Kotorski karneval je tradicionalna manifestacija koja se održava u Kotoru. Počinje dve nedelje pred Veliki uskršnji post i završava se početkom posta. Od 2002. godine organizuje se i letnji karneval, kao jedna od najvećih turističkih atrakcija u Crnoj Gori.

Kotorski karneval
Logo festivala
Datum(i)februar (Tradicionalni, zimski)
avgust (Internacionalni letnji)
Osnovan1516. vek (zimski)
2002. (letnji)
Trajanje6 - 12 dana
TipMaskenbal (maškare)
LokacijaCrna Gora Crna Gora, Kotor
Kotorska riva
Glavni kradski trg, Trg od oružja
Južna gradska vrata na Gurdiću

Kotorski karneval održava se na području opštine Kotor, a tradicija ovih karnevalskih svečanosti iz vremena pre 16. veka.[1]. Predstavlja svetkovinu narodnog duha i umeća, kako učesnika, tako i gostiju iz regiona. Brojni posetioci mogu uživati u koloritu i humoru originalnih maski i kostima, muzici, gastronomiji i satiričnom duhu Mediterana.[2] Od 2002. godine održava se i letnji karneval, početkom avgusta, usred turističke sezone. Letnji karneval od osnivanja ima internacionalni karakter.[3] Kao društvena manifestacija danas je veoma popularna i kao turistička atrakcija.[4]

U duhu bogate tradicije i razvijajući se u skladu sa novim vremenima u Kotoru je, kao nosiocu karnevalskih festivala u Crnoj Gori, 1999. godine osnovana Nevladina Organizacija „Fešte” čijim je posredstvom ovaj grad 2001. godine postao punopravan član Federacije evropskih karnevalskih gradova (FECC), a Kotorski karneval je svrstan u porodicu Evropskih karnevala. Iako se, u odnosu na druge karnevale širom sveta, Kotorski karneval organizuje skromnim sredstvima, važi za jedan od najatraktivnijih evropskih karnevala.[5] Predstavlja simbol ovog grada, po kome je Kotor prepoznatljiv u svetu.[6]

Tradicionalni zimski karneval okupi između 5 i 10 hiljada ljudi, dok letnji, obzirom na činjenicu da se dešava usred turističke sezone, kada je Crnogorsko primorje puno turista, okupi između 25 i 30 hiljada posetilaca.[7]

Istorija uredi

Karneval je kao običaj začet u predhrišćanskom periodu i vezuje se za paganske kultove plodnosti, poput Dionisija - svečanosti u čast boga Dionisa ili rimskih Saturnalija. Događaj su pratile velike gozbe, a za vreme praznovanja zaboravljane su staleške razlike, dok su robovi uživali potpunu slobodu. Modifikovana tokom vekova, karnevalska tradicija je bila posebno raskošna u vreme Renesanse. Ostalo je zapisano i da je Leonardo Da Vinči pravio „trijomfe” (kola) za karnevalsku povorku. Do danas se fenomen karnevala održao zahvaljujući njegovoj lokalnoj obojenosti, ali i subverzivnosti.[1] Po svojim strukturalnim i semantičkim odlikama karneval je složen foklorni i kulturološki fenomen, koji u svom viševekovnom trajanju čuva mnogo mitskog, obrednog i folklornog, ali je, sa druge strane, odraz društeno-političkih prilika sredine u kojoj se održava, što ga čini uvek aktuelnim. Za razumevanje strukture karnevala i njegovih slika važno je znati da karneval potiče od prethrišćanskih agrarnih kultova plodnosti koji su slavili kraj jednog i početak novog životnog ciklusa, prelazak iz smrti u život, obnovu i novo rađanje. Zato je u karnevalu primarno načelo tela i svega što je u vezi s njim i njegovim potrebama – hranjenje, pražnjenje, polni čin... Karneval slavi radost života, njegovo obnavljanje kroz radost, smeh i igru. Na načelu smeha počivaju sve karnevalske slike i simboli, karnevalski duh i pogled na svet. Smisao karnevalskog smeha nije samo da ismeje, nego i da ukaže na ono što je loše i što treba mijenjati. Zato se kroz smeh ostvaruju obe funkcije karnevala – zabavna i društvenokritička.[5]

