Kriza je po savremenim definicijama vremenski ograničen gubitak ravnoteže ličnosti kojoj uvek prethodi promena u spoljašnjoj realnosti, što angažuje onaj nivo adaptivnih moći individue koji je van njene svakodnevne kontrole.[1][2]

Postoje dve osnovne grupe kriza: razvojne i akcidentne. Razvojne krize se javljaju na različitim uzrastima, a akcidentne su uvek rezultat neočekivanih životnih događaja iz prirodne ili socijalne sredine. Sama po sebi, kriza se ne smatra patološkim stanjem, ali ona to može postati usled korišćenja neodgovarajućih mehanizama i oblika ponašanja. U socijalnom radu, krize i mogućnosti njihovog prevazilaženja sastavni su deo prakse koja podrazumeva saradnju sa drugim stručnjacima i institucijama.

Izvori uredi

  1. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
  2. ^ Seeger, M. W.; Sellnow, T. L.; Ulmer, R. R. (1998). „Communication, organization, and crisis”. Communication Yearbook. 21: 231—275. 

Spoljašnje veze uredi