Katahreza
Katahreza (od grč. κατάχρησις — zloupotreba), koja izvorno označava semantičku zloupotrebu ili grešku, ime je dato mnogim različitim vrstama stilskih figura u kojima se reč ili fraza primenjuju na način koji značajno odstupa od konvencionalne (tradicionalne) upotrebe.[1]
U antičkoj retorici uredi
U antičkoj retorici katahreza je imala višestruko značenje:
- Označavala je „metaforu iz nužde“, kada za neki pojam ne postoji naziv, pa se govornik ili pisac potpomaže upotrebom slikovitog izraza i tada je u pitanju metaforička katahreza. Kada u tu svrhu koristi preneseni izraz onda je takva katahreza metonimijska.
- Takođe, pojam katahreze je obuhvatao i nepravilnu ili neadekvatnu metaforu u kojoj se zamenjuje značenje pojmova među kojima nema prave sličnosti ili srodnosti (npr. „ugasite svirke svekolike“, „odlikovao se svim mogućim manama“). U slučajevima kada je nehotična, ovakva katahreza se smatra stilskom greškom, dok se svesno napravljena shvata kao izražavanje dublje spoznaje prisutne u naizgled disjunktivnim izrazima i tada može da postane oksimoron ili sinestezija.
- Katahreza je označavala i pogrešnu uporebu reči koja nije u skladu sa njenim pravim značenjem.
Primeri uredi
- Mrtvi ljudi na groblju koji se nazivaju stanovnici su primer katahreze.[2]
Reference uredi
- ^ Anshuman Sharma. The Impact - The Art of Communicating Eloquently. Anshuman Sharma. str. 78. ISBN 978-1-105-99521-7.
- ^ Jonathan Arac (2011). Impure Worlds: The Institution of Literature in the Age of the Novel. Fordham Univ Press. str. 143. ISBN 978-0-8232-3178-2.
Literatura uredi
- Ghiazza, Silvana (2007). Le figure retoriche. Bologna: Zanichelli. str. 350. ISBN 978-88-08-16742-2.
- Morton, Stephen (2003). Gayatri Chakravorty Spivak. London: Routledge. str. 176. ISBN 0-415-22934-0.
- Smyth, Herbert Weir (1920). Greek Grammar. Cambridge MA: Harvard University Press. str. 677. ISBN 0-674-36250-0.