela u zamku Kimbolton, gde je preminula 7. januara 1536. godine. Englezi su jako poštovali Katarinu, a njena smrt je izazvala strahovitu žalost.[4]
Katarina je poručila knjigu Obrazovanje hrišćanke, koja je prilikom objavljivanja 1523. godine bila kontroverzna zbog promocije da žene imaju pravo na obrazovanje i bila joj je posvećena. Katarina je ostavljala jak utisak na ljude, tako da je čak i njen neprijatelj Tomas Kromvel za nju izjavio: „da nije njenog pola, mogla bi da prkosi svim herojima u istoriji”[5] Katarina je takođe stekla divljenje širom naroda zbog pokretanja opsežnog programa za pomoć siromašnima.[6][7] Bila je pokrovitelj renesansnog humanizma i prijateljica velikih učenjaka Erazma Roterdamskog i Tomasa Mora.[6]
Poreklo uredi
Katalina je rođena u Alkali de Enares, malom mestu 30 km udaljenom od Madrida, 1485. Bila je najmlađe preživelo dete Fernanda II od Aragona i Izabele I od Kastilje. Katalinina sestra, Huana Luda je bila šest godina starija od Kataline, te je zato Huana postala kraljica Kastilje nakon smrti njihove majke, Izabele. Sa majčine strane, među Katalininim precima se nalazi i Katarina od Lankastera, kćerka Džona od Genta i unuka kralja Edvarda III od Engleske.
Princeza od Velsa uredi
Katalina se udala za princa Artura, najstarijeg sina Henrija VII od Engleske, 14. novembra 1501. Kao princ od Velsa, Artur je poslat u zamak Ladlou na velškoj granici da predsedava Velškim savetom, tako da je Katalina pošla sa njim. Nekoliko meseci kasnije, oboje su se razboleli. Katalina je jedva preživela, ali je ostala udovica. Iako i dan danas postoje kontroverze oko pitanja da li je mladi bračni par konzumirao brak ili nije, Papa Julije II je ipak poverovao Katalini i prihvatio da do konzumacije braka nije došlo, te je izdao razrešenje i dozvolio da se Katalina uda za Arturovog brata Henrija, budućeg Henrija VIII.
Kraljica Engleske uredi
Šest žena kralja Henrija VIII |
---|
Katalina od Aragona |
Ana Bolen |
Džejn Simor |
Ana Klevska |
Katarina Hauard |
Katarina Par |
Brak nije bio sklopljen sve dok Henri nije stupio na presto 1509. Venčali su se 11. juna, a svečana ceremonija krunisanja se održala 24. juna 1509. godine. Katalina je bila vrlo popularna među narodom. Za vreme Henrijevog odsustva 1513. godine kad je vršio invaziju na Francusku, Katalina je vladala Engleskom kao regent.
Iako se pretpostavlja da se Henri oženio Katalinom zato što je to bila poslednja želj njegovog oca na samrti, Henri je 18 godina proveo u prilično srećnom braku, uprkos natezanjima sa Katalininim ocem oko isplate miraza, i činjenici da mu vernost nije bila najjača strana. Međutim, nakon 18 godina braka u kojem su sva muška deca umirala a Katalina se polako približavala menopauzi, Henrija je počela ozbiljno da brine pomisao da će na kraju ostati bez muškog naslednika. Katalinino prvo dete, kćerka, rođena je mrtva 1510. godine. Princ Henri, vojvoda od Kornvola, rođen je 1511, ali je umro nakon 52 dana. Katalina je zatim rodila još jedno mrtvorođenu devojčicu, a zatim jednog sina koji nije dugo poživeo. Dana 28. februara 1516. godine, rodila je kćerku po imenu Meri (koja će kasnije postati Meri I od Engleske, poznatija pod nadimkom Krvava Meri). Katalinina poslednja trudnoća završila se mrtvorođenom devojčicom novembra 1518. Henriju je bilo veoma bitno da ima muškog naslednika. Dinastija Tjudora je bila nova, i njen legitimitet je još uvek mogao biti doveden u pitanje. Poslednja žena koja je nasledila engleski presto bila je Matilda, kćerka Henrija I od Engleske i morala je da se bori u dugom građanskom ratu protiv barona koji su smatrali da jedna žena ne može vladati Engleskom. Sećanja na strahote građanskog rata su još bile sveže — Rat ruža se vodio između 1455. i 1485.
