U kreditnim sporazumima, kolateral je zajmoprimčeva zaloga nad određenom imovinom koja zajmodavcu obezebeđuje isplatu duga. Kolateral služi kao zaštita zajmodavca od zajmoprimčevog bankrota - tj. mogućnosti da zajmoprimac nije u mogućnosti da plati glavnicu i kamatu pod ugovorenim uslovima.[1][2] Ako zajmoprimac ne vraća zajam (zbog insolventnosti ili drugih razloga), tada se zajmoprimac odriče svoje imovine koju je založio kao kolateral i vlasnik založene imovine postaje zajmodavac. Kod klasičnog hipotekarnog zajma, npr. nekretnina koja se kupuje uz pomoć zajma služi kao kolateral. Ako kupac nekretine nije u mogućnosti da isplati hipotekarni zajam, banka preuzima vlasništvo nad nekretninom.

Vrste kolaterala uredi

Kolateral, posebno u bankarstvu, tradicionalno se odnosi na osigurane zajmove. Još jedan primer može biti da tražite kolateral u zamenu za držanje nečega vrednog, dok vam to ne vrate. Pojedine vrste pozajmica su isključivo vezane snagom kolaterala, kao npr. zlato ili nekretnina. U mnogim zemljama u razvoju, korišćenje kolaterala je glavni način da se osigura finansiranje banaka. Lakoća dobijanja zajma je direktno uslovljena mogućnošću korišćenja nekretnine kao kolaterala.

Reference uredi

  1. ^ Garrett, Joan F. (1995). Banks and Their Customers. Dobbs Ferry, NY: Oceana Publications. str. 99. ISBN 978-0-379-11194-1. [mrtva veza]
  2. ^ Sullivan, Arthur (2003). Economics: Principles in Action. Steven M. Sheffrin. Upper Saddle River, New Jersey 07458: Prentice Hall. str. 513. ISBN 978-0-13-063085-8. Arhivirano iz originala 04. 03. 2021. g. Pristupljeno 26. 02. 2021. 

Literatura uredi