BMW E90 WTCC

Kroz istoriju BMW automobili i motocikli su bili uspešni u domenu motorsport aktivnosti. Osim fabričkih napora mnogi privatni timovi su ušli u oblast putnih BMW automobila za Trke turističkih automobila. BMW se takođe priključio automobilima i bavio se proizbodnjom motora za Formulu 1, Formulu 2 i sportskih automobila za trke. BMW je trenutno aktivan u ALMS, Svetskom šampionatu turističkih automobila, Isle of Man TT[1], sever-zapad 200, svetskom prventsvu u superbajku i Nemački šampionat turističkih automobila(DTM). Izuzetnu ulogu je odigrao BMW M10 blok motora od 1500 kubika(1,500 cc). 1961 godine četri cilindra su prvi put ubačena u skromnih 75 konjskih snaga(56kW), postaju uspešni u turističkim kolima i razvijaju preko 300 konjskih snaga(224kW). 1970-te godine Formula 2 na pragu svoje zrelosti u četvrtini veka proizvodi skoro desetostruko jači motor od prvobitnog u BMW M1213/1 turbo motoru koji je napravljen 1986 godine i stvarao je izuzetnih 1400 konjskih snaga. Ovaj motor je postao široko smatran kao jedan od najjačih, ako ne i najjači motor u istoriji Formule 1, kao i najjači motor koji je napravljen od strane BMW-a. Kao deo osnove BMW M3 motora, BMW S14 motor je sakupio mnogo više pobeda. Drugi impresivni inženjerski rezultati obuhvatali su proizvodnju BMW S70/2 motora, ubačenog u meklarenov F1, koji je postavio svetski rekord kao "najbrži proizveden automobil na svetu" 31. marta 1998. godine. Takođe je postignut i Ginisov svetski rekord za najduži drift(pogledati u "Ginisovoj knjizi rekorda").

Vožnja uredi

Isle of Man TT uredi

BMW je pre Drugog svetskog rata uživao u dominantnom periodu u moto trkama uz velika dostignuća, kao što su pobede Georg Meier-a u Seniorskim trkama na takmičenju Isle of Man TT 1939.[2] godine. Nakon rata BMW-ov uspeh se uglavnom vrteo oko Trka sa suvozačem, i tako je proizvod postalo glavna mašinerija na planinskoj stazi Sneafell, manje verzije Clypse Course[3] i od 1949. do sredine 1970. na Svetskom šampionatu za trke sa suvozačem. Suvozačka vozila koja su osvojila mnoga Svetska prvenstva su napajana BMW-ovim motorima, a za volanom su bili poznati vozači počevši od Rolf Steinhausen-a, Klaus Enders-a i Max Deubel-a. Dominacija u vožnji trka koja je trajala pre rata znatno je izčezla posle rata, glavna kampanja trka na putu je bila zasnovana na Proizvodnji trkačkih motora. BMW se zvanično vratio trkama po putu 2009. godine, učestvovanjem na Svetskom prvenstvu u superbajku nastupajući sa BMW S1000RR modelom. Ovaj povratak je takođe uvideo svoje značajno predstavljanje na Isle of Man TT[4] 2014. godine, gde je Michael Dunlop predstavio BMW-ov motor u Superbajku, Superstoku[5] i Senior TT-su. Dunlop je odneo pobede u tri glavne solo trke, obezbeđujući BMW-u prvu pobedu u Senior TT-u još od poslednje pobede Georg Meier-a 1939. godine.

BMW je osvojio 25 Isle of Man TT - suvozačkih trka i dodatnih 8 pobeda u solo klasama.[6] Sveukupno BMW je osvojio rekordnih 72 podijumskih mesta na Isle of Man TT.

Turistički automobili uredi

 
BMW E30 M3

BMW-ovi vozači su 1930-te godine bili veoma uspešni sa BMW 328 dvo-litarskim sportskim modelom, sa kojim su pobedili mnoge trke, uključujući i prestižnu pobedu na Mille Miglia- lagodna pobeda 1938 i deplasiranjem(sa aerodinamičnom konstrukcijom na užoj stazi) 1940 sa Fritz Huschke von Hanstein-om za volanom. Takođe je pobedio RAC reli 1939. godine sa Frazer Nash-ovim 328 BMW-om vožen od strane A.F.P Fane i sveukupno je bio na petom mestu(prvi u svojoj klasi) na Dvadesetčetvoročasovnom Le Manu, 1939. godine. Zapravo, BMW 328 se dokazao nepobedivim u internacionalnim trkama sportskih automobila u dvo-litarskoj klasi.