Najstariji do sada pronađeni dokument u kojem se pominje karneval u Kotoru nosi datum 11. februar 1508. godine. To je sudski dokument u kojem piše da Kotoranin po imenu Luka Bolica daje svoju njivu u Dobroti u godišnji najam: izdaje njivu za određenu količinu žita o Ilindanu, praseću glavu o Božiću, jarića o karnevalu i jagnje o Uskrsu. Na osnovu tog dokumenta vidi se da su karnevalski datumi već tada bili ustaljeni u godišnjem kalendaru grada, pa se može pretpostaviti da njegovi počeci sežu još dalje u prošlost.[1]

Drugi dokument, koji liči na scenario za film za spaljivanje Karnevala, pronađen je u Perastu i potiče iz 1715. godine. Prema tom zapisu, između vrha zvonika crkve Svetog Nikole i jednog broda u luci razapinjao se konopac. Po tom konopcu bi se spuštala lutka koja je simbolizovala Turčina. Ta lutka ne bi ni stigla do broda, već bi je na obali mladi Peraštani sasekli mačevima. U toku 19. veka karnevalske povorke su uglavnom preuzeli gradski trgovci i zanatlije i to je postala pučka zabava. Crkva je uspela da kanališe dešavanja tako da završetak svečanosti, spaljivanje lutke karnevala, bude pred sam početak velikog uskršnjeg posta. Tokom karnevala ljudi su se maskirali, bili veseli i mogli su da jedu meso, ali toga dana je prestajo mrs i počinjao je veliki uskršnji post.[8]

Suđenje i spaljivanje Krnevala čuva sećanje na davnu, pagansku, obrednu tradiciju – na ljudsku žrtvu. U drevnim društvima verovalo se da je vladar (vrhovni sveštenik, plemenski vođa, kralj) odgovoran za održanje poretka, narodni život i blagostanje. Ako su narod zadesile nevolje, vladar se smatrao odgovornim.[5] Samo spaljivanje karnevalske lutke predstavlja i simboličko pročišćavanje kroz vatru. I dan danas u nekim selima još uvek se pale Ivanjski kresovi. Onda momci i djevojke preskaču preko zapaljenih vatri i na taj način se pročišćavaju i doživljavaju duhovnu katarzu. Spaljivanje te lutke znači i najavljivanje proleća.[8]

Tradicija pravljenja karnevalskih fešti u Kotoru prekinuta je u periodu Drugog svetskog rata. Obnovljena je 60-tih godina 20. veka i traje sve do danas.[9]

Opis manifestacije uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Kotorske karnevalske svečanosti održavaju se zimi i leti. Tradicionalni karneval je manifestacija koja se organizuje krajem februara i ta tradicija datira iz 14. veka.[7] Internacionalni letnji kotorski karneval osnovan je 2002. godine i predstavja turističku atrakciju. I zimski i letnji karneval praćeni su bogatim kulturnim programom, namenjenom kako odraslima, tako i deci.

Priprema i šivenje maski otpočinju mesecima pre karnevala. Ideje, nacrti i tok izrade maski čuva se u najvećoj tajnosti. Sama izrada maski, koja se odvija uglavnom u domaćoj radinosti, predstavlja takođe svojevrstan društveni događaj, praćen pesmom, šalom i zabavom.[8] U Kotoru postoji nekoliko profesionalnih karnevalskih grupa a neke od njih su: Karampana, Berekini, Oriđinali i druge. Osim profesionalnih grupa na karnevalu učestvuju i manje ili veće, spontano formirane grupe, cele porodice sa decom, kao i pojedinci.[4]

Karnevalske fešte uobičajeno počinju podizanjem karnevalske zastave, uz pozdrav „Kapa” (kapetana) kotorskog karnevala i vatrometom, da bi u sledećih nekoliko dana obuhvatile niz abruma (poziva na feštu - zabavu), kulinarskih fešti, izložbi, koncerata, pozorišnih predstava, a sve u duhu oživljavanja uspomene na stare gradske „oriđinale”, „muzikante” i „maškarune”.[7]

Kraj fešte i centralni događaj predstavlja velika karnevalska povorka koja predvođena „Kapom”, gradskom muzikom i mažoretkinjama defiluje kroz grad, do mesta na kome se sudi Karnevalu ili „Krnju” i na kome se on na kraju spaljuje. „Krnjo” je lutka natprirodne veličine i grotesknog izgleda, koja predstavlja personifikaciju svega onog lošeg što je narod zadesilo protekle godine.[10] U skladu s optužbom, lutka svake godine dobija drugi lik i ime. Jedan je od zahteva „tužilaca” u scenskom suđenju Karnevalu glasio je ovako:[1]

Program karnevala uredi

Raspored pratećih programa tokom obe manifestacije nije isti svake godine.

