Kojica Popović je junak crnogorskog porekla, koji je živeo na prostorima južne Srbije koji se istakao u borbi protiv Turaka.

Biografija uredi

Mladost i preseljenje u Jablanicu uredi

Rođen je u selu Kazance, na Goliji, kod Nikšića, od oca Vukašina, sveštenika. Dalji preci Papovića potiču sa Čeva, od plemena Ozrova. Kojica se istakao u borbama sa Turcima. Bio je nemirnog duha i isticao se hrabrošću. Po tim osobinama pročuo se u Goliji, te je postao perjanik kod crnogorskog knjaza Nikole na Cetinju. Raspop Vukašin sa sinovima Kojicom, Đorđem, Joksimom i Ivanom, Kojičinim ćerkama i sinovima Mitrom i Radovanom, kao i bratom Zarijem i njegovim sinovima Radem, Markom, Savom i Pejom, koji su poginuli na Solunskom frontu, napusti 1890. godine Goliju i doseli u Gornju Jablanicu, u selo Marovac. Od posne smonice nije se živelo, pa se Papovići prihvatiše graničarske službe. Kojica postade harambaša čete koja je brojala 120 „krstaša" iz Marovca, Svirca, Sijarine, Borovca, Stare Banje, Mrkonje, Vrapca, Brajine, Poroštice, Tulara, Brvenika, Retkocera, Sponca, Stuble, Sekirače i Gajtana. Četu su činili mahom doseljenici iz Hercegovine i Crne Gore, stariji ratnici vični oružju.

Prvi Balkanski rat uredi

Kojica Papović ispolji junaštvo 1912. godine u napadu na tursku karaulu na Veljoj glavi. Pod bedemima turske karaule Đuro Ognjanović i Marko Vukadinović napravili su žive lestvice. Pod kišom turskih kuršuma Đuro i Marko digoše na ruke bombaša Kojicu do najmanjer otvora turske karaule. Neusgrašivi Papović nije se obazirao na puščanu vatru iz karaule već je uspeo da ubaci bombe, koje su ubile turske graničare. Posle borbi na Svircu i Kapiji Kojica se sa četom priključi srpskoj vojsci i nastavi ratovanje sa Turcima.

Prvi svetski rat uredi

Učestvovao je i u Prvom svetskom ratu do 1915. godine. Kad nastupi odstupanje srpske vojske Kojica povede porodicu u Crnu Goru, kako bi je spasao od arbanaške odmazde. Na putu kod Podujeva presretoše ih Arbanasi radi pljačke. No, Kojica i njegov sin Mitar i sinovac Radoje potegoše puške i ubiše arbanaškog prvaka i njegova dva pratioca. Arbanasi u Marovcu spališe Kojičinu kuću i sve zgrade, a imovinu opljačkaše.

Jablaničko-toplička buna uredi

Negde 1917. kad izbi Jablaničko-toplička buna, u Marovac, na zgarišta, vratiše se Papovići. Kojica sagradi planinsku kolibu, naloži vatru i uvede u nju porodicu. Kojica i ostali Papovići behu četnici do propasti ustanka. Kojica se nije predavao već je komitovao. Arbanasi su ga dugo pratili i čekali priliku da ga ubiju. Kojica bude izdat. Jednog jutra dvadesetak Arbanasa opkoli kolibu. Kad se Kojica pojavio na vratima kolibe osuše plotun. Ubiše Kojicu i njegovu kći Ružu, a raniše Mitra. Po Kojičinoj pogibiji njegovi sinovi Mitar, Radovan i Marko odmetnuše se u srlske komite, ne mogavši oplakati i sahraniti oca zbog arbanaške osvete.[1]

Reference uredi

  1. ^ Ž. Turović, Gornja Jablanica: Ljudi i vreme, Leskovac, 2004, 36-39 strana