Klizač Skakavac
Skakavac je jednoseda vazduhoplovna jedrilica-klizač, mešovite konstrukcije (drvo i platno). Napravljena je u Kraljevini Jugoslavija 1939. godine u režiji Jedriličarske grupe Kondor iz Zemuna a namenjena je početnoj obuci i trenaži sportskih pilota i jedriličara.
Skakavac | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | Obuka i trenaža | |
Posada | 1 | |
Poreklo | Kraljevina Jugoslavija | |
Proizvođač | Samogradnja grupa Kondor Zemun | |
Probni let | 1938. | |
Uveden u upotrebu | 1939. | |
Povučen iz upotrebe | 1941. | |
Status | neaktivan | |
Prvi operater | Kondor Zemun | |
Broj primeraka | 1[1] | |
Dimenzije | ||
Masa | ||
Pogon | ||
Fizičke osobine | ||
Performanse | ||
Portal Vazduhoplovstvo |
Projektovanje i razvoj
urediJedrilicu-klizač je konstruisao tandem inženjera Boris Cijan i Dimitrije Landsberg. Obojica su imali bogato jedriličarsko iskustvo jer su kao studenti bili instruktori jedriličljarstva. Projektovanjem ove jedrilice su se bavili 1938. godine i to je bila prva jedrilica klizač inženjera Cijana.
Tehnički opis
urediJednoseda jedrilica-klizač Skakavac je bila mešovite konstrukcije. Trup jedrilice je bila kutijasta drvena konstrukcija čunastog oblika koja se kao krma gondole dizala ka repu. Na mestu gde se za trup vezalo krilo, nalazila se drvena rešetkasta konstrukcija u vidu baldahina za koji se pričvršćivalo krilo. Rep jedrilice je izveden kaskadno, na prvoj kaskadi je pričvršćen trouglasti horizontalni stabilizator a sledeća kaskada vertikalni stabilizator. Vrh repa je sajlama povezan sa gornjom površinom krila i to na mestu gde je sa donje strane poduprt drugim podupiračem. Donja ivica repa je takođe sajlama povezana sa donjom površinom krila na mestu veze sa podupiračem. Na taj način cela konstrukcija jedrilice je dodatno ukućena.
Krilo je bilo pravougaonog oblika drvene konstrukcije sa dve ramenjače i zaobljenim krajevima a presvučena impregniranim platnom. Krila su bila poduprta sa po parom podupirača sa svake strane. Na isti način su izvedene i repne površine, horizontalni i vertikalni stabilizatori kao i kormila visine i pravca. Horizontalni stabilizatori su takođe bili poduprti podupiračima. Upravljanje jedrilicom se obavljalo pomoću pilotske palice i nožnim pedalama koji su čeličnim sajlama bili povezani sa izvršnim organima (krilca i kormila). Pilot je sedeo na stolici koja je bila sastavni deo konstrukcije trupa.
Stajni trap ove jedrilice se sastojao iz sanke na kljunu jedrilice i elastične drljače na repu.
Karakteristike
urediKarakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Skakavac a prema izvorima[2][3][4]
Finesa | 1 : 12,3 pri brzini km/h |
---|---|
Performanse |
|
Dimenzije |
|
Masa |
|
Operativno korišćenje
urediPrototip jedrilice-klizača Skakavac je napravljen u jedriličarskoj grupi "Kondor" iz Zemuna 1939. godine. S obzirom na prethodno jedriličarsko iskustvo projektanti su pošli od pretpostavke da će se klizač Skakavac proizvoditi u priručnim radionicama aeroklubova. Međutim, kutijasti trup čunastog oblika koji prelazi u rep bio je veoma zahtevan za proizvodnju. Pošto je "Kondor" imao na raspolaganju veoma skromno opremljenu radionicu a i radnici nisu bili profesionalci nedovoljne stručnosti za ovakvu vrstu posla, jedrilica je na kraju ispala teža nego što je trebalo da bude a to se odrazilo i na njene letne osobine. Zbog toga se odustalo od dalje proizvodnje ovog klizača tj. ostalo se samo na prototipu koji je korišćen za osnovnu namenu do početka rata[5].
Iako klizač Skakavac nije bio mnogo uspešan, od ovog projekta je bilo mnogo koristi. Projektanti su stekli značajno iskustvo a za proizvodnju je to predstavljao jedan korak napred.
Sačuvani primerci
urediNije sačuvan primerak ova jedrilica.
Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu
urediVidi još
urediReference
uredi- ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5.
- ^ D., M. (decembar 1948). „Pregled jedrilica domaće konstrukcije”. Narodna krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Časopis sportskog vazduhoplovsva: 5—9.
- ^ Типови једрилица и моторних једрилица
- ^ Цијан-Ландсберг Скакавац
- ^ Paluba:SKAKAVAC
Literatura
uredi- D., M. (decembar 1948). „Pregled jedrilica domaće konstrukcije”. Narodna krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Časopis Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije. 12: strana 5—9.
- Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5.
- Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97.
- Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5.
Spoljašnje veze
uredi- Цијан-Ландсберг Скакавац
- Paluba:SKAKAVAC
- jedrilica zračna
- Типови једрилица и моторних једрилица
- Професор Борис Ј. Цијан Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. novembar 2019)