Još pre ratnih dešavanja model BMW 328 je imao reputaciju za proizvodlju sportskih automobila. Skupi V8 motor koji je bio u BMW-ovim modelima 503 i 507 nije mogao da doprinese toliko reputaciji kao motor iz motorcikla koji je napajao BMW 700, vožen od strane Hans Stuck-a u nemačkom šampionatu u Hillclimbing reliju.

1961. godine predstavljena je nova BMW klasa, i BMW postaje jedna od najuspešnijih marki u trkama turističkih automobila. Originalni BMW M10 motor od 1500 kubika(cc) i četiri cilindra u modifikovan u motor sa četiri ventila, sa kojim je osvojen šampionat Formule 2 . Verzija BMW-a M12/13 dobija turbo punjač i pobeđuje na šampionatu Formule 1 1983. godine.

1970-te godine napravljen je BMW M GmbH da bi podržao napore u trkačkom svetu. To je dovelo do razvijanja BMW M1 modela, a 1980-te godine nastao je i BMW M3 model. Pobeđivajući najviše trka od svih ostalih modela u istoriji, BMW E30 M3 je najuspešniji trkački auto na svetu.


Formula 2 uredi

1950-1984 uredi

Vozači BMW-a su koristili motor od pre ratnog BMW 328 modela kao osnovu da se pre rata nametnu i takmiče u seriji Formule 2, što predstavlja uzlaznu stepenicu ka Formuli 1(gde ih je 328 povremeno nastupalo u F1 trkama). BMW je vodio svoje timove, ali manje timove kao što su Veritas, AFM, Jicey, pa čak i EWM , baziran u Istočnoj Nemačkoj je takođe koristio automobile koji su se prozivodili od 328. modela ili motore sastojane od šest cilindra sa dve litre zapremine. Međutim, nakon ukidanja početne serije Formule 2 1995. godine i njene rekonstrukcije nadolazeće, rukovodstvo BMW-ea je odlučilo da ne učestvuje u skupim trkama sa karoserijom otvorenih točkova.

1967. godine, pravila u Formuli 2 su izmenjena da dozvoljavaju motore od 1600 kubika(cc) i rukovodstvo BMW-ea je bilo više sklono ideji trkama sa karoserijom otvorenih točkova. Blok od BMW-ea M10 motora, koji je dizajnirao Ludwig Apfelbeck [7], se sastojao od zvezdastog četvoro-ventilnog cilindra i bio je koršćen duže vreme. U 1968-oj sezoni, kompanija se udružila sa Lola automobilima koristeći njihove šasije. BMW je bio sponzor vozačima Jo Siffert-u i Hubert Hahne-u. Za sezonu 1969, tim se prebacio na loline 102s modele i korstili su nove razvijene BMW-ove motore od 1600 kubika(cc) koji je bio sihronizovan sa modelom M12. Siffert i Hahne su ostali timu, a Gerhard Mitter i Dieter Quester su delili treći automobil. Na polovini sezone na stazi Hockenheimring, BMW je debitova, odnosno predstavio svoje šasije-269. Međutim, Mitter je ubijen tokom treninga na 1969. Velikoj nagradi Nemačke na stazi Nirburnig gde su se formule iz F2 mogle trkati zajedno sa formulama iz F1 zbog dužine staza. Zbog očekivanog tehničkog neuspeha, svi BMW takmičari su se povukli sa takmičenja.

Za sezonu 1970 u Formuli 2 BMW je debitovao sa 270 šasijama i saraćivao je sa Jo Siffert-om, Hubert Hahne-om, Dieter Quester-om i Jacky Ickx-om. Međutim, BMW-ovo učešće je odbijeno i oni su tada samo Dieter Quester's Eifelland snabdevali motorima. Sa menjanjem pravila za F2 motore u motore osnovne proizvodnje od 2000 kubika(cc) , BMW je otišao u jaz za sezonu 1972.

Formula 1 uredi

Poseban članak: BMW u Formuli 1

1980-1987 uredi

1980-te, BMW je ozvaničio razvijanje motora sa turbo punjačem za Brabham tim Formule 1.BMW M12 motor je prvi put izašao na stazu u sezoni 1982 godine. M 12/13 motor je osvojio Kanadski Grand Prihu rukama Nelson Piquet;a drugi vozač u timu je bio Riccardo Patrese. Ove sezone, BMW je počeo da oprema motore za ATStim; fabrika je podržala Piquet-a u osvajanju prvenstva. Još dve pobede su ostvarene 1984-te godine, i BMW je dodao Arrows na listu timova koji su dobijali njihove motore. 1985-te godine BMW menja vozača, sada je za volanom Marc Surer koji ostvaruje samo jednu pobedu.

