Kvarc

SiО2; Појављивање: кристали, зрнаст, густи агрегати; Боја: разнобојан (аметист-љубичаст, горски кристал-провидан, цитрин-жут...); Генеза: на разл

Kvarc je drugi najrasprostranjeniji mineral u Zemljinoj kontinentalnoj kori.[1][4][5][6] Kristališe po heksagonalnom romboedarskom sistemu, a osnovni sastojak mu je SiO2, spada u okside. Uobičajeno je oblika šestostrane prizme pri čemu su rogljevi (vrhovi) oblika šestostrane piramide. Može biti u više boja: beli (mlečni), bezbojni (kameni kristal), ljubičasti (ametist), ružičasti, sivi (čađavac), smeđi (kaingorn), crni (morion), žuti (citrin) i zeleni (prejz).

Kvarc
Kvarc iz ruskog Urala
Opšte informacije
Kategorijaoksidni mineral[1][2]
Formulasilicijum (silicijum dioksid (SiO2))
Kristalne sistemeHeksagonalni romboedarski klasa 32[3]
Identifikacija
Bojaprovidan (ako je bez primesa); videti i varijetete
Kristalni habitusšestougla prizma sa šestouglom piramidom na vrhu (tipično)
BližnjenjeDauphine law, Brazil law and Japan law
Cepljivostnema
PrelomConchoidal
Tvrdoća po Mosu7 - niža kod varijeteta sa primesama
SjajnostVitreous/glossy
Ogrebbeo
Providnostprovidan do proziran
Specifična težina2,65 uvek; menja se kod varijeteta sa primesama
Optičke osobineJednoosni(+)
Indeks prelamanjanω = 1,543 - 1,545 nε = 1,552 - 1,554
Dvojno prelamanje+0,009 (B-G interval)
Pleohroizamnema
Tačka toplljenja1650 (±75) °C[3]
RastvorljivostH2O nerastvoran[3]
Ostale osobinePiezoelektričan
Reference[1][4][5][6]
Kristal kvarca

Kvarc ima tvrdoću 7 po Mosovoj skali. Ogreb mu je bele boje i staklaste je sjajnosti. Gustina mu je 2.65 g/cm3 i gradi veoma lepe kristale.

Hemijska formula kvarca se sastoji od okvira silicijumskog i kiseoničnog tetraedara SiO
4
. Svaki atom silicijuma deli dva kiseonika što daje ukupnu formulu SiO
2
. Kvarc pripada romboedarskom kristalnom sistemu. U prirodi kvarcni kristali su često dvostruki, iskrivljeni, i tako srasli sa susednim kristalima kvarca ili drugih minerala.

Mikroskopske strukture kristala:

  1. α-kvarc kristalizuje u trigonalnom kristalnom sistemu
  2. β-kvarc pripada heksagonalnom sistemu

Etimologija uredi

Reč „kvarc” je izvedena iz nemačke reči „quarz”, koja je vezana za reč „twarc” iz srednjovekovnog nemačkog jezika.[7] Ova reč vodi poreklo iz slavenskih jezika (češki tvrdy, poljski twardy).[8]

Antički Grci su nazivali kvarc κρύσταλλος (krustallos), što je reč izvedena iz antičkog grčkog κρύος (kruos) sa značenjem „ledeno hladan”, jer su neki filozofi (uključujući Teofrasta) zapravo smatrali da je ovaj mineral forma superhladnog leda.[9] U današnje vreme se termin kameni kristal ponekad koristi kao alternativno ime za najčistije forme kvarca.

Varijeteti uredi

Kvarc se javlja u hidrotermalnim vencima i u pegmatitima. Potpuno formirani kristali mogu dostići veličine od nekoliko metara u dužini a biti teški i nekoliko stotina kilograma. Hidrotermalni venci mogu sadržati plemenite metale kao što su samorodno zlato i samorodno srebro.

