Kreusa (grč. Κρέουσα, što znači „vladajuće biće“) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Mitologija

uredi
  1. Nimfa najada, kćerka Okeana i Geje, koja je sa Penejem imala sina Hipseja i kćerku Stilbu.[1] Poticala je sa reke Penej u Tesaliji.[2]
  2. Kćerka atinskog kralja Erehteja i Praksiteje. U jednoj pećini na severnim obroncima Atinskog akropolja, sjedinila se sa Apolonom, kome je rodila sina Jona, ali ga je u kotarici ostavila u toj istoj pećini. Kasnije se udala za Ksuta, koji je nasledio Erehteja. S obzirom da nisu imali dece, zatražili su savet od proročišta na Delfima. Ksutu je rečeno da usvoji prvog koga vidi po izlasku iz hrama. Susreo je Jona, koga je Apolon i doveo tu da bude sluga u hramu. Međutim, Kreusa nije želela da usvoji stranca, ali nije mogla da izmeni odluku svog supruga. Zato je Jona ponudila otrovnim pićem. On je prihvatio, ali je pre toga malo pića izlio kao žrtvu bogovima. Tada je jedan golub sleteo, okusio to piće i uginuo. Jon je shvatio Kreusine namere i potegao mač na nju, ali ga je zaustavila jedna Apolonova sveštenica. Ona je Kreusi pokazala kotaricu i majka je napokon prepoznala svog sina. Kasnije je Ksutu rodila sinove Dora i Ahaja.[3] Prema nekim predanjima i Jon je Ksutov sin.[1]
  3. Prijamova i Hekabina kćerka, Enejina supruga i Askanijeva majka. Kada je Troja pala, Afrodita ili Kibela je sklonila Kreusu. Eneja je tek po izlasku iz grada shvatio da je nema i krenuo da se vrati u Troju da je izbavi. Međutim, zaustavila ga je Kreusina sen i predočila mu dug put do nove domovine. Prema drugom predanju, Kreusa je ostala u razrušenoj Troji, jer Eneja nije mogao da je spase.[3]

Tumačenje

uredi

Mit o Kreusi kao Jonovoj, ali i Dorovoj i Ahajevoj majci je nastao, prema nekim izvorima, kako bi se pokazalo božansko poreklo Jonaca (jer je otac bog Apolon), ali i da su stariji od Doraca i Ahajaca. Kao uzor, poslužila je jedna poznata ikona, na kojoj je Kreusa zapravo boginja koja pokazuje novogodišnje mladence pastiru, a pastir je pogrešno protumačen kao Apolon u pastirskom odelu.[4]

Izvori

uredi
  1. ^ a b Greek Myth Index: Creusa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. avgust 2010), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  2. ^ theoi.com: Kreousa, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  3. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.