1986-te godine, BMW je počeo da snadbeva motore za novi tim koji se zvao Benetton, koji je osvojio jedinu pobedu za BMW-ov motor, dok je za volanom bio Gerhard Berger, Međutim Derek Warwicki Patrese vraćaju malo nade i uspeha u toku sezone. Ali krajem sezone 1986-te godine BMW objavljuje da bi mogao ispasti iz Formule 1, i to se i desilo u sezoni 1987-me godine.

BMW-ov M 12/13 motor, je svakako nastavio da se upotrebljava, zato što je Megatron kupio prava za motore koje je koristio Arrow tim. Ligiertim je takođe koristio motor iz sezone 1987-me godine. Prolazeći kroz 1988-mu sezonu motori sa turbo punjačem su zabranjeni, i Arrow tim je prestao da koristi BMW-ov motor. BMW-ov M 12/13 turbo motor je bio poznat kao prvi motor u Formuli 1 sa 1,000 konjskih snaga (746kW), takođe uz male promene na bustu je dostizao 1,400 konjskih snaga (1,044kW). Imao je 1,499,79 kubika (cc) i radio je na 11,200 obrtaja u sekundi.

1997-2005: Povratak u Formulu 1 kroz Le Man uredi

poseban članak: Vilijams F1 (2000-2006)

 
Williams- BMW 2004

1997-me godine BMW objavljuje partnerstvo sa Williams-ovim Grand Prih inžinjeringom da bi proizveli V10 motore. Uzrok ovog partnerstva je bio iniciran od strane BMW-a. Šasiju je napravio Vilijams i u njoj je bio BMW M70V12 motor koji je ostao neupotrebljen duže vreme u partnerskom timu Schnitzer Motorsport. Neuspešni model iz 1998-me godine je unapređen, i svi napori koji su uloženi u taj motor su se pokazali na 24 časa Le Mana 1999-te godine gde je zabeležena pobeda sa BMW V12 LMR modelom. Sledeći uspeh je zabeležen u ALMS seriji pre nego što su auta povučena iz trka. Prolazeći kroz pobede, sledeći korak BMW-ovog partnerstva sa Vilijamsom je počeo sa moćnom Formulom 1, model se zvao E41 i imao je V10 motor. Novi Vilijamsov BMW je debitovao u sezoni 2000-te, a vozili su ga Ralf Schumacher i Jenson Button. U 2001-oj godini Šumaher osvaja 3 pobede, a i novajlija Juan Pablo Montoya odnosi svoju prvu pobedu. Ubedljive pobede Šumahera u 2002-oj godini je povratila Vilijamsov uspeh, koji se nastavlja i u 2003-ćoj godini u kojoj i Šumaher i Montoja beleže po jednu pobedu. Montoja je apsolutni pobednik u 2004-toj godini.

U 2005-toj godini, dolazi da raspada partnerstva između BMW-a i Vilijamsa. Konstantna neslaganja zbog tehničkih grešaka u automobilu dovela su do toga da BMW prekine razvoj P84/5 V10motora, kako je sezona prolazila nije bilo zabeleženih pobeda i u tim dolaze novi vozači Mark Webberi Nick Heidfeld. Prema tome auto je ostao distanciran na petom mestu u konstruktivnom šampionatu.

DTM uredi

2012- uredi

BMW se vratio DTM-u za sezonu 2012 M3 DTM, što je zasnovano(vizuelno barem) na savremenom BMW Serije 3(E90) M3 Kupeu.

Kanadski vozač Bruno Spengler je na drugoj stazi u sezoni 2012. ostvario prvu rekordnu DTM pobedu za BMW u proteklih 20. godina i koja je održana naLausitzring trci u Nemačkoj. Kasnije, Spegler je osvojio 2012-ti šampionat vozača. BMW je osvoji 2012-ti šampionat u oblasti proizvoćača sa 346. poena, 11. poena ispred Audija i 17. poena ispred Mercedes-Benza. BMW-ov tim Schnitzer je osvojio 2012-ti šampionat u oblasti timova. Sve ove tri titule BMW je osvojio u poslednjoj trici u sezoni na Hokejnhajmu.

