Klek (rum. Clec) je naselje grada Zrenjanina u Srednjobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2237 stanovnika.

Klek
Pravoslavna crkva u izgradnji
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
GradZrenjanin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.706
 — gustina104/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 25′ 16″ S; 20° 28′ 46″ I / 45.421242° S; 20.479465° I / 45.421242; 20.479465
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina74 m
Površina25,8 km2
Klek na karti Srbije
Klek
Klek
Klek na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23211
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Istorija uredi

Prvi pisani dokumenti potiču iz spiskova o prikupljanju papskog desetka i nekih manastirskih zapisa. Ovi dokumenti su retki, kao što su bila retka i naselja. Tek po prestanku turske vladavine, u XVIII veku, počinje naglo naseljavanje mesta u ovom kraju, njihovo širenje i razvoj. U drugoj polovini XVIII veka, u vreme vladavine kraljice Marije Terezije, državni činovnici, oficiri i trgovci kupuju od države ogromne pustare, postaju veleposednici i značajno utiču na naseljavanje i razvoj Srednjeg Banata. Veliki veleposednik u Kleku, ali i znatno širem regionu bila je porodica Lazar. Intenzivnije naseljavanje se beleži 1765. godine kada kraljevska administracija naređuje naseljavanje Rumuna, nomada, stočara i ovčara sa obale Maroša. Pošto je područje bilo vodoplavno, prve kuće su građene na uzvišici prema Jankov Mostu (tadašnji Jankahid), pa je taj deo i danas poznat kao „staro selo“. Ova 1765. godina se i zvanično smatra godinom nastanka Kleka.

Nakon kratkog vremenskog perioda, doseljavaju se i Srbi, ali ubrzo bivaju preseljeni na „Vojnu granicu“ po državnoj direktivi 1783/1784. godine. Po austrijskom carskom revizoru Erleru 1774. godine Klek je pretežno srpsko mesto u Bečkereškom okrugu i distriktu.[1] Međutim kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir, jedini sveštenik paroh pop Pavel Dimitrijević (rukop. 1769) služio se samo rumunskim jezikom.[2] Umesto Srba, državna administracija austrijske monarhije na ovo područje naseljava Nemce iz Francuske (postoje zapisi sa imenima Žirado, Giljum i sl). Najveći broj rumunskih stočara i ovčara se takođe raselio na područje Ovče, Glogonja, Jankov Mosta i Jabuke, a „staro selo“ je porušeno. Nemci su izgradili novo naselje prvo imenom Klek, pa Begafo, pa opet Klek, što se zadržalo i do današnjeg dana.

Klek je 1822. godine bio veliko selo (komuna) sa 209 kućnih brojeva i 1473 stanovnika pripadala je naslednicima Lazara. A 1850. godine u Kleku je ustanovljen matični ured.

Od značajnijih datuma, s početka XX veka, treba izdvojiti 1900.-tu godinu, kada je izgrađena i puštena u rad železnička pruga Veliki Bečkerek (Zrenjanin) - Temišvar. Pruga je prolazila kroz centar Kleka i imala je veliki značaj za sveobuhvatan razvoj mesta. 1910.-te godine počela je izgradnja ustave-prevodnice brodova na reci Begej, koja uskoro postaje važna rečna saobraćajnica. Ta godina je zabeležena i crnim slovima u istoriji sela, pošto je izbila epidemija kolere koju sa sobom doneli upravo radnici na toj brani. U to vreme u mestu postoji i radi i ciglana na paru, koja je pripadala firmi „Bundi“. 1911. godine selo ima 272 kuće, poštu, telegraf i železničku stanicu.

Drugi svetski rat zatekao je ovo selo sa više nego zategnutim odnosima između preostalih Rumuna i Nemaca, koji su bili pod snažnim uticajem Hitlerove Nemačke. Selo je tokom rata bilo pod nemačkom okupacijom. Pred kraj rata nemačke porodice se iseljavaju, tako da su Rusi, oktobra 1944. godine prilikom ulaska u oslobođeni Klek zatekli samo rumunske porodice.

Kraj Drugog svetskog rata i Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji SFRJ od 1945/8/28. donose organizovano naseljavanje ovog regiona življem iz Bosne i Hercegovine. U jesen 1945. godine u Klek stižu Srbi iz istočne Hercegovine, uglavnom iz okoline Trebinja. Doselilo se 233 porodice sa ukupno 1389 članova domaćinstva. Oni i njihovi potomci, čine najveći broj stanovništva današnjeg Kleka.[3]

Klek je poznat i kao „Olimpijsko selo“, kako su ga prozvali mediji. Klečani su do sada osvojili 5 medalja na Olimpijskim igrama i razne druge sportske trofeje. Statistički gledano, ako podelite broj stanovnika mesta sa brojem medalja osvojenih na Olimpijskim igrama, najveću šansu da osvojite medalju na Olimpijadi imate ako ste rođeni baš u Kleku, pogotovo ako ste poreklom od onih Klečana čiji su preci Srbi doseljeni iz istočne Hercegovine odmah posle Drugog svetskog rata. Poznati sportisti iz Kleka su proslavljeni košarkaš Dejan Bodiroga, odbojkaši braća Grbići i drugi. Mnogo vremena pre njih, 70-ih godina, slavu Kleka u tadašnjoj Jugoslaviji je pronela ženska odbojkaška reprezentacija iz Kleka, koja je porazila mnoge poznate odbojkaške timove u tadašnjoj državi.

Demografija uredi

U naselju Klek živi 2394 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (37,9 kod muškaraca i 39,9 kod žena). U naselju ima 873 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,39.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.608
1953. 1.635
1961. 1.835
1971. 1.990
1981. 2.401
1991. 2.729 2.681
2002. 2.959 3.009
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
2.687 90,80%
Rumuni
  
73 2,46%
Mađari
  
47 1,58%
Romi
  
43 1,45%
Jugosloveni
  
25 0,84%
Crnogorci
  
15 0,50%
Makedonci
  
9 0,30%
Hrvati
  
5 0,16%
Nemci
  
4 0,13%
Slovaci
  
3 0,10%
Slovenci
  
1 0,03%
Rusi
  
1 0,03%
Muslimani
  
1 0,03%
nepoznato
  
11 0,37%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Sport uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  3. ^ Enciklopedija: Banatera (2006).
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi