Korisnik:Nikolina.gajic/pesak2

Tunel
Ernesta Sabata
Žanrroman
Jezikšpanski
UrednikJug
ZemljaArgentina
Datum objavljivanja1948.
FormatŠtampa (kartonska i rustikalna)
Strane158
Serije
TunelO herojima i grobnicama
(1961)

Tunel je argentinski roman koji je napisao Ernesto Sabato 1948. Huan Pablo Kastel, glavni lik i pripovedač, iz zatvora priča o razlozima koji su ga naveli da počini ubistvo svoje ljubavnice Marije Iribarne.

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Prvo i drugo poglavlje uredi

„Dovoljno je reći da sam ja Huan Pablo Kastel, slikar koji je ubio Mariju Iribarne; Pretpostavljam da je događaj svima u pamćenju i da o meni nisu potrebna nikakva dalja objašnjenja”. (poglavlje 1)

Od trećeg do petog poglavlja uredi

U izložbenom prostoru Primavera 1946. godine Kastel je predstavio sliku pod nazivom Materinstvo. Izložbi su prisustvovali likovni kritičari i povremeni posmatrači. Jedna žena je prišla slici da je pažljivo vidi i njen pogled se zadržao na sceni mlade žene koja je gledala u more sa prozora. Žena koja je posmatrala sliku bila je Marija Iribarne, samo je ona umela da shvati usamljenost predstavljenu u naslikanom prozoru slike.

Kastel se zaljubio u Mariju zbog tog malog gesta. Ta ljubav postala je opsesija do te mere da je ubrzo počeo da je traži po celom gradu. „Tokom meseci koji su usledili razmišljao sam samo o njoj, o mogućnosti da je ponovo vidim". (Gl. 3) On čak i mašta o svom susretu i o tome šta će joj reći.

Od šestog do osmog poglavlja uredi

Kastel sreće Mariju i pita je za mišljenje o slici. U početku ona pocrveni i izgleda kao da ne razume o čemu priča, situacija postaje neprijatna „Devojka je bila blizu da zaplače. Mislio sam da mi se svet raspada, a da nisam udario ništa mirno ili efikasno” (poglavlje 6). Suočen sa ovom okolnošću, odlučuje da ode. Ipak, Marija ga prati da se izvini za njeno ponašanje i kaže mu da se stalno seća scene sa prozora na slici, nakon čega beži.

Od devetog do šesnaestog poglavlja uredi

Nakon stalne potrage da se ponovo sretne sa Marijom, uspeva da je vidi. On je hvata za ruku i vodi je do trga San Martin, tako da ona ne može da pruži otpor, kako bi je pitalo za razlog njenog bekstva. Ona odgovara da ne zna. „Obećaj mi da više nikada nećeš otići. Trebaš mi, mnogo mi trebaš, rekao sam joj ”(gl. 9). On je snažanog karaktera, ponekad nasilnički nastrojen, dok je ona rasuta i apatična.

Te noći je odlučio da je nazove telefonom, ali je na kraju razočaran odlukom jer mu Marija spušta slušalicu tvrdeći da u tom trenutku ne može da govori. Sledećeg dana, uznemiren pređašnjim pozivom, odlučuje da ponovo razgovara sa njom, ali mu se javlja žena koja mu kaže da je njena voljena otišla na selo, ali mu je ostavila pismo. Odlučuje da ode u Marijinu kuću po pismo. Vrata mu otvara slep čovek koji tvrdi da je muž njegove voljene: „Ja se ne zovem Iribarne i ne zovi me gospodine. Ja sam Aljende, Marijin muž ”(poglavlje 12). Dao mu je pismo koje je žurno otvorio, moglo se pročitati: „I ja mislim na tebe. MARIJA ”(gl. 12). Na kraju mu kaže da je njegova žena na jednom imanju sa rođakom Hanterom.