Tradicionalni zimski karneval uredi

Tradicija Kotorskog karnevala duga je više od 500 godina, a u početkom 19. veka ustanovljeno je vreme održavanja dve nedelje pred veliki uskršnji post. Program festivala okvirno izgleda ovako:[11]

1. dan: Svečano otvaranje Karnevala - tradicionalne karnevalske fešte počinju specijalnim performansom na Trgu od oružja, glavnom gradskom trgu. Kotorska Gradska muzika sa mažoretkinjama pozdravilja grad, posle čega sledi podizanje karnevalske zastave, uz pozdrav „Kapa” kotorskog karnevala i vatromet. U zabavnom delu programa nastupaju kotorske klape i muzički sastav izvodi himnu karnevala.

2. dan: Nastupi mažoretkinja i zabavno-muzički program.

3. dan: Karnevalska „njokada” - gastronomska svečanost, degustacije tradicionalnih njoki (knedli).

4. dan: Tradicionalni Kotorski maskenbal, koji se održava u zatvorenom prostoru. Maskenbal ima takmičarski karakter i svake godine obezbeđuje se bogat fond nagrada. Zabava uobičajeno traje sve do zore.

5. dan: Dečji maskenbal.

6. dan: Različite izložbe (karnevalske maske, fotografije nekadašnjih karnevala i sl.)

7. dan: Koncert pod maskama.

8. dan: „Abrum” - poziv na feštu, kojim Kotorani pozivaju svoje sugrađane i sve ljude dobre volje da se odazovu u što većem broju i priključe se zabavama do zore, naravno pod maskama. Maskirana družina, praćena zvucima Gradske muzike, prolazi ulicama i trgovima Staroga grada uz poziv „Svi na feštu!”

9. dan: Koncerti klapa.

10. dan: Kulinarska fešta „Papalada”, odnosno besplatna degustacija tradicionalnih jela „bokeške kužine” od kojih neka imaju dugu tradiciju. Na trpezi se mogu naći njeguški pršut, njoke, pašta šuta (makaroni), bumbari (punjena crevca), jela od ribe, školjki, rakova, rižoto, štrudle, dobrotske torte i razni drugi specijaliteti, začinjeni autohtonim aromatičnim biljem Boke Kotorske, peršuna, bosiljka, ruzmarina, maslinovog ulja i ostalih tradicionalnih začina.

11. dan: Zabavno muzički program uz mažoretkinje i maske.

12. dan: Završna svečanost - karnevalske svečanosti završavaju se tradicionalnom karnevalskom povorkom koja se kreće glavnom kotorskom saobraćajnicom, od otvorenog bazena VK Primorac do južnih gradskih vrata na Gurdiću, pa do mesta gde se održava „suđenje” i spaljivanje Krnevala. Pre glavne, „velike” povorke ulicama prolazi i dečja karnevalska povorka u kojoj učestvuju deca predškolskog i školskog uzrasta. U glavnoj povorci, predvođenoj „Kapom” od Kotorskog karnevala, pored Gradske muzike i mažoretkinja učestvuju i maskirane grupe i pajedinci, među kojima su i dobitnici nagrada na održanim maskenbalima. U povorci se kreću i brojna alegorijska kola („figure”), takođe za tu priliku napravljena u radionicama kotorskih karnevalskih majstora. Posle suđenja i presude „Slavnog suda”, krivac se vodi na mesto spaljivanja. Fešta se, posle suđenja na glavnom gradskom trgu, nastavlja po celom Starom gradu, uz muziku i dodelu nagrada.

Internacionalni letnji kotorski karneval uredi

Internacionalni letnji kotorski karneval organizuje se od 2002. godine kao turistička manifestacija. Traje kraće od zimskog, program je zbijeniji, prilagođen mnogobrojnim turistima. Program letnjeg festivala okvirno izgleda ovako:[12]

1. dan:

  • Smotra mažoretki koje su neizbežna pratnja karnevala, grupa devojaka koje u živopisnim kostimima sa štapovima izvode ritmičke vežbe i koreograije praćene zvucima pleh muzike.
  • Ribraska fešta u autentičnom ribarskom naselju Muo, gastronomska svečanost i degustecija jela pripremljenih od sitne vrste morske ribe koju love ribari ovog mesta.

2. dan:

  • Dečji maskenbal koji prate brojne plesne grupe i dečije radionice koje rade i stvaraju u Kotoru.
  • Fešta od mušulja, gastronomska svečanost u Prčanju i degustecija mušulja (dagnji) pripremljenihna tradicionalni način, u velikim loncima.