2013- uredi

BMW je osvojio drugu titulu za redom u oblasti proizvođača na završtku 2013-te sezone na Hockenheimring stazi, nakon što su cele sezone vodili mrtvu trku sa Audijem. Odlikovanje za najboljeg bozača otišlo je audijevom vozaču Majku Rokenfeleru, a u oblasti timova pobeda je otišla Audijevom sportskom timu Finiksu. BMW je spektakularno odneo prva tri podijuma na Red Bul Ring stazi u Salzburgu u Austriji, sa Brunom Spenglerom ispred Marka Vitmana i Tima Gloka

BMW Formula uredi

poseban članak: BMW formula

 
Formula BMW

1990-ih BMW formula je predstavljena kao serija pritoka, sa malim automobilima napajanim BMW K motorom motocikla. Bivši vozači su bili Ralf Šumaher i Niko Rozberg. BMW forumla se od tada proširla na preko tri kontinenta obuhvatajući četiri šampionata. Nemačka serija(niz) je propraćen južno-istočnim Azijiskim šampionatom 2003. godine, a serije u Ujedinjenom Kraljevstvu i Ujedinjenim Nacijama su lansirane sledeće godine. 2008. godine Nemački i U.N. šampionati će se spojiti u novu pan-Evropsku seriju.

Le Manš uredi

1939. godine, BMW 328. je završio prvi u svojoj klasi(peti u konačnom skoru) u 1939-om dvadesetčetvoročasovnom Le Manšu, kompletirajući 236. krugova.

Nakon 33. godina, 1972. godine, BMW je sa Šnicer motorsportom i BMW 280CS automobilom po prvi put učestvovao u šampionatu. U nadolazećim godinama BMW je postao redovni takmičar dvadesetčetvoročasovnog Le Manša.

Ginisova knjiga rekorda uredi

11-tog maja, 2013-te godine, BMW ulazi u ginisovu knjigu rekorda, beležeći najduži drift na svetu i time uzvraća udarac „Američkom rekordu“. Džon Švarc beleži konstantno driftovanje dužine 51,3 milju u BMW-u F10 M5, i time obara Abdo Feghailov rekord za 11,180 metara (otprilike 6,95 milja) što je bilo zabeleženo u Ševrolet Kamaru u Abu Dabiju.

Ostali događaji uredi

BMW je imao razne uspehe sa trkačkim i turističkim automobilima pri kraju 1980-te godine i 1990-te godine kada je izašao iz Formule 1. U 1986-toj, severo Američki BMW pravi BMW GTPi nastupa na IMSA GT šampionatugde beleži mali uspeh. 1987-me godine je takođe postojao Kumho BMW šampionat, koji je ekskluzivni BMW- ov šampionat. Bio je održavan u Ujedinjenom Kraljevstvu, i sa nekim trkama koje su se povremeno održavale u Evropi. 2005-te BMW je uočio izazov i pridružuje se kao klasa u Kumho BMW šampionatui godinu dana kasnije postaje samostalan šampionat po imenu BMW prodakšn šampionat. U 2008-moj godini dešava se rascep između odbora i organizacija kluba uočava (CTCRC) da mogu izgubiti šampionat i shodno tome je oformljen PBMW kup.

BMW M6 je uvideo priliku u trkama sa automatskim menjačem i 2008-me se priključuje sezoni Roleksovih sportskih automobila, vožen je od strane jednog Američkog tima koji se sastojao od Jep Thorton, Tom Long, Joe Varde i David Russell. Tarner motorsport je ubacio BMW M6 u sezonu 2010-te godine, a potom doleze dva BMW-a M3 2011-te do 2013-te godine. Oni su osvojili 6 pobeda na Roleks GT šampionatu i 24 top deset pozicija u GT klasi, uključujući i retke pobede duplih klasa sa GT M3 i GS M3 modelima na Američkoj kružnoj stazi 2013-te godine.

Spoljašnje veze uredi

Reference uredi

  1. ^ Fact Zone
  2. ^ http://www.iomtt.com/TT-Info/Marshals.aspx
  3. ^ http://www.visitisleofman.com/iom/culture.xml
  4. ^ http://www.iomtt.com/TT-Database.aspx
  5. ^ [http://www.iomtt.com/TT-Database.aspx
  6. ^ http://www.iomtt.com/TT-Database.aspx
  7. ^ „Vierventil-Technik”. 02-club.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2009-02-02.