Kvarc je osnovni sastojak granita, peščara, krečnjaka, i mnogih drugih magmatskih, sedimentnih i metamorfnih stena. Mada su mnoga imena varijeteta istorijski nastala iz boje minerala, sadšnje naučne šeme imenovanja su prevashodno bazirane na mikrostrukturi minirala. Boja je sekundarni identifikator za kriptokristalne minierale, mada je ona primarni identifikator za makrokristalne varijetete.[10]

Glavni varijeteti
Kalcedon Bilo koji kriptokristalni kvarc, iako se uopšteno govori samo za beli ili svetlije oboajani materijal. U drugim slučajevima koriste se druga imena.
Ahat Kalcedon sa vrpcama
Oniks Ahat gde su trake ravne paralelne i konzistentne po veličini.
Jaspis Neprovidan kalcedon, nečist
Aventurin Providan kalcedon sa malim dodacima (obično liskun) koji svetlucaju
Tigrovo oko Vlaknasti kvarc
Kristal Čist, bezbojan
Ametist Ljubičast, providan
Citrin Žuto do crvenkasto narandžast, zelenkasto žut
Praziolit Zelen, providan
Rozenkvarc Rozi, providan, može da prikaže diasterizam
Mlečni kvarc Beo, prozračan do neprozračan
Čađavac (mineral) Braon, proziran
Morion Tamnosmeđ, neproziran
Karnelijan Crvenkasto-oranž kalcedon, poluproziran
Heliotrop Zelenkasto-crven ili žut, neproziran

Podela uredi

 
Nož od kalcedona
 
Heliotrop

Podela kvarca na osnovu boje:

  • Čisti kvarc (tradicionalnog naziva gorski kristal)
  • Citrin
  • Rozi kvarc (ružičnjak)
  • Ametist
  • Dimni kvarc (čađavac)
  • Mlečni kvarc

Čisti kvarc se tradicionalno nazivao kamenim kristalom. On je bezbojan i transparentan ili translucentan, i često je korišten za rezbarenje u tvrdom kamenu, kao što je to slučaj sa Lotarovim kristalom. Uobičajeni obojeni varijeteti obuhvataju citrin, rozi kvarc, merist, dimni kvarc, mlečni kvarc i druge.[11]

Najvažnija razlika između tipova kvarca je u pogledu makrokristalnih (individualnih kristala vidljivih golim okom) i mikrokristalnih ili kriptokristalnih raznovrsnosti (agregata kristala vidljivih samo pod uvećanjem). Kriptokristalni varijeteti su bilo translucentni ili uglavnom neprozirni, dok su trasparentni varijeteti uglavnom makrokristalni. Kalcedon je kriptokristalna forma silike koja se sastoji od finih unutrašnjih srastanja kvarca i njegovog monoklinog polimorfa moganita.[12] Drugi neprozirni varijeteti dragulja od kvarca, ili mešovitog kamena koji sadrži kvarc, često uključuju kontrastne trake ili paterne boja, kao što su ahat, karneol ili sard, oniks, heliotrop, i jaspis.

Citrin uredi

Citrin je naziv za kvarc čija boja varira od bledožute do smeđe. U prirodi je veoma redak, većina komercijalnih citrina su toplotno obrađeni ametisti ili dimni kvarcevi. Gotovo je nemoguće na osnovu izgleda razlikovati topaz od citrina, ali je razlika u tvrdoći. Citrin se može vrlo često naći kao nečist sa mešavinom željeza. Brazil je vodeći proizvođač citrina. Ime citrin je izvedeno iz latinskog citrina što znači „žuti” i takođe vodi isto poreklo kao i reč „limun” (citrona).

