Kraljevina Istočna Anglija

Kraljevina Istočna Anglija, takođe poznata i kao Kraljevina Istočnih Angla (stengl. Ēast Engla Rīce, lat. Regnum Orientalium Anglorum), bila je jedna od sedam kraljevina anglosaksonske heptarhije. Prostirala se na teritorijama današnjih engleskih grofovija Norfok i Safok. Ime je dobila po Anglima, drevnom germanskom narodu koji se na tom području naselio još sredinom 5. veka. Prvi vladar je Vufa po kome je dinastija Vufingas dobila naziv. Ovoj dinastiji je pripadao i Redvald pod čijom je vlašću Istočna Anglija u 7. veku postala najjača država heptarhije i Sigebert pod čijom vladavinom se kraljevina pokrstila. U kasnijim godinama kraljevstvo je oslabilo i postalo vazal susedne Mersije i Veseksa. Njenom slabljenju kasnije će dosta doprineti i Vikinzi, odnosno Danci koji su njome vladali od 879. do 917. godine kada ih je porazio Edvard Stariji te područje Istočne Anglije pripojio Kraljevini Engleskoj.

Kraljevina Istočna Anglija
Ēast Engla Rīce
Grb Kraljevine Istočne Anglije
Grb

Kraljevina Istočna Anglija
Geografija
Kontinent Evropa
Regija Britanska ostrva
Glavni grad Rendlešem, Domok
Društvo
Službeni jezik staroengleski, latinski
Religija Katolicizam. Paganstvo
Politika
Oblik države Kraljevina
 — Kralj
Istorija
Istorijsko doba Rani srednji vek
 — Osnivanje 6. vek
 — Ukidanje 918. godina
Događaji  
 — Osnivanje 6. vek
 — Prestanak 918. godina 
Zemlje prethodnice i naslednice
Kraljevine Istočne Anglije
Prethodnice: Naslednice:
Post-rimska Britanija Veseks

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • Istorija Engleske — dr Ivanka Đuković Kovačević