Godine 1520, Katalinin nećak, sin Huane Lude, car Svetog rimskog carstva i kralj Španije, Karlo V, zvanično je posetio Englesku, i Katalina se potrudila da stekne savezništvo svog moćnog rođaka dok je u drugi plan stavila savezništvo sa Francuskom. Iako su ona i kralj posetili Fransou I 31. maja 1520, nakon dve godine Engleska je objavila rat Francuskoj, a Karlo V je ponovo došao u zvaničnu posetu Engleskoj, i tom prilikom su se održali pregovori oko udaje jedine kćerke engleskih kraljeva, Meri.
Katalina više nije bila fizički sposobna da podnese novu trudnoću. Odsustvo naslednika je nateralo Henrija da veruje da je njegov brak proklet, a potvrdu je našao u Bibliji, u Trećoj Mojsijevoj knjizi, gde se kaže da ko se oženi bratovljevom ženom, neće imati dece. Takođe je počeo da veruje da je Katalina lagala kad je izjavila da Artur i ona nisu stigli da konzumiraju brak, čime je brak sa Henrijem automatski loše viđen u očima Boga. Zbog svega toga, on je zatražio od pape Klimenta VII da poništi njegov brak 1527.
Papa je odugovlačio sa odlukom tokom celih sedam godina, delom zato što bi poništavanjem ovog braka Crkva priznala da je pogrešila kad je Katalini dala razrešenje od prvog braka, a delom zato što je papa bio bukvalno talac Katalininog nećaka, Karla V, koji je upravo bio osvojio Rim. Henri se rastao sa Katalinom u julu 1531. U januaru 1533, oženio se sa jednom od bivših Katalininih dvorskih dama, Anom Bolen, sestrom bivše Henrijeve ljubavnice, Meri Bolen. Henri ja na kraju naterao Tomasa Kranmera (koga je postavio za nadbiskupa od Kanterberija) da poništi brak 23. maja 1533. Pet dana kasnije, Kranmer je proglasio važećim brak između Henrija i Ane. Kako bi predupredio žalbu Rimu (gde bi Katalina sigurno postigla presudu u svoju korist), Henri je naterao Parlament da izglasa Akt o supremaciji kojim se Henri proglasio jedinim i vrhovnim poglavarom Engleske crkve, čime je započeo englesku Englesku reformaciju.
Kasnije godine i smrt uredi
Katalina od Aragona je do kraja života sebe smatrala jedinom zakonitom Henrijevom ženom i jedinom zakonitom kraljicom Engleske. Njeni odani podanici su joj se i dalje obraćali kao kraljici Engleske. Godine 1535. prešla je u dvorac Kimbolton u divljinama Hamboltona. Svoje kretanje je ograničila na samo jednu sobu, i izlazila je samo da bi prisustvovala misi. Mogla je da prima posete, međutim, nije joj bilo dozvoljeno da viđa svoju kćerku Meri. Takođe joj je bilo zabranjeno da kontaktira s njom na bilo koji način, ali su verni simpatizeri kraljice pomogli u tajnom razmenjivanju poruka između majke i kćerke. U jednom momentu, Henri im je obema ponudio bolje uslove života i mogućnost da vreme provode zajedno pod uslovom da priznaju Anu Bolen za svoju novu kraljicu, što one nikad nisu učinile. Decembra 1535. osećajući da joj se bliži kraj, Katalina je napisala testament i pismo svom nećaku, caru Karlu V, u kome ga je zamolila da vodi računa o njenoj kćerci. Takođe je napisala poslednje pismo Henriju, oslovljavajući ga sa „Moj najdraži gospodaru i supruže“, koje je potpisala sa „Katalina, kraljica“.