Od sedamnaestog do dvadesetog poglavlja uredi

Huan Pablo više od mesec dana muči Mariju pitanjima o njenom privatnom životu i ljubomorom zbog Hanterovog prisustva. Stalno je grdi zbog njenih postupaka. „Ostavimo po strani razmatranje oblika, zanima me suština. Suština je da si u stanju da godinama varaš svog muža, ne samo zbog svojih osećanja, već i zbog svojih senzacija. Zaključak bi mogao zaključiti bilo ko: zašto ne bi i mene prevarila? Sada ćeš razumeti zašto sam te mnogo puta pitao za istinitost tvojih senzacija. Uvek se sećam kako je Dezdemonin otac upozorio Otela da žena koja je prevarila svog oca može prevariti drugog muškarca. I ništa nije moglo da mi izbaci ovu činjenicu iz glave, da godinama neprestano obmanjuješ Aljendea. Na trenutak sam osetio želju da okrutnost izguram do maksimuma i dodao, iako sam bio svestan njene vulgarnosti i nespretnosti: Varaš slepog čoveka."

Od dvadeset i prvog do dvadeset i petog poglavlja uredi

Zbog svađa Kastel počinje da pije. Jedne noći sanja da ga čovek pretvara u pticu. Uprkos preobraženju, niko to ne primećuje osim njega. Budi se uplašen i zove Marijinu kuću da je zamoli za oproštaj, ali kada sazna da je ona na imanju, šalje joj pismo. Ona se odaziva pozivom da ga poseti. Kada Kastel stigne na stanicu, po njega dolazi vozač koji ga obaveštava o Marijinoj neraspoloženosti da dođe po njega. Na imanju ga dočekuju Hanter i njegova rođaka Mimi i počinju da ga ispituju o njegovoj slici.

Od dvadeset i šestog do dvadeset i osmog poglavlja uredi

Marija napušta svoju sobu i odlazi s njim na plažu pod izgovorom da vidi neke od njegovih crteža. Okrenuta ka moru, ona mu govori da ju je veoma dirnuo prozor na slici koju je Kastel naslikao i kako je želela da ga upozna jer je osećala da su oboje slični, njih dvoje traže nekoga da ne budu sami. „Ponekad mi se čini kao da smo ovu scenu oduvek živeli zajedno. Kada sam videla tu usamljenu ženu na tvom prozoru, osetiola sam da si kao ja i da i ti slepo tražiš nekoga, neku vrstu ćutljivog sagovornika. Od tog dana neprestano sam mislila na tebe, sanjala sam te mnogo puta ovde, na ovom istom mestu gde sam provela toliko sati svog života (gl. 27). Po povratku u sobu, Hanter koji deluje ljubomorno počinje svađu sa Marijom. Kastel je verovao da je to zato što između njih postoji nešto više, pa odlučuje da ode u svoju sobu i ujutru ode iz kuće.

Od dvadeset i devetog do trideset i trećeg poglavlja uredi

Kastel, razočaran onim što se dogodilo, odlazi u barove da pije, tuče se i zlostavlja žene. On šalje pismo Mariji u kojem objašnjava svoj beg sa imanja i tvrdi da vara Aljendea, njenog muža i njega sa Hanterom. Ubrzo nakon što je poslao pismo, on se kaje i pokušava da ga vrati, ali bezuspešno jer ga zaposleni sprečavaju pošto nije sačuvao potvrdu. Iznerviran situacijom, on odlučuje da pozove Mariju i da zahteva da se vrati u Buenos Ajres, preteći da će počiniti samoubistvo ako ne dođe. Suočena sa pretnjom, ona odlučuje da prihvati poziv.

Kastel posećuje Lartiga, Hanterovog bliskog prijatelja, da bi ga pitao o Hanterovom i Marijinom odnosu. Lartigue poriče da je taj odnos pomalo nervozano, što samo povećava Kastelove sumnje. Kasnije, Marija zove da se nađu sutradan u pet.

Od trideset i četvrtog do trideset i devetog poglavlja uredi

Marija se ne pojavljuje u vreme kad su se dogovorili. Kastel je zove samo da bi saznao da se rano vratila na imanje. Ljut, traži od prijatelja auto, govoreći mu da mu je otac bolestan i da mora hitno da putuje. Odmah odlazi na imanje. Kada ste tamo, kao da je noćna mora, popnite se na vrh kroz rešetku na prozoru. Idite preko terase do unutrašnje galerije i potražite Marijinu spavaću sobu. On hvata nož i ulazi u sobu. Marija ga, preplašena, pita šta radi, a Kastel odgovara: „Moram da te ubijem, Marija. Ostavila si me samog ”(gl. 38). Zatim je nekoliko puta zabio nož u Marijina grudi i stomak.