Rozi kvarc uredi

 
Kvarcna stena otkrivena nakon velike poplave koja je oprala 15 stopa gornjeg dela tla 2011. u Australiji

Rozi kvarc je vrsta kvarca koja pokazuje bledoružičaste do crvene nijansu. Ova boja se pojavljuje zbog primesa titanijuma, željeza ili mangana. Neki rozi kvarc sadrži mikroskopski rutil, koji proizvodi asterizam u prolasku svetlosti. U kristalnoj formi (retkost) rozi kvarc i njegova boja se smatra da je uzrokovana tragovima fosfatom i aluminijumom. Boje u kristalima su očito fotoosetljive i podložne bleđenju. Prvi kristali rozog kvarca su pronađeni u blizini Rumforda (SAD), ali većina kristala na tržište dolazi iz Minas Žeraisa (Brazil).

Ametist uredi

 
Ametist iz Meksika
 
Dimni kvarc

Ametist je ljubičasta vrsta kvarca. Boja ametista je pripisivana prisutnosti mangana, međutim, budući da je menjao boju pri visokim temperaturama, neki autori su verovali da je boja organskog porekla. Novija proučavanja pokazuju da boja ametista dolazi od prisustva željeza, a najnovija upućuju da je kompleksni uzajamni uticaj željeza i aluminijuma odgovoran za njegovu ljubičastu boju. Ametist se nalazi širom sveta i danas je relativno jeftin. Pod visokom temperaturom menja boju u žuto – belu, što danas objašnjava velike količine citrina na tržištu. Prirodni citrin je prilično redak. Kada se od ametista pomoću vrlo visokih temperatura napravi citrin, taj pseudo citrin može se ponovo promeniti u ljubičasti ametist pomoću rendgenskih zraka. Jedan od velikih svetskih rudnika ametista je Anahi u Boliviji. Rudnik je usred tropske prašume, blizu močvara Pantanal, koji čini granicu između Bolivije i Brazila. Zbog kilometara šikare, gustiša, neprohodne šume dostupan je isključivo iz vazduha.

Dimni kvarc uredi

Dimni kvarc je siva, prozirna verzija kvarca. Ona se kreće u jasnoći od gotovo potpune transparentnosti do smeđe-sive boje kristala koji je gotovo neproziran. Neki takođe može biti i crn.

 
Mlečni kvarc

Mlečni kvarc uredi

Mlečni kvarc može biti najčešći izbor kristalnog kvarca i može se naći gotovo bilo gde. Bela boja može biti uzrokovana tečnošću ili gasom zarobljenim tokom formiranja kristala. Najveća nalazista ove vrste kvarca nalaze se u Rusiji i Brazilu.

Podela kvarca prema mikrostrukturi: uredi

kalcedonit agat Dimni kvarc rutilatni kvarc
jaspis aventurin Oniks karnelian
gorski kristal ametist Tigrovo oko -
prasiolit rozi kvarc citrin -

Fizičke i fiziološke osobine uredi

Fizičke osobine minerala omogućavaju njihovu identifikaciju. Neke minerale je moguće identifikovati samo na osnovu fizičkih osobina, dok je za neke potrebna dodatna kompleksnija i dugotrajnija analiza pomoću rendgenske difrakcije. Osnovne fizičke osobine kvarca jesu da ima romboedarski kristalni sistem. Tvrdoća minerala se određuje prema Mosovoj skali, kvarc zauzima 7. mesto, tj. ima tvrdoću 7. Sjaj ovog minerala je staklast i ima beli ogreb. Takođe kvarc nema osobinu kalavosti. Relativna gustina kvarca je 2,65 g/cm. Iseckan prelom je vrlo krut.

 
Prirodnjačka zbirka,Muzej Hercegovine, Trebinje

Način postanka uredi

Način nastanka je magmatski, iz najmlađih delova pegmatita. Kvarc je osnovni sastojak granita i drugih magmatskih stena. Te je vrlo uobičajen u sedimentnim stenama, kao što su peščanik i takođe je prisutan u promenjivim količinama kao mineralni dodatak u većini karbonatnih stena. To je takođe čest sastavni deo šista, gnajsa, kvartcita i drugih metamorfnih stena. Zbog svoje otpornosti na starenje vrlo je čest u sedimentima i ostalom zemljištu. Kvarc se pojavljuje u hidrotermalnim žilama uz rude minerala. Veliki kristali kvarca se nalaze u pegmatitu. Dobro formirani kristali mogu dostići do nekoliko metara u dužinu i težiti nekoliko stotina kilograma. Prirodni kvarcni kristal izuzetno visoke čistoće.

