Konstancije Rus (rus. Констанций) je hrišćanski svetitelj i monah.

Konstancije
Lični podaci
Mesto smrtiOsmanski Carigrad, Osmansko carstvo
Svetovni podaci
Poštuje se uPravoslavna crkva
Praznik26. decembar

Biografija uredi

Po poreklu je bio Rus.

Služio je kao poslanik pri crkvi u ruskom poslanstvu u Carigradu. Na uređivanje hrama je izdvajao i svoja sredtva. Bio je veoma pobožan i skoro svaki dan je služio svetu liturgiju. Dva puta nedeljno je vodio razgovore o stvarima vere, na ruskom i grčkom jeziku. Zbog njegove pobožnosti i revnosti narod ga je voleo i poštovao.[1]

Za vreme Rusko-turskog rata, Konstancije je ostao u Turskoj, ali je otišao na Svetu goru. Tamo je proveo neko vreme u Lavri svetog Atanasija, pa je zatim otputovao u Jerusalim, u Svetu Zemlju, da se pokloni tamošnjim svetinjama. Nakon toga se vratio na Svetu goru i ponovo živeo u Lavri. Kada se rat završio, ponovo se vratio na dužnost u Ruskom poslanstvu u Carigradu.[1]

Posle nekog vremena došao je u sukob sa poslanikom zbog nekog razloga. I tata je iz straha ili gneva otišao pred sultana, odrekao se hrišćanstva i primio islam. Posle par dana pokajao se. U tom pokajničkom raspoloženju, prezreo je život i želeo da postrada za Isusa Hrista. Tako je pocepao Tursku odeću, obukao staru mantiju, i ponovo otišao u sultanov dvorac, pred svima izjavivši da je Isus Hristos jedini i istiniti Bog. Razjareni dvorjani su ga uhvatili i na trgu pred sultanovim dvorcem mu odsekli glavu. Zbog vere u Hrista je postradao 1743. godine.[1]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 26. decembra po crkvenom, a 8. januara po gregorijanskom kalendaru.[1] Ruska pravoslavna crkva ga slavi zajedno sa ostalim svetiteljima sa Svete gore u zajedničkom prazniku — Saboru svih prepodobnih bogonosnih otaca, sa Svete gore Atonske (rus. Собор всех преподобных и богоносных отцев, во Святой Горе Афонской просиявших), koji se praznuje druge nedelje Pedesetnice.[2]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Justin Popović. „Žitija svetih 26. decembar”. svetosavlje.org. Arhivirano iz originala 09. 11. 2013. g. Pristupljeno 8. 11. 2013. 
  2. ^ „SOBOR AFONSKIH PREPODOBNЫH”. drevo-info.ru/. Pristupljeno 8. 11. 2013. 

Spoljašnje veze uredi