U 4 ujutro stigao je u Buenos Ajres, uznemiren, posetio je Aljendea da ga obavesti da Marija vara obojicu sa Hanterom, ali ona to više neće činiti. Aljende se uplašio i govori mu insensato. Zatim trči u policijsku stanicu i predaje se zbog učinjenog zločina. Aljende nakon toga izvršava samoubistvo, a Kastel ostaje u zatvoru razmišljajući o svom zločinu: „Postojalo je samo jedno biće koje je razumelo moju sliku. U međuvremenu, ove slike moraju sve više da ih potvrđuju u svom glupom gledištu. I tako će zidovi ovog pakla svakim danom biti sve hermetičniji“ (gl. 39). Kraj

Teme romana uredi

Agresija uredi

Kastel je lik koji se komplikuje sopstveni život, osoba silno uznemirena egzistencijom, misli da u Mariji Iribarne pronalazi srodnu dušu koja ga razume i razume njegove misli, kada primeti odliku jedne od njegovih slika na izložbi. Ali on ubrzo otkriva da to nije slučaj i oseća se ozbiljno povređenim zbog psihičkih poremećaja koji ga obuzimaju.

Usamljenost uredi

Usamljenost se može videti u metafori tunela. Kastel prolazi kroz tunel od kojeg su drugi ljudi daleko, ide sam. Kada ubije Mariju, kaže joj da to čini jer ga je ostavila samog. Huan Pablo Kastel se plaši usamljenosti i traži nekoga ko ga razume, nekoga da ga prati. I Marija nekoga traži, na kraju ih to dovodi do susreta.

„Ne, ni taj zid nije uvek bio ovakav: ponekad je opet bio od crnog kamena i tada nisam znao šta se dešava na drugoj strani, šta je njeno u tim anonimnim intervalima, kakvi su se čudni događaji dešavali; a ja čak i pomislio da joj se u tim trenucima lice promenilo i da ju je podrugljiva grimasa deformisala i da se možda smeh susretao sa drugim i da je cela istorija prolaza bila moja smešna izmišljotina ili uverenje i da je u svakom slučaju samo jedan Tunel, mračan i usamljen: rudnik, tunel u kome je prošlo moje detinjstvo, moja mladost, ceo moj život." (gl. 35).

Istorijski kontekst uredi

Prvo izdanje romana objavljeno je 1948. Dve godine nakon što je na vlast došao Huan Domingo Peron, koji je sproveo pokret poznat kao peronizam ili justicijalizam nazvan tako jer je njegov cilj bio socijalna pravda.[1]

Iste godine Argentina je učestvovala na Olimpijskim igrama u Londonu sa 199 takmičara. Osvojila je 3 zlatne, 3 srebrne i 1 bronzanu medalju, što je ukupno 7. U oblasti književnosti Hulio Kortasar je objavio Sirse.

Likovi uredi

Huan Pablo Kastel. Pripovedač i protagonista priče. Postaje opsednut Marijom Iribarne, verujući da ga ona jedina razume; On pokušava da je potpuno zaposedne, ali ne uspeva i zaslepljen ljubomorom, ubija je. Lik je stidljiva, nasilna, ljubomorna osoba, nije sujetna i radoznala osoba.

Marija Iribarne. Iako oseća naklonost prema Huanu Pablu, nikada mu se u potpunosti ne predaje. Udata je za Aljendea. Huan Pablo sumnja da je ljubavnica svog rođaka Hantera. Marija je stidljiva osoba, koja se ponekad plaši za svoj integritet zbog agresivnosti i Kastelovog nasilnog ponašanja prema njoj.

Aljende. On je muž Marije Iribarne, slep je. On upoznaje Kastela kada on posećuje njegovu kuću da potraži pismo koje mu je Marija ostavila prilikom posete imanju. Kastel ga traži nakon što je ubio Mariju da bi mu rekao za zločin. Na to on vikne insensato (gl. 38). Poslednje poznato za njega je njegovo samoubistvo.

Hanter. Aljendeov rođak. Huan Pablo Kastel sumnja da je Hanter Marijin ljubavnik.

Kritike uredi

Prve kritike dela podeljene su na dva aspekta: na jednoj strani su oni koji prave psihološku analizu glavnog junaka, na drugoj oni koji prave filozofsku analizu zasnovanu na postulatima Sartrovog egzistencijalizma. Svi se slažu da je glavni lik Huan Pablo Kastel shizofrenik. Poslednjih godina pojavio se još jedan trend čija se produkcija može naći uglavnom u tezama i koja je posvećena sagledavanju strukturalnih aspekata dela.

Agustin F. Segi je najreprezentativniji u prvoj grupi. U svom članku „Četiri sna u Tunelu Ernesta Sabata“ on pominje:

„U nedavnom radu, verujem da sam pokazao da se Sabatovi romani ne mogu na zadovoljavajući način tumačiti pribegavanjem samo egzistencijalističkim perspektivama: mnoga važna pitanja nisu u potpunosti shvaćena dok se ne uzmu u obzir guste teme psihopatologije, posebno u vezi sa muškim glavnim ulogama.“[2]

U ovom članku analizira Kastelove snove kroz Frojdove postulate. Glavna stvar je da pokušate da otkrijete da li se susrećete sa shizofreničnim ili samo paranoičnim likom.

Ana Paula Fereira[3] koristi Lakanove postulate za svoju analizu. Njegovo tumačenje je da Huan Pablo u Mariji nalazi zadovoljenje svog Edipovog kompleksa. Štaviše, on sebe projektuje na Mariju, što ga navodi da želi da je poseduje kao objekat i primorava je da izvrši određene radnje koje su u skladu sa njegovim sopstvenim mislima. Kroz faze razvoja koje je predložio Lakan prolazi glavni lik.

Što se tiče druge struje, Norberto M. Kasner[4] roman posmatra iz koncepta usamljenosti:

Likovi u oba romana učestvuju u intenzivnoj potrazi za odgovorom na egzistencijalnu enigmu, pokušavajući istovremeno da odagnaju emotivnu usamljenost u kojoj se nalaze. Kastel, protagonista Tunela, žarko želi da se poveže sa Marijom, jedinom osobom koja izgleda razume njegovu umetnost. Prihvataju ga kritičari i društvo uopšte. Međutim, iznutra se oseća usamljeno i podstiče nadu da će se jednog dana ona doći u njegov život i spojiti se sa njegovim, dajući mu tako šansu da bude srećan[4].

Što se tiče ovog aspekta, može se reći da ima manje pristalica, ima čak i nekih kritičara koji se odlučuju da prihvate kanonsko čitanje Kastela kao shizofreničara, ali bez da mu pridaju veliki značaj ili diskutuju o tome, kako bi prešli na druge teme kao što je usamljenost.

Konačno, postoje izolovane studije o drugim aspektima romana, uglavnom o njegovoj strukturi, vremenu i diskursima koji se pojavljuju.

Filmske adaptacije uredi

Reference uredi

  1. ^ Carlos., Torre, Juan (2000). Los años peronistas (1943-1955). Editorial Sudamericana. ISBN 978-1-4492-0192-0. OCLC 922993341. 
  2. ^ F., Segui, Agustín (1992-03-12). Los cuatro sueños de Castel en El túnel de Ernesto Sábato. University Library System, University of Pittsburgh. OCLC 1233152058. 
  3. ^ Ferreira, Ana Paula (1992-03-12). „El túnel, de Ernesto Sábato, en busca del origen”. Revista Iberoamericana. 58 (158): 91—103. ISSN 2154-4794. doi:10.5195/reviberoamer.1992.4999. 
  4. ^ a b M., Kasner, Norberto (1992-03-12). Metafísica y soledad: un estudio de la novelística de Ernesto Sábato. University Library System, University of Pittsburgh. OCLC 1280586727. 

Spoljašnje veze uredi