3. dan:

4. dan:

  • „Abrum” - poziv na feštu, kojim „maškare” (maske) predvođene „Kapom” karnevala pozivaju svoje sugrađane i sve ljude dobre volje da se odazovu u što većem broju i priključe se zabavama leti se organizuje brodom, koji uz muziku pristaje u svako mesto u zalivu - Dobrota, Perast, Muo, Prčanj i Stoliv. Brod se na kraju „đira” (kruga) vraća na kotorsku Rivu, gde maske učestvuju u kraćem programu.

5. dan:

  • „Najmašakaraniji grade” - priredba tokom koje se na glavnoj bini glavnog gradskog trga predstavljaju gostujuće karnevalske grupe.

6. dan:

  • Internacionalna letnja karnevalska povorka kreće se glavnom kotorskom saobraćajnicom, od otvorenog bazena VK Primorac do južnih gradskih vrata na Gurdiću. Duž ove trase postavljene su otvorene pozornice na kojima voditelji predstavljaju karnevalske grupe i pojedinačne maske, uz njihove poruke i simbole. Na početku povorke su zastave Kotorskog karnevala i Federacije evropskih karnevalskih gradova (FECC), sa „Kapom” karnevala i članovima FECC iz zemlje i sveta na čelu.
  • Karnevalska noć nastavlja se unutar zidina Starog grada do kasnih sati.

U velikoj karnevalskoj povorci, pored maski i karnevalskih grupa iz Kotora i drugih gradova Crne Gore, poslednjih godina učestvuju i karnevalske grupe iz brojnih Evropskih zemalja: Srbije,[13]Hrvatske, Slovenije, Italije, Grčke, Austrije, Švedske, Nemačke i drugih.[12]

Karnevalski listovi uredi

Tokom karnevala objavljuju se i karnevaski listovi „Karampana” i „Ćakulona”, koji su prepoznatljiv deo karnevalskih svečanosti. „Karampanu” je osnovalo Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo” iz Kotora, a prvi broj je izašao 3. februara 1926. godine. „Ćakulonu” su osnovali stanovnici kotorskog naselja Muo 1886. godine i pokrenuta je ponovo posle duže pauze.[4]

„Karampana” se pravi tako što doskočice, dosetke i šaljive događaje iz života grada, napisane na listu papira, sami građani ubacuju u kutiju koja stoji na ulazu u Stari grad, poneko u kutiju ubaci i novčani prilog. Prikupljeni materijal obrađuje se u redakcijii lista, dok istovremeno crtači, kojih u Kotoru ima dosta, crtaju karikature. „Karampana” je uvek dobro čuvana tajna, sve do samog izlaska. Članovi redakcije čak dežuraju u štampariji, da ne bi neko od štampara izneo list pre nego što bude kompletno gotov. Dešava se da se poneko i prepozna u ovim šalama, ali Kotorani imaju jednu izreku koja glasi: „Ko nije za Karampanu, nije ni za život u Kotoru”.[8]

Društveni kontekst uredi

Iako na prvi pogled deluje kao raskalašna zabava i svojevrsno javno pozorište zabave, uz muziku, igru, ples i vesele šarene kostime i maske, ovo je samo spoljna manifestacije jedne duboke značajne pojave društvenog života, koja u svojim korenima nosi odlike mitskog mišljenja i obreda, i čuva iskonsku čovekovu težnju za životom, potrebu za njegovim stalnim obnavljanjem, svezemaljskim i svenarodnim preporodom.[14] Osim uobičajnih maski pajaca, kraljeva, kraljica, vojnika, životinja i drugih javljaju se maske koje predstavljaju aktuelne ličnosti iz sveta filma, umjenosti i politike. Maske koje predstavljaju aktuelne ličnosti ili događaje nikada nisu njihova nema kopija, već su date kroz kritičku vizuru, kroz humor i parodiju, uvek sa jasnom porukom i kritikom. Ako se prestavlja neka ličnost, rekviziti koji je prate jasno ukazuju na poruku ili javnu osudu dela koja joj se pripisuju.[15] Kroz sve epohe, Kotorski karneval se temelji na onome što je trenutno aktuelno u gradu. Uvijek je reč o nekim međusobnim duhovitim dosetkama građana, ali karneval ima i subverzivno-društvenu ulogu. On uvek ukazuje na mane društva, na ono što narodu smeta u politici, društvu, aktuelnoj vlasti. To je pogotovo bilo prisutno u 18. i 19. veku. Tako su iz vremena austrijske vlasti u 19. veku ostali proglasi kojima je bilo striktno precizirano šta se sme, a šta ne sme raditi tokom karnevala. Recimo, nije se smelo dirati u autoritet crkve i vlasti, ili maskirati sat vremena posle mise. Sa druge strane, karnevalska tradicija se toliko dugo održala i zato što je to vid psihološkog i emocionalnog oduška. Prema rečima profesorke Stanke Janković Pivljanin „to je vrijeme kada je sve moguće i kada možete da budete ko god hoćete. A još jedan važan činilac toliko duge tradicije je i to što je karneval možda i jedini praznik koji cijeli grad živi”.[1]

