Краљевски пингвин
Kraljevski pingvin (lat. Aptenodytes patagonicus) predstavlja drugu najveću vrstu pingvina, odmah poslije carskih pingvina. Ova vrsta sadrži dvije podvrste — Aptenodytes patagonicus patagonicus i Aptenodytes patagonicus halli; podvrsta patagonicus živi u južnom Atlantiku, dok halli živi u ostalim dijelovima.
| Kraljevski pingvin | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | Hordati (Chordata)
|
| Klasa: | Ptice (Aves)
|
| Red: | Pingvini (Sphenisciformes)
|
| Porodica: | Spheniscidae
|
| Rod: | |
| Binomno ime | |
| Aptenodytes patagonicus Miller,JF, 1778
| |
Fizičke osobine uredi
Kraljevski pingvini narastu do visine od oko 90 cm i težine od 11 do 16 kg. Izgledom liče na carske pingvine, ali se lako raspoznaju po jasno izraženoj narandžastoj šari u gornjem delu grudi. Takođe, imaju duži kljun i vitkiji stas od carskih pingvina.
Ishrana uredi
Kraljevski pingvini se hrane sitnom ribom, i lignjama, a ponajmanje krilom i rakovima, za razliku od većine predatora iz Južnog okeana.
U lovu, ovi pingvini rone u dubine od preko 100 metara, često i preko 200 metara[2], što je mnogo dublje nego što roni ijedna druga vrsta pingvina, osim carskih pingvina.
Kraljevski pingvini hrane svoje mladunce tako što pojedu ribu, djelimično je svare a zatim je povrate i daju im da jedu.
Pijenje vode uredi
Kao i većina pingvina, kraljevski pingvini imaju takozvanu slanu žlijezdu, preko koje izbacuju višak soli iz organizma, i koja im se nalazi odmah iznad očiju.
Rasprostranjenost uredi
Kraljevski pingvini žive na podantarktičkim ostrvima na sjevernoj ivici Antarktika, kao i na Ognjenoj zemlji, Folklandskim Ostrvima i drugim ostrvima iz regiona. Ukupna populacija se procjenjuje na oko 2,23 miliona parova, i stabilno raste[3][2].
Razmnožavanje uredi
Pošto pripadaju grupi velikih pingvina, mladunci čekaju i po 14-16 mjeseci prije nego što se upute u vodu. To je drastična razlika u odnosu na manje pingvine, koji sa odgojem mladunaca završe već u toku jednog ljeta, ako je sezona obilovala hranom. Kraljevski pingvini pažljivo odabiraju vrijeme parenja, u novembru ili decembru, tako da se mladunci razviju tokom najveće oskudice hrane. Na taj način, u vrijeme kad su već spremni da samostalno krenu u lov, biće ljeto i more će obilovati hranom a temperatura i drugi uslovi će biti mnogo blaži.
Nakon parenja, pingvini griju jaja ponekad i preko 35 dana[2], kako mužjaci tako i ženke. I ova vrsta pingvina, kao i neke druge vrste, griju jaja na vrhovima stopala, blizu stomaka. Do aprila, mladunci su već skoro potpuno odrasli, ali tokom ovog perioda izgube dobar dio mase zbog oskudice hrane. Masu poprave tokom proljeća u septembru, a zatim se potpuno osamostaljuju na prelazu između proljeća i ljeta. Kada napune 4 godine ili više, kraljevski pingvini su spremni da se i sami pare.
Kraljevski pingvini formiraju ogromne kolonije. Na primjer, kolonija na ostrvu Južna Džordžija, u Selizberškoj ravnici, sastoji se od oko 25.000 pingvina, dok se kolonija u Luci Svetog Andreja sastoji od preko 100.000 pingvina[4].
Kreše uredi
Kada dovoljno odrastu, mladi pingvini se organizuju u velike grupe, „krešee“ (franc. crèche). Njihovi roditelji tada mogu slobodno da idu za hranom, pošto oko krešea uvijek ostaje i nekoliko odraslih pingvina da ih čuva. Pored kraljevskih, i druge vrste pingvina poznaju metodu kreiranja krešea kao metodu grupnog čuvanja mladunaca.
Prirodni neprijatelji uredi
U vodi, prirodni neprijatelji kraljevskih pingvina su kitovi ubice i morski leopardi. Na kopnu, najveća opasnost vrijeba od ptica grabljivica, čiji glavni plijen predstavljaju jaja i mladunci ovih pingvina.
Prilagođavanje okruženju uredi
Kraljevski pingvini su odlično prilagođeni životnoj okolini, karakterističnoj po ekstremnoj klimi podantarktičke oblasti. Da bi održali toplotu, ovi pingvini su razvili 4 sloja perja. Spoljni sloj je mastan i ne propušta vodu, za razliku od npr. perja patke. Unutrašnji slojevi služe za toplotnu izolaciju. Kad se tek rode, mladunci nemaju spoljni sloj perja, i zbog toga ne mogu da plivaju dok ne dostignu zrelost.
Galerija uredi
Izvori uredi
- ^ BirdLife International (2012). „Aptenodytes patagonicus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ a b v PenguinsMarch.com, „Kraljevski pingvin“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. februar 2009) (jezik: engleski)
- ^ Hadoram Širihai, „Potpun vodič za divlje životinje Antarktika“ (engl. A Complete Guide to Antarctic Wildlife), Štamparska kuća „Alula pres“. 2002. ISBN 978-951-98947-0-6.
- ^ Victory-Cruises, „Putovanje po Južnoj Džordžiji“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. oktobar 2008) (jezik: engleski)
Spoljašnje veze uredi
- O kraljevskim pingvinima na sajtu međunarodne organizacije za očuvanje pingvina (jezik: engleski)
- AnimalDiversity.ummz.umich.edu, „Kraljevski pingvin“ (jezik: engleski)
- FalklandsConservation.com, „Pingvini“ (jezik: engleski)