Katalina je umrla u zamku Kimbolton, 7. januara 1536. godine. Sahranjena je u katedrali Piterborou, sa ceremonijom koja je odgovarala tituli princeze od Velsa, a ne kraljice. Henri nije prisustvovao sahrani niti je isto dozvolio princezi Meri. Katalina je bila jedina od Henrijevih šest žena koja je doživela svoju pedesetu godinu.
Porodično stablo uredi
16. Huan I od Kastilje | ||||||||||||||||
8. Ferdinand I od Aragona | ||||||||||||||||
17. Eleonora Aragonska | ||||||||||||||||
4. Huan II od Aragona | ||||||||||||||||
18. Sančo od Alburkerkija | ||||||||||||||||
9. Eleonora od Alburkerka | ||||||||||||||||
19. Beatricija Portugalska | ||||||||||||||||
2. Fernando II od Aragona | ||||||||||||||||
20. Alonso Enrikes | ||||||||||||||||
10. Federiko Enrikez od Melgare | ||||||||||||||||
21. Huana Gonzalez | ||||||||||||||||
5. Huana Enrikez | ||||||||||||||||
22. Dijego Fernandez de Kordoba | ||||||||||||||||
11. Marijana de Kordoba | ||||||||||||||||
23. Ines de Toledo | ||||||||||||||||
1. Katarina od Aragona | ||||||||||||||||
24. Huan I od Kastilje | ||||||||||||||||
12. Enrike III od Kastilje | ||||||||||||||||
25. Eleonora Aragonska | ||||||||||||||||
6. Huan II od Kastilje | ||||||||||||||||
26. Džon od Genta | ||||||||||||||||
13. Katarina Lankasterska | ||||||||||||||||
27. Konstancija Lankasterska | ||||||||||||||||
3. Izabela I od Kastilje | ||||||||||||||||
28. Žoao I Portugalski | ||||||||||||||||
14. Huan od Reguengosa | ||||||||||||||||
29. Filipa Lankasterska | ||||||||||||||||
7. Izabela Portugalska | ||||||||||||||||
30. Alfonso od Braganse | ||||||||||||||||
15. Izabela od Braganse | ||||||||||||||||
31. Beatriz Pereira de Alvim | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ Weir 1991, str. 59.
- ^ Catherine of Aragon, Queen of England.
- ^ Catherine of Aragon (1485–1536).
- ^ Lehman 2011, str. 295.
- ^ Chapuys 1533, str. 737.
- ^ a b Catherine of Aragon Biography.
- ^ Deutscher & Bietenholz 1987, str. 283.
Literatura uredi
- Tremlett, Giles (2010). Catherine of Aragon: Henry's Spanish Queen. Faber and Faber. ISBN 978-0571235117.
- Weir, Alison (1991). The Six Wives of Henry VIII . Grove press. ISBN 0-8021-3683-4.
- Rymer, Thomas ed. Foedera, vol. 6 part 1, Hague (1741). letter to the treasurer John Heron.
- Cahill Marrón, Emma Luisa (2012). Arte y poder: negociaciones matrimoniales y festejos nupciales para el enlace entre Catalina Trastámara y Arturo Tudor (na jeziku: španski). UCrea.
- Lehman, H. Eugene (2011). Lives of England's Reigning and Consort Queens. AuthorHouse Publishing. ISBN 978-1-4634-3057-3.Šablon:Self-published source
- Thomas B. Deutscher, Peter G. Bietenholz (1987). Contemporaries of Erasmus. University of Toronto Press. ISBN 978-0-8020-2575-3.
- Wilkinson, Josephine (2009). Mary Boleyn: the True Story of Henry VIII's Favourite Mistress. Amberley Publishing. ISBN 0-300-07158-2.
- Sigman, Mitchell (2011). Steal This Sound. Hal Leonard. ISBN 978-1-4234-9281-8.
- Goodwin, Stefan (2008). Africa in Europe: Antiquity into the Age of Global Exploration. Lexington Books. ISBN 978-0-7391-1726-2.
- Warnicke, Retha (1991). The Rise and Fall of Anne Boleyn. Cambridge University Press. ISBN 0-521-40677-3.
- Ellis, Henry, ur. (1846). Original Letters Illustrative of English History, 3rd Series, vol.1. Richard Bentley.
- Frederick Sanders, Sir Sidney Low (1910). The dictionary of English history.
- Fraser, Antonia (1992). The Wives of Henry VIII. Vintage. ISBN 0-679-73001-X.
- Strickland, Agnes. Lives of the queens of England: from the Norman conquest, Volume 2.
- Lacey, Robert (1972). The Life and Times of Henry VIII. Book Club Associates.
- Chapuys, Eustace (Imperial Ambassador) (1533). Calendar of State Papers, Spanish IV.
- Froude, James Anthony (1891). The Divorce of Catherine of Aragon: The Story as Told by the Imperial Ambassadors Resident at the Court of Henry VIII. New York: Charles Scribner's Sons.
- Maclagan, Michael (1999). Line of Succession: Heraldry of the Royal Families of Europe. Little, Brown & Co.
- Haigh, Christopher (1993). English Reformations. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-822162-3.
- Rees, Fran (2006). William Tyndale: Bible Translator And Martyr. Compass Point Books. ISBN 978-0-7565-1599-7.
- Dowling, Maria (1986). Humanism in the Age of Henry VIII. Other. ISBN 978-0-7099-0864-7.
- Scarisbrick, J. J (1997). Yale English Monarchs—Henry VIII. Yale University Press. ISBN 978-0-300-07158-0.
- Lofts, Norah (1979). Anne Boleyn. ISBN 0-698-11005-6.
- Brecht, Martin (1994). Martin Luther: shaping and defining the Reformation, 1521–1532. Fortress Press. ISBN 978-0-8006-2814-7.
- Brigden, Susan (2000). New Worlds, Lost Worlds The Rule of the Tudors, 1485–1603. Penguin (Non-Classics). ISBN 0-14-200125-2.
- Morris, T. A (1998). Europe and England in the Sixteenth Century . Routledge. ISBN 978-0-415-15041-5.
- Morton, Henry Vollam (1955). A stranger in Spain . Methuen. ISBN 978-0-413-52200-9.
- Eagles, Robin (2002). The Rough Guide History of England. Rough Guides. ISBN 978-1-85828-799-7.
- Rex, Richard (2003). The Theology of John Fisher. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-54115-2.
- Jestice, Phyllis G. (2004). Holy People of the World: A Cross-Cultural Encyclopedia, Volume 1. ABC-CLIO. ISBN 978-1-57607-355-1.
- Starkey, David (2003). Six Wives: The Queens of Henry VIII . ISBN 0-06-000550-5.
- Williams, Neville (1971). Henry VIII and His Court. Macmillan Pub Co. ISBN 978-0-02-629100-2.
- Bietenholz, P. G.; Deutscher, Thomas B. (2003). Contemporaries of Erasmus: A Biographical Register of the Renaissance and Reformation. University of Toronto Press.
- Farquhar, Michael (2001). A Treasury of Royal Scandals: The Shocking True Stories History's Wickedest, Weirdest, Most Wanton Kings, Queens, Tsars, Popes, and Emperors. Penguin. ISBN 978-0140280241.
Spoljašnje veze uredi
- Život Kataline od Aragona sa galerijom slika
- englishhistory.net Analiza života Kataline od Aragona kao i vremena u kom je živela
- Humorističan pogled na dinastiju Tjudor
- Biografije Henrijevih šest žena Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. decembar 2008)
- Kratka biografija Kataline od Aragona
- Katalinino pismo papi Klimentu VII,
- Katolička enciklopedija, Henri VIII