U istom duhu pravi se i „Krnjo”, lutka natprirodne veličine i grotesknog izgleda, koja predstavlja personifikaciju svega onog lošeg što je narod zadesilo protekle godine i koja se on na kraju spaljuje. U skladu s optužbom, „Krnjo” svake godine dobija prikladno ime.[16] Tako je, na primer, lik „Krnja” 2007. godine bio sublimacija problema koji je godinama mučio građane - korumpiranog političara. Bio je obučen u crno, sa mobilnim telefonom u jednoj i tašnom punom para u drugoj ruci. Shodno liku koji je predstavljao, zvao se Mito Korupcija. Feštađuni (organizatori cele zabave - fešte) koji prave lutku karnevala ne libe se da naprave likove političara i oni su najčešća tema. Krajem 90-ih godina bio je to lik Slobodan Miloševića, koji je tada još uvek bio na vlasti. Imao je srebrena krila i u rukama držao zlatnu liru i bio je sarkastična figura „Anđela mira”. Vekovima se veruje da će se, spaljivanjem lutke, istovremeno spaliti sva zla i sve ono negativno što postoji u društvu uopšte.[8]

Duga tradicija karnevala, bogastvo sadržaja kroz manifestacije i slike, atmosfera i karnevalski listovi deo su vredne i značajne kulturne baštine Kotora.[4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Vukićević, Jasna (30. 1. 2018). „Kotor: Pet vjekova karnevalskog duha”. Radio Free Europe. Radio Liberty. Pristupljeno 12. 4. 2020. 
  2. ^ „TRADICIONALNI ZIMSKI KOTORSKI KARNEVAL”. Zvanični veb-sajt. JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor. Pristupljeno 12. 4. 2020. 
  3. ^ „18. Internacionalni ljetnji Kotorski karneval 2019”. Montenegrina. 23. 7. 2019. Pristupljeno 9. 4. 2020. 
  4. ^ a b v g Stanovčić 2016, str. 39-40
  5. ^ a b v „Karnevalski smijeh ukazuje na ono što je loše i što treba mijenjati”. DAN. 8. 1. 2020. Pristupljeno 12. 4. 2020. 
  6. ^ „Maškare preuzele vlast u Kotoru”. Share Montenegro. 15. 2. 2020. Pristupljeno 12. 4. 2020. 
  7. ^ a b v Bjelobrković 2016, str. 85
  8. ^ a b v g d Vukićević, Jasna (28. 1. 2007). „Kotorski karneval i Mito Korupcija”. Radio Free Europe. Radio Liberty. Pristupljeno 12. 4. 2020. 
  9. ^ „Kotor Dogadjaji”. Visit Montenegro. BritishDotCom ltd. Pristupljeno 12. 4. 2020. 
  10. ^ Mitrović 2014, str. 161
  11. ^ Bjelobrković 2016, str. 125-130
  12. ^ a b Bjelobrković 2016, str. 121-123
  13. ^ „"Samba" stigla iz Pančeva”. Novosti. 6. 8. 2006. Pristupljeno 13. 4. 2020. 
  14. ^ Mitrović 2014, str. 146
  15. ^ Mitrović 2014, str. 160
  16. ^ Mitrović 2014, str. 160-161

Literatura uredi

  • Stanovčić, Irena (maj 2016). KULTURNO NASLJEĐJE GRADA KOTORA (PDF). Tivat: FAKULTET ZA MEDITERANSKE POSLOVNE STUDIJE. Pristupljeno 10. 4. 2020. 
  • Bjelobrković, Zlatinka (2009). Event turizam - značaj i potencijal na području Kotora. Beograd: Univerzitet Singidunum. 
  • Mitrović, Katarina (2014). Knjiga o Kotoru. Beograd: Tenduro Menadžment. ISBN 978-86-88873-24-6. 

Spoljašnje veze uredi