Rasprostranjenost uredi

Kvarc je prvi po redu (po učestalosti) mineral koji se pojavljuje u prirodi i sam čini 12% Zemljine kore. Pojavljuje se u čistom obliku ili zajedno s drugim elementima kao silikat. Najveća nalazišta kvarca nalaze se u Brazilu, Madagaskaru, Namibiji i Rusiji.

Upotreba uredi

Kvarc ima višestruku upotrebu, a najznačajnija je u izradi nakita i kvarcnih oscilatora. Najvažnije mesto zauzima u proizvodnji kvarcnih ili kristalnih oscilatora koji prestavljaju električni sklop koji koristi mehaničku rezonanciju vibracije kristala kako bi stvorio električni signal vrlo precizne frekvencije. Spojevi oscilatora u kojima se upotrebljava kvarc u osnovi su poznati kao RC oscilatori. Sam kvarc u tim kolima služi ili kao oscilatorno kolo za sebe ili kao satavni deo oscilatornog kola. Moguće su i izvedbe gde kvarc stoji u petlji povratne veze. Korisna snaga svih kvarcnih oscilatora je mala pa se na kraju svih kola dodaje izlazni pojačivački stepen. Najčešće upotrebljavano kolo ove vrste je Milerov oscilator.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Quartz Arhivirano 2005-12-14 na sajtu Wayback Machine. Mindat.org. Приступљено 2013-03-07.
  2. ^ Quartz page on Mineralien Atlas
  3. ^ а б в Deer, W. A., R. A. Howie and J. Zussman, An Introduction to the Rock Forming Minerals, Logman. 1966. ISBN 978-0-582-44210-8. str. 340–355.
  4. ^ a b Anthony, John W.; Bideaux, Richard A.; Bladh, Kenneth W.; Nichols, Monte C. (ur.). „Quartz”. Handbook of Mineralogy (PDF). III (Halides, Hydroxides, Oxides). Chantilly, VA, US: Mineralogical Society of America. ISBN 978-0-9622097-2-7. Arhivirano (PDF) iz originala 1. 4. 2010. g. Pristupljeno 21. 10. 2009. 
  5. ^ a b Quartz Arhivirano 2006-11-12 na sajtu Wayback Machine. Webmineral.com. Pristupljeno 2013-03-07.
  6. ^ a b Hurlbut, Cornelius S.; Klein, Cornelis (1985). Manual of Mineralogy (20 izd.). ISBN 978-0-471-80580-9. 
  7. ^ Digitales Wörterbuch der deutschen Sprache Arhivirano 2017-12-01 na sajtu Wayback Machine (in German)
  8. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 26. 11. 2017. 
  9. ^ Tomkeieff, S.I. (1942). „On the origin of the name 'quartz' (PDF). Mineralogical Magazine. 26: 172—178. doi:10.1180/minmag.1942.026.176.04. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2015. g. Pristupljeno 12. 8. 2015. 
  10. ^ „Quartz Gemstone and Jewelry Information: Natural Quartz - GemSelect”. www.gemselect.com. Arhivirano iz originala 29. 8. 2017. g. Pristupljeno 29. 8. 2017. 
  11. ^ „Quartz: The gemstone Quartz information and pictures”. www.minerals.net (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 08. 2017. g. Pristupljeno 29. 8. 2017. 
  12. ^ Heaney, Peter J. (1994). „Structure and Chemistry of the low-pressure silica polymorphs”. Reviews in Mineralogy and Geochemistry. 29 (1): 1—40. Arhivirano iz originala 24. 7. 2011. g. Pristupljeno 26. 10. 2009. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi