Kefal je u grčkoj mitologiji sin boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse, kćerke prvog atinskog kralja Kekropa.[1] Prema drugom predanju, on je Dejonov i Diomedin sin.

Kefal i Prokrida
Kefal i Prokrida
Smrt Prokride

Mitologija

uredi

Kefal je bio lep kao bog, a i njegova žena je bila ravna njemu. On je, pored svoje žene Prokride, voleo još samo lov, i nije težio ni za vlašću, a ni čeznuo za drugim ženama. Kefal je, sa svojom ženom živeo srećno i zadovoljno sve do trenutka kada se u njega nije zaljubila boginja zore Eos i odnela ga na kraj sveta.

Kefal je, uprkos svim nastojanjima boginje Eos, sačuvao svoju ljubav prema Prokridi i stalno je molio Eos da ga vrati kući. Na kraju je Eos pristala da ga vrati, ali pod jednim uslovom - da se on sam uveri da li je njegova žena verna njemu isto toliko koliko on njoj. Kefal je pristao na taj uslov i vratio se kući preobražen u drugi lik.

U početku je bilo upravo onako kako je Kefal i očekivao da bude. Prokrida je odbijala sve njegove ponude i udvaranja, stalno ponavljajući da je ona udata žena i verna svome mužu. Kada je on pokušao ubediti da je njen muž mrtav i da se neće vratiti kući, Prokrida je odgovorila da će mu ona ostati verna i ako je mrtav. Kefal je tada pred Prokridu stavio prekrasan nakit i ona se pokolebala. U času kada više nije bila verna supruga, Eos je vratila Kefalu njegov pravi lik, a Prokrida je ponižena i postiđena pobegla u planine.

Dugo vremena Kefal nije mogao da se oporavi od razočaranja koje je doživeo, ali, kako je vreme prolazilo u njemu se ponovo javljala čežnja za Prokridom i on je, napokon otišao da je traži.

Kefal je, posle dužeg traženja, pronašao Prokridu koja je bila u pratnji boginje Artemide, pa mu je ona, kao svom velikom poštovaocu vratila Prokridu. Artemida je dozvolila Prokridi da pokloni Kefalu darove koje je ona njoj poklonila - čarobno koplje koje nikada ne promaši svoj cilj i lovačkog psa kome nijedno živo biće ne može pobeći.

Vrativši se kući njih dvoje su nastavili sa svojim mirnim životom, dok jednog dana, Prokridi, jedan pastir ne reče u poverenju da njen Kefal odlazi u šumu i doziva neku „Nefelu“. Pastir nije znao da je „Nefela“ boginja oblaka i da je Kefal dozivao oblak, da bi se u njegovoj senci mogao odmoriti posle lova.

Prokrida je idućeg juta pošla ranije od Kefala u šumu i sakrila se blizu proplanka gde se Kefal obično odmarao. Posle izvesnog vremena pojavio se Kefal, a Prokrida, kada je začula njegove reči:
„O, Nefelo, ljubavi puna, dođi i odagnaj umor moj...“
je bila sigurna da je Kefal došao na sastanak sa boginjom, i zaplakala se od žalosti. Kefal, začuvši šum iz grmlja u kome je bila Prokrida, misleći da je to šum skrivene divljači, baci koplje i kada začu krik svoje žene shvatio je koga je pogodio. Rana je bila smrtonosna, te Kefal uze u naručje Prokridu i objasni joj tragični nesporazum, tako da je Prokrida umrla sa osmehom na usnama.

Kao što je bio običaj u Grčkoj, posle ubistva Kefal je napustitio svoje rodno mesto i naselio se u grad Tebu gde je pomogao da se grad oslobodi dve teumeške lisice. Lisicama je Teba morala, svakog meseca, prinositi po jednog dečaka kao žrtvu. Kefal je, sa kraljem Amfitrionom pošao u rat protiv neprijatelja Tebe, Tafija, a posle pobede je kao nagradu dobio od kralja Amfitriona ostrvo na zapadnoj obali Peloponeza, kojem je dao svoje ime - Kefalonija.

Reference

uredi
  1. ^ Zamarovski 1985, str. 177.

Literatura

uredi
  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze

uredi