Kertis SB2C heldajver
Kertis SB2C heldajver (engl. Curtiss SB2C Helldiver) je američki mornarički obrušavajući bombarder iz perioda Drugog svetskog rata. Uveden je kao zamena za avion SBD dontlis i korišten je uglavnom na Pacifičkom ratištu protiv Japana. Avion koje je prvi put poleteo 1940. godine je proizvodila fabrika Kertis. Posada ga je nazivala engl. Big-Tailed Beast (velikorepa zver) ili samo engl. Beast (zver), engl. Two-Cee i engl. Son-of-a-Bitch 2nd Class (po njegovoj oznaci SB2C, a delimično i zbog problematične reputacije) [1]. Iako su se proizvodni problemi nastavili i tokom operativne upotrebe, piloti su ubrzo promenili svoje mišljenje o snazi Heldajvera [2].
Opšte | |
---|---|
Dimenzije | |
Masa | |
Pogon | |
Performanse | |
Dužina | 10,9 |
Razmah krila | 15,1 |
Visina | 4,0 |
Površina krila | 39,2 |
Prazan | 4784 |
Normalna poletna | 6436 |
Maks. masa pri uzletanju | 7535 kg |
Klipno-elisni motor | 1 x Rajt R-2600-20 |
Snaga | 1400 kW |
Brzina krstarenja | 254 km/h |
Maks. brzina na Hopt | 475 km/h |
Taktički radijus kretanja | 1876 km |
Plafon leta | 8869 m |
Brzina penjanja | 548 m/min |
Razvoj uredi
Heldajver je razvijen kako bi zamenio avion SBD dontlis. Bio je to mnogo veći avion, sposoban za delovanje s najnovijih nosača aviona tog vremena, izuzetno dobro naoružan, izrađen kako bi zadovoljio visoke zahteve američke vojske [3].
Varijanta XB2C-1 prototip je prvobitno bila suočena sa malim problemima vezanim vezanim za motor R-2600 i trokraki propeler, kao i sa strukturalnim slabostima. Prvi prototip poletio je u decembru 1940. godine. Isti se srušio u februaru 1941. godine. Od preduzeća Kertis je zatražena obnova istog uz dalja poboljšanja. Drugi prototip je takođe izgubljen u decembru 1941. godine.
Početak serijske proizvodnje je bio naručen 29. novembra 1940. godine, ali s velikom brojem izmena. Veličina repa i stabilizatora je povećana kao i kapacitet rezervoara goriva, i naoružanje je udvostručeno na 4 mitraljeza kalibra 12,7 mm u krilima. SB2C-2 je građen sa velikim rezervoarima goriva što mu je značajno poboljšalo domet. Program je trpeo mnoge odlaganja, tako da je Graman TBF avendžer ušao u serijsku proizvodnju pre Heldajvera, iako je razvoj Avendžera počeo čak dve godine kasnije. Uprkos tome proizvodnja je započela u tri fabrike - u gradu Kolambus, u Ohaju i dve Kanadske - Ferčajld erkraft (engl. Fairchild Aircraft Ltd) i Kanadian kar end Foundri (engl. Canadian Car and Foundry). Ukupno je proizvedeno 7140 primeraka aviona Heldajver tokom Drugog svetskog rata [4].
Operativna upotreba uredi
Velik broj prepravki na proizvodnim linijama sprečilo je da Kertis heldajver uđe u borbu sve do 11. novembar 1943. godine kada su Heldajveri iz eskadrile VB-17 sa nosača aviona Ju-es-es Banker Hil (CV-17) napali japansko utvrđenje u luci Rabaul, na ostrvu Nova Britanija, severno od Papue Nove Gvineje. Uprkos tome i dalje su postojali mnogi problemi sa avionom, što je uzrokovalo nezadovoljstvo posada jer je isti bio puno veći i teži od Dontlisa kojeg je trebalo da zameni[3]. Uzroci problema zbog kojih Heldajver nije bio omiljen su bili u tome što je bio slabiji, s manjim doletom nego Dontlis i zbog toga što je bio opremljen neadekvatnim električnim sistemom. Složen hidraulični sistem je često stvarao probleme pri održavanju.
Problemi su u velikoj meri u potpunosti razrešeni do ulaska verzije SB2C-4 u službu. Posade su počele ceniti njegove sposobnosti, po kojima je mogao da drži korak s pratećim lovcima, da ponese veliki teret bombi i da prelazi velike razdaljine. Heldajveri su učestvovali u bitkama na Marijanskim ostrvima, u zalivu Lejte (gde su delom odgovorni za potapanje japanskog bojnog broda Musaši, na Tajvanu i Okinavi u operaciji „Ten-Go“ tj. potapanju bojnog broda Jamato).
Nakon rata određeni broj aviona je prodat mornaricama Francuske, Italije, Grčke, Portugala i Tajlanda.
A-25 Shrike uredi
A-25 je bila armijska verzija, proizvođena u Kertisovoj fabrici u Sent Luisu. 900 aviona je naručeno za USAAF pod oznakom A-25A Shrike.[5] Prvih 10 aviona su imali preklopna krila, dok ostali primerci nisu. A-25A je imao mnoge promene u odnosu na Heldajvera, kao što su veći prednji točkovi, pneumatični zadnji točak, duže izduvne cevi i slične prepravke kojima se avion prilagođavao zahtevima kopnene vojske. Da kraja 1943. godine kada je avion ulazio u operativnu upotrebu, vojska više nije imala potrebu za obrušavajući bombarderima. Avioni su ponuđeni australijskoj vojsci, ali je samo 10 primeraka otkupljeno. 410 aviona je prebačeno marincima. Isti su prepravljeni u SB2C-1, ali nikada nisu videli borbu u marinskim jedinicama, već su prvenstveno korišćeni za obuku. Ostali primerci su prepravljeni u avione za obuku ili za tegljenje meta [5]. Sličan scenario doživeli su i britanski Heldajveri. Ukupno 26 aviona je dostavljeno Kraljevskoj mornarici pod nazivom Heldajver I. Nakon nezadovoljavajućih testova nijedan od njih nije upućen u borbu [3].
Korisnici uredi
Napomene uredi
- ^ Podaci u tabeli se odnose na varijantu aviona sa oznakom SB2C-4.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Shettle 2001, str. 29.
- ^ John F. Forsyth (1991). Hell Divers: US Navy Dive-Bombers at War (na jeziku: (jezik: engleski)). Motorbooks International. str. (uvod). ISBN 978-0-87938-493-7.
- ^ a b v Winchester, Jim (2004). „Curtiss SB2C Helldiver”. Aircraft of World War II: The Aviation Factfile (na jeziku: (jezik: engleski)). Kent, UK: Grange Books plc. str. 62-63. ISBN 978-1-84013-639-5.
- ^ John W. R. Taylor (1980). „Curtiss SB2C/A-25 Helldiver”. Combat aircraft of the world: from 1909 to the present (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: G.P. Putnam's Sons. str. 480. ISBN 978-0-399-50471-6.
- ^ a b Stern 1982
Literatura uredi
- Shettle, M. L. (2001). United States Marine Corps Air Stations of World War II. Schaertel Publishing Company. str. 29—. ISBN 978-0-9643388-2-1.
- John F. Forsyth (1991). Hell Divers: US Navy Dive-Bombers at War (na jeziku: (jezik: engleski)). Motorbooks International. str. (uvod). ISBN 978-0-87938-493-7.
- Winchester, Jim (2004). „Curtiss SB2C Helldiver”. Aircraft of World War II: The Aviation Factfile (na jeziku: (jezik: engleski)). Kent, UK: Grange Books plc. str. 62-63. ISBN 978-1-84013-639-5.
- John W. R. Taylor (1980). „Curtiss SB2C/A-25 Helldiver”. Combat aircraft of the world: from 1909 to the present (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: G.P. Putnam's Sons. str. 480. ISBN 978-0-399-50471-6.
- Stern, Robert (1982). SB2C Helldiver in Action. Squadron/Signal Publications. ISBN 978-0-89747-128-2.
Spoljašnje veze uredi
- „Curtiss SB2C Helldiver” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.warbirdalley.com. Pristupljeno 2. oktobar 2010.
- „Curtiss SB2C-4 'Helldiver'” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aero-web.org. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 2. oktobar 2010.
- „Curtiss SB2C Helldiver” (na jeziku: (jezik: engleski)). Aviastar (www.aviastar.org). Pristupljeno 2. oktobar 2010.
- „SB2C-1(2) Helldiver” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 2. oktobar 2010.
- „SB2C-3 Helldiver” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 2. oktobar 2010.